Handkeov emotivni govor: Priče o smrti u tundri i mljekarnici nježnih ruku

„Većina događaja koje mi je opisivala majka uključivala je članove uže ili šire porodice, a gotovo uvijek glavna osoba bio je jedan od njena dva brata koji su kasnije „pali na polju časti“ u Drugom svjetskom ratu. Dozvolite mi da pokušam da reprodukujem dvije epizode, kratke, ali presudne za moj život pisca.“

Ovim riječima, obratio se u subotu popodne, u emotivnom govoru, na momente drhtavim glasom, nobelovac Peter Handke, govoreći svoju besjedu povodom dodijeljene nagrade, obojenu osjećanjima, posvećenu njegovoj majci, i ujacima poginulim u ratu.

„Ovaj čovjek je bio na putu za selo kako bi porodici rekao da je najmlađi brat „umro kao heroj otadžbine“ u tundri“ – rekao je Handke u jednom trenutku, a onda opisao scenu koja slama srce i kakvu samo rat može da režira.

Ništa manje potresna nije bila ni priča o silovanoj “mljekarici sa nježnim rukama”.

Slavni austrijski pisac je dočekan i ispraćen velikim aplauzom, a u jako emotivni govor ubacivao je i riječi na slovenačkom.

Pisanje besjede, rukom kao što inače radi, Handkea je okupiralo u punom obimu posljednja dva mjeseca. Nije želio da razočara svoje obožavaoce. Svu koncentraciju bio je usmjerio u tom pravcu.

I noć između petka i subote, posle njegove prve konferencije za medije, proveo je, na svoj rođendan, nad tekstom u hotelskoj sobi u Stokholmu, gradu na ostrvima, s pogledom na mrku vodu moreuza Baltičkog mora, razmišljajući o tome kako će proteći trenutak koji će ga zauvijek ukorijeniti u istoriji knjižvenosti.