Grbalj: Car Lazar je naš
1 min read
car Lazar
Car Lazar se rodio u Pobrđu, U Grblju. To je dio današnje Crne Gore, koji je kroz istoriju bio najbuntovniji, najpravoslavniji i najsrpskiji.
Pošto je rođen u Grblju, on je Grbljanović, ne Hrebeljanović, kako su neki greškom izgovarali i pisali.
Ovo svako dijete u Grblju zna. Naučilo je od svojih očeva, a oni od svojih… I, tako – vjekovima. Kao sveta tajna prenosilo se predanje s kolena na koleno. Vjekovi ga nijesu umanjili. I danas živi, a djeca recituju: „Ovo sunce iznad Grblja što čarobnu svjetlost stvara, obasjava slavno mjesto, postojbinu car Lazara„.
-Svi smo mi, kao djeca, slušali priče i legende o caru Lazaru, osnova je ista samo ima nekoliko varijanti, kaže istoričar Vasko Kostić, koji je decenijama istraživao i sakupljao mitove i legende Grbljana.
Legenda ide ovako: Car Dušan imao je sestru, koja je može biti imala govornu manu. Po drugima bila je ružna, pa su je nazvali Ruža, po trećima – grbava.
– A, može biti da je imala samo dug jezik, što je u to vrijeme smatrano govornom manom, ubacuje novu mogućnost Kostić.
Jednom prilikom, kada su Grbljani, inače povjerenici srpskog dvora, bili u posjeti caru Dušanu, ovaj im dade pomenutu Ružu da je povedu u – nepoznato. Možda i pogube. Jedan Grbljanin, međutim, vidjevši da je ona pametna, a još i carskoga roda, riješi da je uzme za svog mlađeg sina. Bješe to knez, možda Milojko. Tako i bi...
Prošle su godine, rodio se Lazar, i jednog dana silni Dušan, na povratku iz Dubrovnika, svrati u manastir Podlastvu. Tu su mu pripremili ručak, a on, pošto je okusio jelo koje mu je u mladosti samo sestra spremala, zatraži da dovedu onoga ko ga je kuvao. Brat i sestra odmah su se prepoznali, i kada je car čuo da ona ima sina, Lazara, riješi da ga povede na srpski dvor.
– Pošto je sin na Grblju sve i svja, kaže Kostić, otac malog Lazara toliko je molio i preklinjao da su morali da ga ubiju, na mjestu gdje izvire mali izvor, blizu manastira Podlastve. To mjesto i danas se zove Pizdina voda, zbog toga što je mnogo kukao.
Tako je Lazar odrastao na dvoru dok nije postao knez.
– I našoj djeci prenosimo ovu legendu, koja je za nas više od toga. Jer, mi znamo da je Grbljanović naš, Grbljanin. Zašto bi se to, inače, tako uporno prenosilo kroz vjekove? Istorija nije dala da tako bude zapisano, ali, ipak, živi kroz usmenu književnost, naveo je Ivan Knežević, slikar i nastavnik likovne kulture, dok pokazuje oltarska vrata u crkvi svetog Jovana u Pobrđu, koja je on živopisao.
Na jednima je sveti car Lazar kako u rukama drži crkvu Podlastva, najveću svetinju Grbljana. Nad njim piše: Lazar Grbljanović.
Slavni Grbalj ne imaše svog pjesnika da opjeva i ovjekovječi svoju istoriju i junake. Istoričari se ne hvataju u koštac sa ovom legendom
– Nikome ne odgovara činjenica da je car Lazar odavde, veli Knežević. – Srbija bi volela da svi njeni istorijski likovi budu u njenim granicama.
A, Vasko Kostić kaže:
– Kada sam mitropolit Amfilohija jednom prilikom ispravio da „nije Hrebeljanović, nego Grbljanović“, on mi je odgovorio: To je isto. Nije isto – kazao sam. Pa, i Njegoš kaže Grbljanović.
U crkvi svetog Jovana na Pobrđu, koja ima tri oltara, paroh donjogrbaljski Jovan Rajak nam reče:
– Od vremena kneza Lazara Grbljanovića do današnjih dana ovde muška djeca često nose ime Lazar. Otuda i velika rasprostranjenost prezimena Lazarević. Oni su najčuvenije bokeljsko bratstvo, dali su mnogo junaka, kneževa i prvog i poslednjeg guvernadura čitavog Grblja.
Grbalj, inače, ima 62 crkve, tri „živa“ manastira i još pet u tragovima, nekoliko crkava (među njima i ona u Krimovici iz šestog veka, sa očuvanim mozaikom). Sve to smješteno je na 95 kvadratnih kilometara, zbog čega Grbalj nazivaju i Svetom gorom.
Izvor: Večernje novosti
Prodane duse do jednoga ,sve su prodali svu djedovinu !!! Sram ih bilo, eto im na sred Zagore albanci prave vile !!!
Svakako, pozdrav divnom Grblju i stamenim i čestitim Grbljanima, vjere tvrde poklonicima!
Ovo je ona klica koja je stvorila Montenegrine – da su skoro svi velikani srpstva rodom da prostora današnje CG dok su Srbijanci neka najblaže rečeno peta klasa.
Čuvajte se ovoga, Crna Gora je dala pregršt junaka kao i svaki drugi srpski kraj, isto tako jako puno izdajica i poturica, slično kao i drugi srpski krajevi.
O Lazaru se ne zna puno, ali definitivno se prezivao Hrebeljanović, a i da nije u to doba ljudi sa ić u prezimenu je bilo jako malo, jer je to bilo rezervisano za sitno i veće plemstvo i isključivo se nastavak dodavao na ime oca a ne nikako na zavičajni nadimak porodice ili bilo šta drugo.
Uostalom u CG se previše mistifikuje poreklo do mere da to opterećuje. Verovatno je odozgo određeno da i obični ljudi iznedre u potomstvu velikane kao i da velikani izrode ispod prosečnu decu.
Konkretno Hrebeljanovići danas postoje samo su izmenili po turskom nalogu prezime al opet ostavili da bude slično i ono glasi Žebeljan, ima ih u Vojvodini, potpuno prosečni ljudi.
Orlovića i danas ima na Kosovu od Orlovića Pavla, pokojni voditelj Mića Orlović je od tih, i na viteza pretka je ličio samo likom i ničim drugim. Banovići su se održali u selima oko Raške takođe obični ljudi i niko od njih ne sliči na Banović Strahinju.
Stefan Nemanja se u Ribnici rodio samo jer je njegov otac bio u zbegu, sva ostala braća su mu se rodila na Sitnici na Kosovu, na dvoru na Sitnici su manje više svi Nemanjići živeli, praktično u jednom dvorištu u kojem je skončao i poslednji Nemanjić car Uroš.Nema većih lokal patriota od njih, 7 generacija u istom dvorištu maltene.
Dakle, mi smo jedan narod, tako nas je Bog stvorio da od jednog pretka potekne zaseban narod. Potpuno je nebitno ko se gde rodio i to u vrednosnih skali nema nikakvu vrednost.
Car Lazar i njegov otac su se rodili u Prilepcu između Prištine i Gnjilana, mit o Grblju možda ima veze sa tim što je Lazar u mladosti bio konzul srpskog carstva u Dubrovačkoj republici i dosta je vremena proveo u tom kraju.
„Srbija bi volela da svi njeni istorijski likovi budu u njenim granicama“ . Za vreme cara Dušana, Grbalj je bio u Srbiji, ne razumem poentu!? To što neko voli da gleda stvari iz vizure brozovih granica, to je njegov problem. Eto mu granice i neka uživa u blagodetima montenegra.
To je tačno.Hrebljanovići su se u stvari prezivali Grebljanovići.U latinskoj zbirci grbova “ Insignia Procerum“ ( može se lakp skinuti sa interneta ),nalazi se grb Greljanovića pod latinskim nazivom GREBEGLIANOVICH.
Kada je Vasko Kostic napisao ovu knigu ona je glasila:Da li je knez Lazar Grbljanović rodom iz Grbalja : prilog istorijskim raspravama : (1329-1389-1999)
Vasko Kostić
Istoriskim rasprvama,naosnovu koje svako moze da izvuce zakljucak ili steken neki novi uvid na dosadasnje obajvljene podatke,posto koliko je poznato sa velikom sigurnoscu niko nezna tacno ,ali ono sto sa velikom sigurnoiscu i to : stpostotnom znamo i je da su tako Zmajevici ne Hrvati porijeklom nego iz Stare Crne Gore SRBI ,vremenom kao svi potomci konvertita postadose veliki natisrbi.Iz tog razloga i radi neke istoriske istine se pisu knjige nasnovu novih saznanja.To sto bi sadasni neki nazovi istoricari nakalpala i politicari htjeli ipak nije moguce suvise dokaza u pisanoj i svakoj drugoj formi da je ovo zemlja Srba bila i ostnuti ce zauvjek.
Medjutim ovdje je otpor kod domacih povlastenih istoricara iz doba Jugoslavije i prije toga doba zanesini Becom i Pestom pa sve do Pariza,to je bar poznato,nasu istoriju su napisali nasi kao Corovic, ali ko je narucio,isto tako napisali su i drugi dosta toga ,medjutim israzivanja arheoloska dokazuju suprotno.Mi smo svi prisutni danas ove komicne situacije kod Mila i Mirasa, a da je kojim slucajem Vartolomje rekao da jesu oni Crkva sta bi bilo gdje bi tu bila istina ?Ne nikako pa taman da su se svi saglasili,ljudska cvrstina svaka ima grancu topljenja a istoriska istina je samo jedna.
Prema tome treba procitati knjigu i naosnovu svojeg saznanja kritikovati ,naravno ukoliko se ima.
Ovom narodu je svojstveno jedno da kritikuje i ono zasto nema ni osnovnog pojma a kamoli znanja,odakle samo hiljdugodisnja tradicija drzvnosti,kada ovdje u novije doba drzve nikda nije bilo sem jednog perioda od 1918 do 1941,je li to dovoljno da se kaze hiljdugodisnja istorija Montegra,zna li se sta je drzavnost.
Problem je samo sto je eto Car Lazar Srbin,a Grbljni nijesi nacionalni Crnogrci pa se to vidi kao problem i to kome je to problem ? potomcia onih koji su najvse srbovali.Grabljnai su samo uvjek bili Srbi i zivjeli tako bez nekog srbovanj,a svoje su branili uvjek jer drugacije nijesu mogli opstanuti,zbog prisutnosti mora i malo obradljive zemlje koja im je omogucila da opstanu,kada su bili fizicki ugrozeni i bioloski protor su opet naseljavali iz Hercegovine i Katunske nahije,gdje je tu problem,i koji je to problem,problema nema ,nastao je dolaskom nekih novih ideologija,koje nesto hoce sto ni sami neznaju sto.
Ha, ha , ha , dobra fora , rekoše i da Ban Jelačić rodio u Krtole , tako veli predanje he , he …
Jelacic je rodjen u Petrovaradinu u Novom Sadu a inagurisao ga za bana srpski metropolit Josif Rajacic. Inace ono po cemu je poznat, pomoc gasenju madjarske pobune je bio glup potez u kom su i srbi ucestvovali nadajuci se da ce dobit nesto vise od Austrije i u skaldu sa srpskom tradicijom pogresnih poteza. Trebali su i austrijance i pretece ustasa najurit, pridruzit se madjarima i razibt Austrijsko carstvo umjesto sto sa Jelacicem stvorise jos gore Austrougarsko carstvo
Analiza vrhunska! Događaje iz 1848. analizirao i Miloš Obrenović, koji je tada bio u Beču. On je smatrao da je Rajačićeva podrška, verbalna i u ljudstvu, Jelačićevim kontrarevolucionarnim akcijama protiv buntovne Mađarske štetna za Srpstvo. Smatrao je da je za Srbe u Vojvodini i Hrvatskoj politički korisnije da se pridruže Mađarima. To je bio zapravo odgovor srpskoj delegaciji iz Vojvodine koja ga je u to vreme posetila.
nekako logika govori da ako je iz Grblja da je Grbljanovic, a da je Hrebeljanovic posrbljena varijanta. i nije isto. moje prezime npr zvuci talijanski ali ima nekih koji mu vole dodati ic zbog pitaj boga kojih razloga i kazu pa to je isto. ma nije isto.
Rijetko kad moze da se procita ovako glup i neobrazovan post. Svaka cast
zar je vama logika glupa? probajte ponovo, to je gimnazijsko znanje, nije tesko.
Ova priča je stvarno predanje pa i mi iz brda smo prenosili ovo.predanje