,,Građanski“ protesti u Skupštini: Revolucionari lakovanih cipelica

Ko se bavio ikada politikom, a nije nikada osjetio proteste i ulicu, teško da može istinski da kaže da se u politiku razumije. Borba za pravdu ne može biti ugodna i topla i često znači suočavanje sa onima koji su na vlasti. Članovi nekadašnjeg režima su to negdje i pročitali, o tome su čuli, ali u svojim vladarskim tridesetogodišnjim pohodima, nisu se u tome nikada okušali. To pokušavaju sada i nekako se vidi i osjeća da su u protestima, pobunama, i svemu što na to naliči, mladi i neiskusni. Ne bi to neiskustvo ni bilo toliki problem kada bi se u posmatranju njihovog ponašanja moglo zaključiti da se oni zaista bore za neko bolje sjutra i da iskreno vjeruju u to što čine.

Nešto malo više iskustva u tome imaju njihove kolege iz Ure, ali je i to pregaženo istovjetnom ambicijom — borba za vlast. Nije sporno da neko želi da postane vlast kako bi sa te pozicije učinio stvari onakvima kakve vjeruje da treba da budu, već je problem kad je vlast i motiv i cilj, kada je ta misao na početku, sredini i kraju svakog djelovanja. Kada iza toga ne stoji ništa osim fotelja.

Stvar dobija svoj konačni i komični obrt kada gospodin Filip Adžić, nekadašnjni ministar unutrašnjih poslova, po obrazovanju turizmolog, kaže “Sram vas bilo, uništili ste sve institucije!” Adžić to izgovara dok stoji samouvjereno ispred onih ljudi koji su trideset godina urušili sve institucije i umalo i svaku nadu da išta ikad može da se promijeni na bolje. Nekad nije problem samo ono što se kaže, nego ko i zašto neko nešto govori. Slična situacija je bila kada je Adžić optužio sadašnju vlast za neozbiljnost, a njegove DPS kolege su (neiskusne u buntu), kao vid protesta, crtale po posteru Skupštine.

Šta Adžić i DPS pripremaju za premijerski sat: Umjesto plavih, roze dimne bombe?

Njihov cilj je svakako da pokušaju da izazovu izbacivanje sa Sjednice kako bi na taj način nekako pokušali da se konačno osjete kao opozicija, kao progonjeni, kao revolucionari.  Ipak, ono što im možda treba prijateljski ponuditi je neki kurs iz protesta, performansa i borbe – način izvjesno nije bacanje dimnih bombi, crtanje u toku radnog vremena i vrijeđanje žena. 

Filip Adžić je to zamislio upravo tako. Na snimku se vidi kako Adžić prilazi klubu PES-a i obraća se Branki Marković uvredljivim tonom, rekavši: „Sram te bilo, sjedi dolje!“ Ovakvo ponašanje izazvalo je reakcije njenih koleginica, poslanica Jelenke Andrić i Nađe Laković. Laković je kritikovala Adžićevo postupanje, ističući da je blokada rada Skupštine, koju predvodi DPS sa svojim saveznicima, neprihvatljiva i kontraproduktivna. Andrić je, sa druge strane, poručila da je Adžićev odnos prema koleginici potpuno nekulturan i da ne poštuje ni ženu, ni stariju osobu. Ali valjda je to taj novi, “građanski” pristup.

Zaključak je svakako jedan – iz opanaka se i može u lakovane cipele, ali je teško u isto vrijeme vidno se boriti za fotelje, a pokušati da se bude el revolucionario.