Gospodo izdajnici, široko vam polje

Piše: Jovan Lakićević

Nekad se izdaja zemlje smatrala najvećim zločinom. I unaprijed se znalo kakva će biti kazna.
Danas je izdaja otadžbine postala veoma unosno, profitabilno, takoreći – prestižno zanimanje!
Najavljeni Zakon o agenturama u Crnoj Gori i Srbiji, kojim bi se ova besramna i štetočinska rabota koliko-toliko suzbila, storniran je prije nego što je ušao u skupštinsku proceduru.
Zanimljivo je da je u Crnoj Šumi, tamošnji resorni ministar, čije je ime i prezime podjednako beznačajno (Ernad Suljević) u suočavanju poslanika sa ministrima, rekao doslovce: „Za nevladine organizacije biće novca, a što se tiče najavljenog Zakona o agenturama, to neće proći, dok sam ja ministar!“
Riječ je o osobi iz Bošnjačke stranke, za koju niko nije čuo prije nego je postao ministar, iz partije koja se nedavno pridružila pobjednicima potonjih izbora, a koja, ponovo, ima više ministara nego poslanika u Parlamentu ! Ja sam mu u jednom tekstu, koji se negdje zagubio, poželio da mu mandat što kraće traje!
Možda je prilika da se podsjetimo da je Nebojša Medojević, kao poslanik, označio predsjednika Skupštine CG, čuvenog Ranja, kao agenta sestrinske CIAe, a da ovaj uopšte nije reagovao!
Šef crnogorske BIAe, izvjesni Kažanegra, uopšte nije krio da je agent CIA!
Najzad, izvjesna osoba, po prezimenu Simijanović, došla je pod Ostrog, nakon pobjedničkih izbora iz avgusta 2020., predstavljajući se kao agent CIA iz Švajcarske (!), da kaže počivšem Miropolitu i drugima da u novoj Vladi nikako ne mogu biti pobjednički predstavnici Demokratskog fronta! ( Ni do danas nijesam uspio da saznam ko ga je tamo doveo!)
Prilika je, takođe, da kažem, da mi gospodin Nebojša Medojević veoma fali, i u Vladi i u Skupštini. Riječ je o čovjeku s kojim se u početku njegove političke karijere ni u čemu nijesam slagao. Počev od tzv. pohoda na Dubrovnik, koji je bio ustavna obaveza o suprostavljanju razbijanja zajedničke države, pa do usvajanja Poglavnikovog i Ranjovog antisrpskog Ustava!
Nakon toga, i gospodin Medojević i njegov PzP, učinili su mnogo na postizanju i održanju nacionalnog pomirenja. Ali, još više na pokušaju likvidacije mafijaško koruptivne, izdajničke hidre, koja je, nažalost, tek načeta.
Žao mi je što gospodin Nebojša Medojević, sa referencama sjajnog poznavaoca geopolitike, doslednog i hrabrog borca protiv kriminala, korupcije i svakovrsnih zločina minule vlasti , nije dobio odgovarajuću i zasluženu izbornu podršku! Da je ostao, makar u Parlamentu, vjerujem da se Crna Šuma ne bi beskonačno mrcvarila sa tzv četvrtom granom vlasti, koja je ostala neosvojiva tvrđava minulog mafijaškog i zločinačkog režima. Jedan radikalni Leks specijalis, temeljno bi počistio kadrove, vjerne Švercu (duvana i droga) i Gospodaru! A bez takvih rezova, nesvitanje će u Crnoj Šumi potrajati…

Što se, pak, Srbije tiče, veoma mi je bila indiktativna reakcija srpskog predsjenika, AV. Kada ga je neko od moji kolega novinara nedavno pitao šta misli o najavljenom Zakonu o agenturama,j kratko je odgovorio – da tog Zakona neće biti! Naknadno smo saznali i to od predlagača Zakona, zamjenika predsjednika srpske Vlade, Aleksandra Vulina, u ime Pokreta socijalista, „da je riječ o stavu američkog Stejt departmana…“
Sad, konačno, znamo ko se tom naumu suprostavlja. Odlazeća američka administracija, i njen, takođe odlazeći, ambasador u Beogradu, protive se se usvajanju Zakona u Srbiji, koga su SAD usvojile prije 86 godina?! Tu pamet ne pomaže…
To je, nesumnjivo, jedna od „kontri“ novoizabranom predsjedniku, kojih je u ovim danima „međuvlašća“ baš previše. Ali ne znam zašto bi ovaj gest o zabrani Zakona u proceduri odlazećeg američkog ambasadora, koga zlobnici nazivaju kolonijalnim upravnikom Srbije u pokušaju, bilo kako obavezivao Srbiju!
Moram da priznam da me je reakcija Predsjednika Srbije, blago rečeno – začudila. Naročito u suočavanju sa činjenicom, koju je sam Predsjednik pomenuo – da je u poslednje četiri godine u Srbiju pristiglo 426 miliona dolara preko tzv nevladinih organizacija, odnosno agentura, za rušenje aktuelne vlasti. I da je na tom „poslu“ angažovano više stranih agencija, uključujući i naše neposredno okruženje.
Očekivano imenovanje agenturnih aktera je izostalo. Pretpostavljam iz „diplomatskih razloga“.
Ne bih, u ovom času, kada je napadnuta, ne samo aktuelna vlast, nego i država i kad nam je zaista neophodno jedinstvo, da postavljam suvišna pitanja, recimo, poput onog: ko su oberlažovi, a ko partneri, pa potom prijatelji, koje, vjerujem zbunjuje, i same članove vladajuće stranke.
Ne mogu, recimo, da shvatim , da je storniranje Zakona o agenturama, kojim bi se Srbija oslobodila svojevrsne kolonijalne okupacije, u kojoj smo, sa izvjesnim varijacijama, od PETOG oktobra dvije hiljadite, sve do ovih dana, čin tzv realpolitike.
Pogotovo ako se zna da je izabrani predsjednik SAD Donald Tramp najavio ukidanje tzv nevladinih organizacija ( bilo da su CIAine, Sorošove, Rokfelerove, Fulbrajtove, ili ne znam sve čije) odnosno, ukidanje obojenih revolucija kao takvih odnosno radikalnim promjenama. (od kojih je ova u Srbiji ponovo na sceni!) širom Planete.
Gospodo savjetnici AV, bojim se da ste nešto prespavali!
Čini se da ova najnovija „obojena revolucija“, koja je u toku, nije usmjerena na eliminaciju Predsjednika Srbije, koja je, inače, u postojećem „odnosu snaga“ u Srbiji neizvodljiva, već na njegovo pregovaračko slabljenje u susret novim geopolitičkim prilikama, odnosno – radikalnim promjenama.
Ponoviću još jednom na ovom Portalu da je u Srbiji registrovano 42 hiljade tzv nevladinih organizacija, od kojih je bar 40 hiljada antivladinih i antisrpskih. I da do kraja banalizujem stvari: pomnožite ovaj broj sa brojem, recimo, 3, članova spomenutih „agencija“, „instituta“, „centara“ i slično, pa će se dobiti brojka od 120 hiljada „protestanata“, spremnih i plaćenih da se pojave na ulicama na znak nalogodavaca u svakom povoljnom trenutku!
U Crnoj Gori je takvih organizacija – 10 hiljada, što uopšte nije zanemarljiva brojka. Ali tamo bar zasad ne moe se očekivati obojena revolucija, pošto je riječ o protektoratu kojim „suvereno“ upravljaju tri zapadne ambasade, odnosno njihove obavještajne agenture.
Svojevrstan je paradoks da se, zahvaljujući prethodno nametnutom zakonodavstvu, u obje dražave, ove NVO finansiraju iz državnih budžeta! Kao da im je malo novca iz inostranih fondova. Nevjerovatno!
Ne mogu da u ovoj prilici ne pomenem „slučaj Gruzije“, koja je, uprkos ozbiljnim prijetnjama „obojene revpolucije“, uspjela da ovaj zakon o agenturama usvoji i donese. RF je to uradila prije nekoliko godina. Srbija i Crna Gora, vidjeli smo, na to će još pričekati. Poslije Jovanjdana, 20. januara, stvari će nam postati jasnije.
Do tada, gospodo izdajnici – široko vam polje! Na ruku vam ide i okolnost da su članovi Krivičnog zakona o izdaji zemlje, izbrisani, u Srbiji prije 20 godina, a u Crnoj Šumi, nakon odvajanja, nijesu, koliko znam, ni upisani! Izdajnici su se na vrijeme obezbijedili!