Grubač: Kultni predsjednički izbori u Crnoj Gori, kao „sudar“ individualizma
1 min read
Vojin Grubač
Piše: Vojin Grubač
Poslije neuspješnih pregovora oko konstituisanja nove Vlade, što ne treba da zabrinjava javnost Crne Gore jer su te opskurne „igre“ u ingerenciji nama vrlo poznatih političkih subjekata, kao prioritet se javlja fokusiranje građana na naredne predsjedničke izbore.
Predsjednički izbori ne predstavljaju, prije svega-sudar partija već odmjeravanje snaga političkih ličnosti kao individua, sa partijskim i međunarodnim silama koje stoje iza njih.
Naravno, s imenima-ko će biti izabran i krenuti u predsjednički izbore, partije će kalkulisati do poslednjeg momenta.
Elem, zbog vrlo čudnog ponašanja partija uslovnih pobjednica u prethodne dvije godine a uračunavajući da su se u oštrim, brutalnim javnim sukobima mnogi lideri partija prilično politički oštetili to će, najvjerovatnije, najpoželjniji kandidati za predsjednika Crne Gore prioritet imati ličnosti koje nisu „lideri partije“ već su bili jako zapaženi u političkom životu države.
Dakako, mišljenja će se tu razilaziti, što je normalno i opravdano, ali se čini da bi odlične rezultate u predstojećoj predsjedničkoj trci mogli postići: Jakov Milatović i Momo Koprivica.
Naime, Jakov Milatović je odličnim rezultatom na lokalnim izborima u Podgorici, ali i vrlo izbalansiranim političkim stavovima, adekvatnim izjavama i konceptima poslije pobjede na tim izborima, pobrao jako velike simpatije javnosti.
Opet, na drugoj strani, Momčilo Koprivica u kontinuitetu pokazuje visok stepen političke virtuoznosti i hrabrosti, često demonstrirajući pravovremene političke intervencije i reakcije, što ga izdvaja iz opšteg političkog establišmenta Crne Gore.
Kakve su šanse Miodraga Lekića, poslije neuspjeha pregovora oko sastava nove Vlade, teško je procijeniti jer mu je tim neuspjehom autoritet prilično oslabljen.
Od izvanpartijskih ličnosti, odličan kandidat za predsjednika Crne Gore bi mogao biti rektor Univerziteta Crne Gore, prof. dr Vladimir Božović.
Međutim, domaća-politička i geostrateška-planetarna scena su toliko turbulentne da je logično pitanje-ima li smisla učestvovati u skorašnjim predsjedničkim izborima, ako mu partije predlože takvu mogućnost, ili je bolje sačekati sledeći izborni ciklus kada će geopolitička i domaća situacija biti mnogo povoljnija i jasnija.
Inače, mjesto predsjednika Crne Gore ga u budućnosti svakako čeka, tako da je sve u domenu lične procjene.
I na koncu, vrlo ozbiljan kandidat za predsjednika Crne Gore bi mogao biti prof. dr Milan Popović, koji je nedavno zablistao u intervjuu za TV Vijesti, demonstrirajući hrabrost i um.
U svakom slučaju, otpočinjemo priču o političkoj individualnosti i kandidatima koji bi bili najpoželjniji da se nađu na mjestu novog predsjednika države.
I to, ne bilo kojeg, već-prvog predsjednika Crne Gore poslije mnogih decenija totalitarizma kojeg je sprovodio sadašnji predsjednik države koji se, poslije niza teških političkih poraza, nalazi u stanju neminovnog, sigurnog odlaska sa političke scene.
Ne ulazeći u motive gospodina Grubača, koji nam je u novogodišnjem Portalu obećao „bezbrižnu političku godinu“, u trenutku kad propada pokušaj formiranja Lekićeve Vlade, da se bavi predlaganjem kandidata za novog predsjednika Republike, u čemu je nesumnjivo poranio, htio bih da učinim nekolike napomene. Za politički fijasko najnovijeg pokušaja formiranja nove, narodne Vlade, presudan uticaj imala je Američka ambasada, uz asistenicu Ure i SNS. Ovom prilikom ne bih o motivima.
Dakle, u apsolutno nevrijeme, složio bih se sa sva tri Grubačeva predloga. Mislim, međutim, da bi bilo mnogo bolje da se zadržao na tzv nepartijskim kandidatima. Odnosno, da je mogao da obuzda svoje stranačke simpatije.
Rektor Božović je, koliko znam, bio i najozbiljniji kandidat za nestranačkog predsjednika Vlade, prije dvije godine, ali je eliminisan voljom dvije-tri strane obavještajne službe. `
Rekao sam već da su ove kandidature odista preuranjene. Ali, kad su se već javile, dr Božoviću, koga ne poznajem, pridružio bih iz „nestranačkog sektora“ profesora dr Veselina, Veska Draškovića, iz Mojkovca, koga veoma dobro poznajem, koji živi u Beogradu, a koji je i dušom i srcem i umom sav u Crnoj Gori! Riječ je o čovjeku rijetke pameti, uključujući i onu političku, izvanrednih organizacionih sposobnosti, čovjeku s vizijom, pokloniku i prijatelju neumrlog Mitropolita Amfilohija!
.