Herojstvo Jaglike Adžić

U Plužinama, u Gojkovića dolu, Princ Eugen divizija, sačinjena od Njemaca i ustaša je 6. juna 1943. godine zapalila kolibu u koju su prethodno bili zatvorili 60 žitelja iz sela.

Kada su zločinci upali u selo, spasio se svako ko je imao sreće da se domogne šume prije nego što je bio uhvaćen, a među takvima je bila i sedamnaestogodišnja ljepotica Jaglika Adžić. Ali kad je čula vrisku i kuknjavu seljana, među kojima je prepoznala i glas svog osmogodišnjeg, kao i dvogodišnjeg brata, nije se dugo kolebala nego se vratila u selo, kako bi i sama stradala sa svojom porodicom.

Međutim, kada ju je ugledao glavni zapovjednik, odmah je naredio da ova djevojka nesvakidašnje ljepote bude izdvojena sa strane, tj. da ne bude spaljena zajedno sa svojom porodicom i ostalim seljanima, nakon čega je 60 ljudi zatvoreno u kolibu koja je potom zapaljena.

Kada se vatra rasplamsala, kada su se krici očajnih seljana počeli prolamati odjekujući među brdima, Jaglika se neočekivano otrgla vojnicima koji su je držali, dotrčala do kolibe i i skočivši u vatru ubrzo nestala u plamenu.

Ova hrabra Pivljanka nikada nije odlikovana, nikad nigdje nije postavljena njena bista. Jedino na ulazu u Plužine gdje se tragedija dogodila, nalazi se spomen ploča sa bilješkom da su na tom mjestu Njemci i ustaše počinili zločin nad civilima.

Međutim, Srpska pravoslavna crkva iako Jagliku nije proglasila  sveticom, ipak se njen lik našao na zidu Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici što je ujedno jedini garant da će ova hrebra djevojka biti sačuvana od zaborava.