„Gradžanska plava“ ili – zastava „boje krvi s ‘tičurinom grabljivicom“!?

Piše: Vojin Grubač

Ovih dana je pažnju javnosti privukla ozbiljna inicijativa grupe građana, koji predlažu da se crvena državna zastava Crne Gore promijeni na zastavu druge boje.

Da napomenemo, sadašnja državna zastava je slična nekadašnjem čuvenom alaj barjaku, kojem je grb falsifikovan „farbanjem u zlatnu boju“!

Elem, crvena boja državne zastave Crne Gore, po procjeni te grupe građana – podsjeća na krvoproliće, pa predlažu da se ona zamijeni na plavu boju vedrog neba, a još bolje – mora, ili rijeka koje bi se “razlivale na platnu barjaka sa konturama državnih granica”, sve sa mirisom algi u tim granicama.

Osim toga, dotična skupina džentlmena insistira da se ukloni i ‘tica na državnom crnogorskom barjaku, koja u kandžama nosi krstove, pa im liči na “ptičurinu grabljivicu”, kako su je slikovito opisali u svom elaboratu.

Predlog vrijedan publiciteta

Da je dotični predlog vrijedan pažnje – svjedoči činjenica da ga je 24. 10. 2018. godine sasvim korektno prenio crnogorski portal CdM, inače blizak režimu, sve s istorijskim naslovom: “BANA: Crnogorski državni simboli vrijeđaju Bošnjake, treba da budu plavi.”

Inicijatori radikalne korekcije simbola Crne Gore, a to su gospoda iz Bošnjačko- američke nacionalna asocijacija (BANA), ustvrdili su da: “Postojeći crnogorski državni simboli ugrožavaju i vrijeđaju nacionalna i vjerska osjećanja bošnjačkog naroda”, pa zaključuju:

“Zato Bošnjačko – američka nacionalna asocijacija, čiji članovi potiču iz svih gradova Sandžaka u Crnoj Gori, i čije porodice žive širom Crne Gore, ne prihvataju postojeće simbole koji, između ostaloga, naglašavamo, simbolizuju jedan tamni vakat u istoriji Bošnjaka i Albanaca”!

Da konstatujemo, bošnjački predlagači tvrde da postojeći simboli države Crne Gore ne samo vrijeđaju, već i ugrožavaju Bošnjake i Albance, jer su pod tim barjakom oni, navodno, postradali?!

Upravo zato su, u vidu primjera, američki džentlmeni sandžačkog porijekla javnost podsjetili na događaje kada su “u Plavu i Gusinju, u genocidnoj kampanji nasilnog masovnog pokrštavanja (prozelitizam), pod istim ratnim simbolima 1912./13. godine njihovi preci strijeljani, ubijani, silovani, proganjani…”.

Podvlačeći crtu, bošnjački inicijatori su oštro kritikovali sadašnji grb i zastavu Crne Gore, rekavši: “Ne znamo kome još treba zastava boje krvi i ptičurina grabljivica sa krstovima u kandžama, koje pokazuju plijen, otimanje; od koga i kome?!”

Na kraju su predložili alternativni oblik buduće državne zastave Crne Gore, rekavši: “Simboli treba da budu u vedroj svjetloplavoj boji, ili pak modroj boji mora i rijeka, koja će se razlivati na platnu sa konturama državnih granica.”

Bošnjačka kritika lažne, “gradžanske“, multi- kulti države

Čini se da je ovom incijativom bošnjačkih intelektualaca, koji žive u SAD, lagano eskaliralo oštro međuetničko preganjanje na relaciji Dukljani- Bošnjaci.  A Dukljani čine, kao što znamo, maleni dio crnogorske etničke populacije. Možda se radi o nekih 15 odsto Crnogoraca dukljanskog mirovozrenija, ili 6 odsto stanovništva države.

Iako malobrojni, Dukljani danas svojim ludostima ideološki “vedre i oblače po Crnoj Gori”,  iako među Crnogorcima nemaju neku popularnost zato što su neadekvatni.  Upravo je ovo bilo važno objasniti, jer bošnjački intelektulaci u nastavku izjave brkaju termine te kažu sledeće:

“Neprihvatljivo je da se od strane državnih zvaničnika na sva zvona udara i priča o multi- kulti i građanskoj Crnoj Gori, dok simboli države svjedoče suprotno, odnosno da je Crna Gora samo država crnogorskog etnosa- pravoslavnog svjetonazora”.

U ovoj rečenici vidimo kritiku lažne “gradžanske“ multi- kulti države Crne Gore, što je apsolutno ispravna kritika. Ali, potom, i logičku grešku inicijatora.

Naime, oni tvrde da se danas Crna Gora stvara kao “država crnogorskog etnosa- pravoslavnog svjetonazora”, što nije tačno. Jer, Crna Gora se danas gradi kao dukljanski vilajet – koji ne zna šta mu glavu nosi.

„Dukljanski eksperti“ uneredili grb i zastavu

Ne konstatujući taj fakt, bošnjački džentlmeni u nastavku elaborata – po pitanju sadašnje zastave konstatuju sledeće: “Crnogorski etnos može da je ima za svoju, ali ne država Crna Gora- upravo zbog te svoje multinacionalne, multikulturne i multivjerske različitosti.”

Ispravnije bi bilo da su rekli konkretnim Dukljanima, da sadašnju zvaničnu zastavu proglase dukljanskom zastavom,  a da zastava države ima druge heraldičke znakove, sa naznakama bošnjačkih želja, i tako to!

Sudeći po anonimnim reakcijama, ovaj predlog bošnjačkih intelektualaca je teško pogodio Dukljane, mada javno- niko od njih nije smio da se pojavi i iskaže svoj sud o dotičnom prijedlogu.

A da se podsjetimo, državni simboli Crne Gore su već prilikom usvajanja bili omraženi. Po anketi državog dnevnika Pobjeda, 56 odsto građana Crne Gore je bilo protiv njih.

Tačnije, protiv njih je bilo 45 odsto građana opredijeljenih za zajedničku državu sa Srbijom, i još 11 odsto građana koji su glasali za nezavisnu Crnu Goru. S malom greškom se može zaključiti da su protiv sadašnje varijante državnih simbola bili građani pravoslavne vjeroispovijesti, znači- Srbi i Crnogorci.  Razlog je prost, malograđanski politički fićfirići iz dukljanskog kruga su, u postreferendumskom ushićenju, imali blagu vrtoglavicu te “pozlatili” tradicionalnog bijelog dvoglavog orla Crne Gore.

Potom su ga aplicirali na crvenu podlogu, da sliči pobjedničkom alaj- barjaku, proslavljenom vojnom barjaku knjaževine, a potom Kraljevine Crne Gore.  Kao rezultat su dobili- ništa! Zaprosto, uneredili su jednim potezom i grb i zastavu.

Manjinski narodi idu za svojim simbolima

Politički lideri bošnjačkih i albanskih partija u Crnoj Gori su tada glasali za te nakaradne državne simbole,  a razlog se najvjerovatnije mora tražiti u tradicionalnom balkanskom stilu ponašanja- “da komšiji crkne krava”!

Poslije izglasavanja simbola- svi su se razišli svojim  putevima, ostavivši vesele Dukljane da pokušaju “izaći suvi iz vode”. Naime, bošnjački političari su odmah tražili da se uklone krstovi sa grba, ali i zastave – jer je na njoj grb apiciran.

Sadašnja inicijativa bošnjačkih intelektualaca iz SAD je samo nastavak toga procesa, mada se u njoj daju dodatna objašnjenja, koja su vrlo precizna i ne traže dodatna objašnjenja.

Albanci su postupili drugačije, jer su sadašnju državnu zastavu Crne Gore tada podržali, i odmah je u cjelosti odbacili – kao tuđu.

Zato u svakodnevnoj upotrebi koriste zastavu susjedne Albanije, ponekad barjak tzv. “države Kosovo”, a u „prigodnim manifestacijama“ u Crnoj Gori ističu  i zastavu velike Albanije.

Poslije svega izdešavanog, možemo samo pretpostaviti koliko se malobrojni Dukljani, kao predlagači sadašnjih državnih simbola, danas osjećaju uniženo i unezverano, jer im se raspada prevara.

Kapitulacija državnih simbola?

Sada, kada su im po pitanju državnih simbola- osim dvije trećine pravoslavnih građana, Srba i Crnogoraca, leđa okrenuli Albanci i Bošnjaci, Dukljani se nalaze u stanju teškog šoka, i tupo pilje u daljinu. Glasa protesta oni ne ispuštaju.

A pošteno bi bilo da priznaju bezuslovnu kapitulaciju, jer će vrijeme donijeti takve oblike uniženja državnih simbola, da će im insulti i infarkti postati prirodni oblik postojanja.  Umjesto besmislene nakane o kažnjavanju za formalno neuvaženje neadekvatnih državnih simbola, logičnije bi bilo da se odmah pristupi njihovoj promjeni, i dovođenju u red.

Pa da na referendum stave sve zastave, a građani da lijepo izaberu državne simbole koje će poštovati. A jasno je da je trobojka najpopularnije rješenje za državnu zastavu Crne Gore, tradicionalni dvoglavi bijeli orao- za grb, orginalni alaj barjak- kao ratna zastava, i krstaš kao barjak predsjednika države, recimo.

Podržavaju zakon – o zaštiti “simbola krvoprolića”!?

Kuriozitet ove inicijative bošnjačkih džentlmena sastoji se u jednom detalju izjave- gdje oni podržavaju zakon o kažnjavanju za nepoštovanje državnih simbola Crne Gore, nezavisno od toga što ih ti simboli podsjećaju na “krvoproliće i pokrštavanje Bošnjaka”!

Taj apsurd  se nalazi u ovoj rečenici: “BANA ne vidi problem u zakonu, koji u različitim formulacijama postoji u svim ozbiljnim državama, ali vidi problem u simbolima: himni, zastavi i grbu Crne Gore.”

Dakle, podržavaju zakon o kažnjavanju za neuvaženje simbola, istovremeno odbacujući državne simbole Crne Gore?! Ludilo!

Nema sumnje, ova nevjerovatna formulacija će, kao znameniti dokaz raspuklosti ovog vremena, svakako otići u istoriju dukljansko- bošnjačkih političkih odnosa.

A ti odnosi su se uvijek gradili po sistemu- ko koga više predribla, i prevari – taj je „pobjednik“!

Da se Dukljani obrate javnosti, s izvinjenjem za ludaranje

U skladu sa pravilima „gradžanskog društva“, Vlada Crne Gore bi morala nova dizajnerska rješenja državnih simbola, koja predlažu bošnjački intelektualci iz SAD, odmah uzeti u ozbiljno razmatranje, te odgovoriti na njih u vidu ekspertskog zaključka.

Znajući sadašnje rukovodstvo Crne Gore, taj ekspertski zaključak bi mogao biti da se bošnjačkim predlagačima ponudi novac iz budžeta – da nešto slično dalje ne predlažu.

Ili, da im se ponude nova ministarska i ambasadorska mjesta, samo da ne talasaju.  Ipak, nezavisno od toga, red bi bio da se dukljanski akademici i dukljanskih državnici Crne Gore obrate javnosti i kažu – do kada misle letjeti glavom kroz zid?!

Jer, svi vidimo da su državni simboli Crne Gore, koje su upravo oni protežirali, doživjeli očigledni kolaps, i postali predmet ili ismijavanja ili žestoke kritike- koja narasta kroz vrijeme?!

A možda bi se ovi naši Dukljani napokon mogli izviniti javnosti. Tražiti oproštaj od pravoslavnih Srba i Crnogoraca za svo ludaranje koje demonstriraju skoro tri decenije, tjerajući Crnu Goru pravo u grob propalih država. Ili kako?