Gospodar prstena
1 min readI naš je Leonida, finalmente, dobio pametni telefon. Ne znam da li sam kupovinom pogriješio, poranio, smanjio time moć kontrole nad djetetom – jer glagoli više ne zavise samo od roditelja. Ako je ime suština, onda je Bog Leonidi dao um da se čuva.
Kako bilo, kuća nam je puna novih zvukova. Svaka razmijenjana e-informacija ima svoj ton. Aparat, vidim, uči mog sina kako da bude lukav. Taman kad supruga i ja zaustimo da kažemo – Stigao ti je imejl!, opazim po blagom sužavanju kapaka kako nam potomak provjerava inteligenciju, i mijenja identifikacione zvukove, slike i kodove. Da bi što prije zadobio samostalnost, što sam spreman da razumijem.
Otkako je nov pametni telefon ušao u kuću, dogodila se promjena ravna onoj kada bi roditelji dijete sa 14 godina prvi put poslali samo na more.
Moć pametnog telefona da otme njegovog vlasnika, ogromna je. Za samo 15-ak godina odigrala se tehnološka revolucija: 1999. g. većina nije imala uređaje za pričanje i dopisivanje na daljinu, a 2016. većina ima društvene ekstenzije koje se samo još po navici nazivaju telefonima.
Kako bilo, s pametnim telefonom u ruci, ma gdje bili, Mordor nas vidi. Čita nas, čuje, upoređuje, čak i iskušava. Ne pristajete na uslove korišćenja Vibera? Onda nema Vibera. A baš Viber dokazuje da vrijedimo – time što nam dopušta da šaljemo navodno besplatne poruke i pričamo za dž.
Jer, samo je Isus Hrist besplatan. Sve ostalo košta. Čak i voda.
Zanimljiva je praksa propagandnih institucija s nacionalnom frekvencijom zvanih televizije, da nam između dva Božića, ili dvije Nove godine svejedno, puštaju filmove pune čarolija, s Hari Poterom i Gospodarom prstenova na čelu. Nemoguće je odoljeti magiji filma. Kao ni magiji tehnologije.
Nedavno sam kod Zlatara Zlatka kupio svoju treću burmu, jer sam prvi vjenčani prsten zaboravio nakon pranja ruku u jednom hotelu, a drugi mi dizajnom više nije determinisao brak. Pa smo se šalili, tokom praznika, je li, da nosim treću burmu u zavjetu s jednom i jedinom ženom…
Sve to Leonida zna. Dok slušamo muziku, čitamo knjige ili gledamo filmove, podvlačimo. Nevin je Leonida. Ne zna s kakvom se mukom Frodo Bagins uhvatio u koštac kad je pristao da nosi Prsten, jer ga je – čim se dohvatio toga Predmeta i njime se konektovao – opazilo Sauronovo oko iz Mordora, oko bez kapka, uokvireno plamenom.
- Zašto je Gandalf otišao kod čarobnjaka Sarumana?
-
Zato što je Saruman vođa Gandalfovog reda. Da se savjetuje što im je činiti. Deboto se veliko zlo nadnijelo nad Svijetom.
-
Ali zašto je onda Saruman kazao Gandalfu: „Protiv moći Mordora nema pobede. Moramo im se pridružiti?!“ Zašto je stao na stranu zla, a Gandalfov je vođa?!
-
Zato što je taj vođa, sine… izdajnik.
Pogledali smo se, oči u oči. Otac i sin.
Nisam pitao Leonidu da li bi on postao izdajnik ako bi mu se, ne daj Bože, ukazala prilika, jer znam da bi negirao. Vrijeme nas sve fermentiše. Plodovi smo koji sazrijevamo. Zrimo, i dajemo plod. Iako nadgledani i uhođeni, na svu sreću smo slobodni.
Ostalo je još nešto vremena. Do velike odluke. Kojemu se privoljeti carstvu.