Huligan Duća

Čemu lomljava, moj Duća?! Idi u Francusku, pa lomi! U taj varvarski, odmetnički svijet…

“Voyou va”

Odmetnik kojeg slijedim/odmetinik koji sam”, glasi naslov jednog poglavlja knjige Odmetničke države, čuvenog francuskog filosofa Žaka Deride. Intencija njegovog teksta, primarno, vodi u semantičku analizu termina “Vojou“ (bitanga, odmetnik, označeni, prokazani), koji se često upotrebljava, gotovo nesvjesno, u našem svakodnevnom govoru. Odmetnici su uvijek vezani na ulicu, tu je njihovo ,,kod kuće“. Na njih se pokazuje prstom, najavljuju im se hapšenja i prizivaju se redu. Da im se sudi, njihova je sudbina.

Kako kaže i sam Derida, odmetnika proganja čuvar pravnog i moralnog poretka. Međutim, On je ,,zaboravio“ kako pravo često postaje i nepravda, a moralom se bavi moralni mulj. Derida nije imao vremena da se upozna sa istinskim odmetnicima, sadašnjim pripadnicima crnogorskog vladarskog esnafa (našim muljem) i njihovim “odmetnikoktratskim” sistemom. Tek tada bi shvatio šta znači locirati protivnika vladajućeg “bratstva“ ili “kumstva” može i “tajkunstva“. Tako je sistem locirao Duću.

Kroz svoje isljednike, diktator je kazao Dući – “Vojou va” – “bježi, bitango”. Starac, koga sam navikao da gledam kako čita novine u kultnim podgoričkim kafanama, topos čitanja je promijenio. Vidio sam ga ispred zgrade, kao i mnoge starce koji su izrazili težnju da nam spasu izgubljene budućnosti. U jednom trenutku, krenulo je ono što sam očekivao, jer se u Crnoj Gori nikada događalo nije. Dim i lom! Drago mi je bilo gledati klince, jedva punoljetne navijače, kako jurišaju na policiju. Shvatio sam to kao jurišanje na autoritet, budući da vjerujem da oni nisu znali mnogo o našem tužnom političkom ambijentu. Sa istima sam uspio da pobjegnem od najezde pendreka i zagušljivosti suzavaca.

Međutim, neki moji prijatelji su ostali na ulici. (Sa)znanje da su pokupljeni brutalno od strane policije, pružio mi je izvještaj, “apologete”slobodne novinarske misli, da je “dvadesetak demostranata, mahom huligana“ nasrnulo na policiju i institucije sistema. Uvidio sam da je među njima bio i Duća. Dočekao starac da u ćeliji, umjesto kafane, pročita novine. No, treba da je srećan. Istorija se jedanput piše.

Ego cogito, ego sum “odmetnik”

Osjećajući unutrašnji nemir i zadovoljstvo zbog nečeg što se zove inat i prkos pred okrutnim jezikom sile, kao izraza moći sistema, pitao sam se zašto nema onih koji su plaćeni da budu sa “odmetnicima”? Gdje je bilo njihovo prisustvo tog subotnjeg dana? Možda im je sujeta proradila, budući da se ne drže govori, da su im uskraćene pozornice, mikrofoni, riječju – prvenstvo prvotnosti? Ili su očekivali da narod svrgne diktatora, a da oni zauzmu njegovu fotelju?

Gotovo 25 godina čekaju upad u gospodarsku fotelju, a mi isto toliko poštene izbore. Sve vrijeme, kao “slučajno”, elite su u dilemi priznanja da je krađa vanredna pojava, a ne nešto uobičajeno. “Nekakvi” evropski zvaničnici su ti koji nam drže predavanja kako su korupcija i krađa nešto loše, kako su bacanje bombi i plamena na novinare zločin… Koliko smo bijedni u njihovom očima? Čini mi se isto onoliko koliko i slika gdje čitav vod policije hapsi čiču Duću.

A, na sva ta dešavanja pojedini su htjeli da uberu nešto sitnih pojenčića, sitnih onoliko koliko su i oni sitni. (O)pozicioni stav dijela opozicije je bio da neće početi skupštinsko zasjedanje o setu izbornih zakona dok se Duća sa ostalim huliganima ne pusti na slobodu. Koliko je farse i estetike u tome bilo pokazuje činjenica da je dvodnevni pritvor trebalo da istekne par sati nakon početka sjednice.

Nakon sve čajanke po Skupštini i, već viđenog, neusvajanja seta zakona, odlučili su se za “totalni” bojkot. “Totalnost”, “radikalizam” tog bojkota ogleda se čak i u izlasku na izbore koje raspiše, za njih, nelegitiman predsjednik države. Drugi (o)pozicionari su o sindromu Dućinog huliganstva pozivali institucije sistema da reaguju adekvatno i puste zatvorenike.

U njihovom je, inače, to maniru i bilo. Još uvijek se pitam, koje su to institucije? Iste one koje su Dući i drugima odredili pritvor?! Isti ti, možda sada pozicionari u čiju pozicioniranost se ne smije sumnjati, proglasili su koaliciju sa dijelom vlasti. Sa onima koji su ih skrnavili, kupujući im odbornike po Nikšiću. Mada, pitanje je koga su kupili, da li tog odbornika, ili cijelu “elitu” te partije. A, treća (o)poziciona partija riješila je nakon 25 god da se podmladi…

Proglasili mladog čovjeka za nosioca liste u Podgorici. Ovo čak ima i elemenata morbidnosti! Na kraju, ipak je najzanimljivije bilo Mugijevo pravno sveznanje. Ekspert za probijanje bubnih opni, odlučio je da podnese krivičnu prijavu protiv nepoznatih lica, zbog skrnavljenja njegovih staklarija.

Čemu lomljava, moj Duća?! Idi u Francusku, pa lomi! U taj varvarski, odmetnički svijet, tamo ti je mjesto!