Gušenje nacionalne svijesti: Vidovdan nebitan za srpske medije!

Iako je riječ o jednom od najvećih srpskih praznika, naročito značajnom za nacionalnu svijest i predstavlja podsjetnik na istorijske događaje i prekretnice poput Kosovske bitke ili „slobodarskog pucnja“ Gavrila Principa, srpski dnevni listovi nisu osetili potrebu da ovaj događaj danas pozicioniraju na naslovnu stranu!

Tako su prorežimski „Informer“ i „Srpski telegraf“, umesto priče o kosovskim junacima i danu koji ima posebno značenje za srpsko društvo i nacionalno biće, odlučili da pažnju posvete teoriji po kojoj premijera Vučića pokušavaju da sruše američka ambasada, odnosno CIA.

Tabloid „Alo“, sa druge strane, takođe je izignorisao ovu temu, a centralnu poziciju na naslovni zauzima predsjednik SPS-a Ivica Dačića, kojeg novinari ovog lista optužuju da štiti interese Amerike umjesto interesa Srbije.

Takođe, „Kuriru“ je od Vidovdana bitnija priča o odnosu Borisa Tadića i Mikija Rakića, a uredništvo ovog lista procijenilo je da veći značaj za Srbe svakako ima i gola bradavica estradne umetnice Ane Nikolić, koja takođe „krasi“ naslovnicu.

Građanski orijentisani „Blic“ prioritet je dao slučaju Šarić, ali i privatnom „čavrljanju“ tenisera Endija Mareja i Janka Tipsarevića.

Tema dana za „Politiku“ i „Danas“ predstavljaju evrointegracije Srbije i uticaj Bregzita, dok se „Večernje novosti“ fokusiraju na dnevno-ekonomske teme.

Amerikanci stalno govore o jedanaestom septembru, čak i većina naših građana zna za taj datum ali ne zna većinu bitaka u našoj istoriji. Tako se čuva nacionalna svijet i sjećanje. Svakog jedanaestog septembra, dana koji je bolna rana Amerike, svake godine, svi američki časopisi, svi mediji, elektronski, pisani, interenet govore o jedanaestom septembru – time čuvaju svoju istoriju od zaborava. A mi? Kojim će medijima ako ne srpskim biti važan Vidovdan?

Crnogorska kapa bila je korota sa ugašenim Kosovom, svakog bi se vijeka po jedna sunčeva zraka dodavala. Na taj način se održavao spomen Kosovske bitke. Danas, imamo više sredstava, više mogućnosti. Mediji su, međutim, odlučili da pređu preko najtežeg dana srpske istorije ćutanjem. 

Kaže David u jednom od svojih Psalama: „Ako te zaboravim Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja!“ Šta ovo govori o nama? O medijima koji, umjesto da danas imaju prosvjetiteljsku ulogu, vrše svjesno ignorisanje ovog datuma, njegovo značenje po sopstveni narod i kalemljenje na nevažne probleme i tuđu kulturu. Radi se o gušenju nacionalne svijesti i zaboravljanja sopstvenog identiteta.