Hej, Lolita

Moderna umjetnost apsolutno regresira: puteni Mikelanđelo slikao je i iz mermera dlijetom oslobađao ljude žive. Kada se u Hali 1 tokom Beogradskog sajma knjiga pojavila jeftina kopija meštrovog Davida, nije bilo srednjoškolske prvakinje koja je zaobišla da se za potrebe FB profila slika s Mikelanđelovim penisom.

Bilo je nečeg trijumfalnog u poziranju s renesansnim manekenom, i veoma seksualnog, što je i normalno kada mlado žensko biće sazna za Nabokova i njegov doprinos svjetskoj književnosti. Bez sve šale: od 10 kupaca Lolite, četiri su lolite, dvije su zrele žene, jedan je mladić i tri su muškarca starija od 50.

Preselimo se u ovom ogledu na jug: Primorje je geografija na kojoj je stađunska golotinja legalna, ne samo na plaži, ne samo po gradu, nego čak i po radnjama, što je na granici moralnog incidenta. Da bi nam slika postala jasnija valja zamisliti vajanu djevojčicu koja sa svega nekoliko grama tekstila preko intime i grudi – hodi Knez Mihailovom i ulazi u knjižaru da bi potražila šjora Nabokova.

U odnosu na savršenstvo tjelesnosti koja hoda, čita i govori, misli i pjeva, pliva i leti, vodi ljubav i može da rodi nakon sweet sumeer sweat-a, Mikelanđelo je – iako najbolji – ipak tek bijedni podražavalac Stvoritelja. Mikelanđelov je David savršeni oblik mermera, demon s kitom, ali za razliku od female duhova uramljenih savršenim proporcijama, nesposoban da sam emituje ljubav.

More je magnet za ljepotu. U moći je moćnog fluida da uz bijele skupocjenosti na plavoj pozadini sakupi sve što su iz biranih gena rodile majke. Bog je bio i ostao najbolji vajar. To svi koji ljube lolite znaju.

Svakog dana u hiljade obalnih butiga svraćaju seksualizovane maloljetnice. Ponekad dođu same, češće po dvije-tri, a uveče ih bude i s namučenim roditeljima, koji, umjesto da zabrane šorčiće i pupkove i majičice, i frizurice i parfem i karmin… – više ne znaju da razumiju kćeri ljudske, ili više ne mogu da iskažu primjereni oblik zabrane. One pak, lolite, znaju da rastumače stih Vlada Georgijeva, u kome se apeluje da lirskog subjekta „zagrle toplim usnama“. Te male već znaju da grle.

Udruženi zapadnoevropski pedofili upiru ne bi li spustili granicu legalnog seksa sa djevojčicama mlađim od 14 godina, takozvanim mlađim maloljetnicama. To bi značilo i legalnu dječju prostituciju, i otvaranje preostalih poklopaca pakla na Zemlji.

Udruženi ružičasti mediju urotili su se da klinkama objasne kako se može profitirati u ljubavi sa starijim muškarcem. Žena je uvek siromah, kaže Dučić: zato se stalno vezuje za ljude bogate novcem.

Po oženjenog muškarca i oca dva romana zanemarim li iritirajuće uske kukove kojih je pred očima na svakom obalnom koraku hiperinflatorno mnogo tokom jula i avgusta, opažam kako je vraški blizu zakon o legalizaciji pedofilije. Kao kuga se proširila LGBT ideologija kojoj je sebi pridodala slovo P, u značenju – pedofilija: LGBT+P.

Nemoguće je ljeti ne opaziti more lolita, tih živih i počesto krštenih skulptura što ih je rodila majka a vajao Bog – erotizovanih by Matrix. Svjesne ljepote koliko i magneta među nogama, već znaju da prebace kosu preko golog ramena uz pogled sa strane koji pogađa mušku metu u korteks.

Nemoj, pa se ne boj – glasi zdrava formula na srpskom.

Ko voli lolite bolje da uđe u knjižarsku butigu i kupi Nabokova. Ili neka ukuca Bajaga Lolita, i stavi slušalice…

„Hej, Lolita / da l je to ljubav ili strast?

„Hej, Lolita / nad mojim srcem imaš vlast…“