I lažne kovanice stižu do džepova

Novac u ruci dio je svakodnevice, ali većina ljudi rijetko razmišlja o kompleksnosti novčanica i kovanica.

Svaki od apoena pažljivo je dizajniran, kompleksan i ukazuje na pedantnost njihovih tvoraca. Dok nadležni pokušavaju da trgovinu olakšaju i dizajnima uljepšaju novac, ima i onih koji idu u suprotnom smjeru – novčane mozaike krivotvore.

Iako tržište Crne Gore Gore nije veliko, pa falsifikati ulaze iz raznih zemalja, ono ipak postoji i posebno tokom turističke sezone može da ponudi veliki broj lažnih novčanica i kovanica.

Za tehničke analize sumnjivog novca, detaljne provjere, magnetne, provodničke i druge testove kovanica, zumiranje najsitnijih oštećenja, bombardovanje novčanica raznim vrstama svjetlosti, zadužena je Centralna banka, odnosno Nacionalni centri za analizu novčanica, kovanica i borbu protiv falsifikovanja u njenom Trezoru.

Iako smješten u staroj zgradi u centru Podgorice, svaki korak unutar nje motre brojne kamere, vrata su sa elektronskim sistemom zaključavanja, treba proći kontrole i posjedovati tiket sa odbrenjima za ulaz i izlaz.

Tu pedantno rade opušteni i pristupačni eksperti, kojima se na licima vidi da su ponosni na svoj posao. Ovaj vidljivo zahtjevan posao obavljaju, kako su “Vijestima” kazali iz Centralne banke, čine visokoobučeni, visokoškolovani stručnjaci sa decenijskim iskustvom, koji su prošli specijalističke obuke evropskih institucija.

Na oko se odmah vidi da je riječ o deficitarnom i dragocjenom kadru…

Na eurima zgrade ili boginja

Da postoje dvije serije evropskih novčanica, prve kojima je na vodenom žigu (lijevi dio novčanice, vidljiv pod svjetlošću) neki motiv iz arhitekture i druge na kojima se nalazi boginja Evropa, pojasnio je šef Centra za analizu novčanica Dejan Levičar. Osim očiju i ruku, glavno oruđe za provjeru papirnog novca je veliki crni aparat, kojim lažnjake i autentične novčanice tumači, stavlja pod UV i druge zrake, skenira…

Levičar je naglasio da je papir od kojeg se novčanice prave specifičan, da se ne može naći u slobodnoj prodaji, a da je u slučaju eura – riječ o stoprocentnom pamuku. Pojasnio je da se osim kvaliteta papira, papirni euro može prepoznati po reljefnim ivicama i arhitekturi, da ne reflektuje bijelu boju pod UV svjetlom, da zaštitna nit (inija koja dijeli novčanicu na dvije polovine) mora da se nazire, a ne bude vidljiva, ali da je najbolja zaštita poznavanje originala.

“Ako imate oštećenu, pohabanu novčanicu, građani treba da je donesu na provjeru i zamjenu. Ništa na njoj ne smije da se mijenja, a imamo i slučajeve da se na originalne novčanice lijepio falsifikovani dio, a svako namjerno prepravljanje novca je falsifikat. U okruženju daljem i širem prave se ogromne količine i stvara se veliki lanac, pa korisnik, kupac ili distributer falsifikata, ne zna ko ih je napravio. Kod nas ulaze manje ili veće organizovane grupe i trguju na pozicijama na kojima nema kamera, pa za 50 evra kupe što manje robe, da bi veću količinu novca izvukli kroz kusur. Zato je najvažnije da se pri sumnji obavijesti Uprava policije, odnosno da se ta grupa stavi pod nadzor i eventualno ode korak unazad. Jako je važno ići unazad u tom lancu”, naveo je Levičar i dodao da posebne probleme donosi turistička sezona, ali da se građani o krivotvorenom novcu mogu detaljno informisati na sajtu Centralne banke.

Posebno je teško, kako je naveo, falsifikovati smaragdni broj. Taj broj se na novoj novčanici od 10 eura nalazi u donjem lijevom uglu prednje strane, a pri pomjeranju mijenja boju – od smaragdno-zelene do tamno-plave. Smaragdni broj za zaštitu “krasi”, kako je istakao Levičar, samo drugu seriju novčanica od 5 do 200 evra, pa ga nema na onoj 500 evra, koja se i ne izdaje još od 2019. Osim ovih, mastilo koje mijenja boju imaju i veće novčanice prve serije, koje pri pomjeranju mijenjaju boje – iz roze u maslinasto zelenu.

Iz Centralne banke su kazali da je novčanice lakše provjeriti dok svjetlost prolazi kroz njih, pri čemu se vide sigurnosni žig, zaštitna nit i poklapajući detalj. Istakli su da je vodeni žig vidljiv kao prozirni dio sa specifičnim slikama ili oznakama, dok je zaštitna nit umetnuta u papir kao traka na kojoj postoje oznake valute i nominalne vrijednosti. Poklapajući detalj je, kako ističu, specifičan element dizajna koji se savršeno usklađuje.

Navode da bi novac mogao biti falsifikat ako bilo koji od ovih elemenata fali, ili djeluje neispravno.

“Originalni papir koji se koristi za proizvodnju novčanica ima specifičnu teksturu i sastav. Obično ima poseban osjećaj i čvrstoću koju je teško imitirati, ako novčanica ima previše glatku ili neobičnu teksturu, tako da je papir previše mekan ili previše tvrd, to može ukazivati na falsifikat. Reljefna štampa se nalazi na inicijalima Evropske centralne banke (ECB), arhitektonskom motivu, nominalnoj vrijednosti, što omogućava lakše prepoznavanje dodirom. Pomjeranjem mogu se uočiti hologrami i hologramske trake, mastilo koje mijenja boju, smaragdni broj… Hologrami i hologramske trake sadrže motive koji se pomjeraju i mijenjaju boje prilikom pomjeranja novčanice pod različitim uglovima”, naveli su.

Lako do lažnjaka

U današnje vrijeme tržištem plaćanja sve više dominiraju kartice, pa je i upotreba velikih apoena sve rjeđa, zbog čega se sve više među falsifikatima vide novčanice manje vrijednosti i kovani novac.

Iz Centralne banke su pojasnili da se krivotvorene kovanice najlakše prepoznaju po vanjskim znacima, nepreciznosti u izradi (reljef, recke, brojevi i slova na obodu), odstupanju u dimenzijama, boji, sjaju, magnetizmu (prečnik, visina ivice oboda), zvuku pri padu…

Originali od 2 evra, kako tvrde, imaju preciznu izradu oboda, brojeva i slova, što lažnjacima nedostaje. Provjerom kovanog novca lupama, pincetama, uređajima za provjeru provodljivosti i magnetizma, poređenjima sa evropskom bazom podataka, iz omanje kancelarije bavi se šef centra za analizu kovanica Danilo Tomčić.

Iako tačnu leguru od koje je izrađena kovanica od 2 evra nije mogao da otkrije, već je samo kazao da se pravi od dva metala, Tomčić je istakao da se kovanice od 50 centi prave od nordijskog zlata, ali da ono svakako ne može nigdje da se kupi.

Pojasnio je da falsifikatori u potrazi za imitativnom legurom, angažuju i dobro plaćaju hemičare i naučnike.

“Svaka kovanica se sastoji iz zajedničke strane (glava novčića) koja je ista u svim zemljama, zbog čega je i svaka kovanica od 2 evra ista. Postoje 24 zemlje koje kuju kovane evre (20 iz EU zone, San Marino, Andora, Vatikan i Monako), svaka od tih zemalja svake godine može da napravi komemorativne kovanice (pismo), pa nacionalnih strana ima preko 1.000. Falsifikatori su razmišljali šta će da kuju, vidjeli su nešto komemorativno što nije često u prometu, pa prave takav falsifikat”, naveo je Tomčić i dodao da se materijali za izradu nelegalnih kovanica mogu naći i na internetu.

Tehnička analiza je, kako kaže, izuzetno zahtjevna, a ključno je da se motri na sitnice i prepoznaju oštećenja. Među anegdotama, Tomčić je istakao da se dešava da klijenti donesu kovanice koje su u kafematu provele po nekoliko mjeseci zbog čega su im karakteristike potpuno izmijenjene.

Svaki od tih novčića mora se provjeriti, u poslu ne smije da bude grešaka, pa novac uvijek provjerava makar još jedna osoba, a završni izvještaj ima dva potpisa.

Tomčić je dodao da mogu da kontrolišu poslovne banke, provjere procedure za rad sa novcem, mašine, i vide kako je novac složen.

Iz Centralne banke su istakli da sprovode obuke za sve koji rukuju gotovim novcem i za službenike kreditnih i finansijskih institucija, te da su do sada imali 2.200 polaznika.