Graja na Vladiku
Piše: Komnen Bećirović
(Objavljeno u Pravoslavlju 1. juna 1991.)
Paklena se podignula graja
na vladiku svetog Nikolaja
či su psalmi Davidovim ravni.
Kroz ovoga sina pravoslavlja,
što u krilu niče svetosavlja,
Svevišnji se na zemlji proslavlja.
Nikolaja besjede plamene
prosvjetljuju kroz mrake vremene
i vode nas u predjele sjaja
put božanskog bića i beskraja,
uzvišena riječ Nikolaja.
Evo ima četrdeset ljeta
kako nam je ta riječ oteta,
– vijek mori aždaja prokleta.
Na ovoga čudotvorca reči
bezumlje se izdire i breči,
ne da nikom da otvori usta
u odbranu ovog Zlatousta,
bi da svjetlost njegovu spriječi
da nam grdne rane ne liječi
blagotvorna riječ Nikolaja
sred našega jada i očaja.
Na ovoga srpskog velikana
kom molitva i post bjehu hrana,
svakakva se navaljuje mana,
al’ za zlato ne prijenja blato.
Mogu tmine sunce da zakriju
da mu luče zemni šar ne griju,
al’ ne mogu i da ga utule.
Na vladiku galame i hule,
jer po Bosni jadna srpska raja
vapi pomoć oca Nikolaja
da zaštiti od zla i belaja.
Iako je ljudskog roda dika,
vladika im gori od krvnika.
Tako su se bili raspalili
da bi divni Lovćen razvalili
i, razoriv njegovu svetinju,
postavili onu prokletinju
što planinu pritiska i ruži,
dok prah Barda utamničen tuži;
a Kapela, bez svoga pepela,
u gomili kraj njeguškog vrela
gdje je mržnja protiv Srba snela.
Iz istog su crpili otrova
dok su Srbe gonili s Kosova,
a dušmane tekli i njivili.
Njine grehe mi smo im skrivili,
na vladiku sad se okivili:
ne daju mu da mrtav počiva
u tuđini gdje Srbiju sniva.
Na ovoga nebeskog glasnika
pukla zloba zemaljskih silnika,
zloga cara zlijeh izmećara,
što urliču jednu praznu priču,
upinju se da dokazu lažu,
a istinu skriju i zamažu,
riječi im na psovanje brze,
kroz vladiku na Gospoda mrze.
Na ovoga srpskog mučenika,
izgnanika i zatočenika,
pravednika i molitvenika,
grdna se je podignula vika
te se nemir u državi stvara
od nekijeh opakih glavara,
i narod se nepotrebno muti,
dok Kosovom duva vjetar ljuti
i Srbin se sa njega zloputi.