I nakon šest godina sve je isto: „Moja država“ navija protiv Srba
1 min read
Da se ni nakon šest godina ništa nije promijenilo kada se radi o tome za koga navijaju Srbi iz Crne gore svjedoči i tekst objavljen u to vrijeme na našem portalu. Svi razlozi koji su tada važili važe i danas. Uz opasku da je danas mnogo gore nego prije. Tekst je napisala Viktorija Radović.
–Srbija je osvojila svjetsku ligu u vaterpolu. U finalu je pobijeđena Crna Gora, država u kojoj živim. Nisam skrivala radost, kao ni ostali Srbi u Crnoj Gori. Ne zato što je pobijeđena Crna Gora, već zato što je pobjednik Srbija.
Iste večeri, po ko zna koji put, zakotrljala se lavina komentara o lojalnosti i poštovanju države u kojoj živimo.
„Kako je moguće da neko navija protiv svoje države, države u kojoj živi?“
Ne vjerujem da je iko ko je nekad postavio ovo pitanje, stvarno pokušao da sagleda moguće odgovore, odnosno da se stavio u poziciju onog ko treba da odgovori. Čim se približimo sintagmi „moja država“, nastaje varničenje. Gdje su emotivne i materijalno-političke granice moje države, a gdje počinje „moja država“?
Jedna vrlo nasumična, i sigurno nekompletna lista mi pomaže da odagnam manipulativnu prašinu i plitke tonove raznih retoričkih pitanja koja kolaju u javnosti.
„Moja država“ je onemogućila mog brata, rođenog u Podgorici, da odluči da ostane u istoj, našoj zajedničkoj državi. Zaposlio se u Novom Sadu godinu dana prije referenduma. Zabranila je „moja država“ tu mogućnost demokratskog odlučivanja mojim rođacima, kumovima, brojnim prijateljima. Za razliku od njih, to pravo je dato onima koji su prije više od tri, četiri decenije napustili Crnu Goru. Bilo je samo važno da nisu otišli u Srbiju. „Moja država“ je tako otela pravo mojim najbližim da imamo svoju, zajedničku državu.
„Moja država“ se potom presvukla u nove simbole. Kako su birani ti simboli? Jednostavno, bilo je potrebno naći one koji su što više udaljeni od onog čemu ja pripadam, čemu je Crna Gora sa srpskom tradicijom pripadala, a po mogućnosti da budu i iritantni za sve koji se osjećaju kao ja. Tako je odabrana zastava-antitrobojka, tako je odabran osakaćeni grb, tako je odabrana himna sa stihovima ustaškog ideologa i ratnog zločinca.
„Moja država“ je počela da vrši pritisak na one koji se osjećaju Srbima i da vrši asimilaciju, najprije u državnim organima. Prema svim statističkim pokazateljima, Srba ima ispod pet procenata u državnim organima. „Moja država“ ne prepoznaje kod moje prijateljice, Srpkinje, završenu školu iz američke ajvi lige, znanje nekoliko svjetskih jezika, spremnost da radi ovdje. Ne, premijer je rekao da se radi o „kompetencijama“. Dakle, „moja država“ je povukla granice „kompetencije“ po etničkom šavu. Na koju to državu iz istorije liči „moja država“?
„Moja država“ je priznala dio teritorije Srbije kao nezavisnu državu. I istog trena poručila da želi najbolje moguće odnose sa Srbijom. Ima li imena toj (pod)vrsti lecmjerja? „Moja država“ je dodala ruku onim koji komadaju Srbiju, koji otimaju srpski Jerusalim, moje Kosovo. I još mi se smije u lice kad zavapim za onim narodom i svetinjama na svetom Kosovu.
„Moja država“ je u svojim medijima, u svojim udžbenicima uniformisala ton i pogled ka mom narodu. Srbi su za „moju državu“ primitivan, anticivilizacijski zločinački element. Da, „moja država“ je izbacila srpske pjesnike i književnike iz čitanki i lektira. Na javnom servisu „moje države“ ne postoji kvark srpske kulture, ali postoji svih ostalih. Razlog je očigledan, zar ne? Ne postoji srpska kultura u „mojoj državi“!
Ovih dana shvatam da je „moja država“ odlučila da mi oduzme pravo da svoju djecu obrazujem na srpskom jeziku. Da ne pominjem da je moj jezik izbačen golim nasiljem sa odgovarajućeg mjesta u Ustavu, protivno nadmoćnoj statističkoj većini onih koji ga doživljavaju kao svoj maternji jezik.
Poslije svega, „moja država“ se čudi zašto ne navijam za nju. A „moja država“ svom snagom navija protiv mene. I protiv moje djece. I protiv mog naroda.
Nastavite sami“.
Bravo, Viktorija!
Odličan tekst. Milova i Duškova Crna Gora zasniva se na antisrpskom aparthejdu. Stvorena je monstrum postkomunistička država neoliberalnog usmjerenja kapitalističkog robovlasništva u kome je najmanje 1/3 njenog stanovništva podpuno obespravljena. Nezavisna Crna Gora ne treba nama Srbima više nikada, jer ona služi tome da Srbi u njoj i iz nje nestanu, baš kao i Pavelićeva NDH. Diktatorski dvojac Đukanović-Marković su svejsni da ova nakaradna tvorevina može opstati samo dotle dok se Srbi drže u ropskom položaju ili dok oni jednostavno ne nestanu iz ovakve Crne Gore. Uostalom, zaboravlja se vojvoda Mirko i kako je sprovođena nasilna crnogorizacija Brda i Brđana. Stoga bi Crna Gora mogla biti moja država samo u federaciji sa Srpskom i Srbijom. Tek tada i onda. Dotle neka za nju navijaju Albanci i Bošnjaci i po koji Hrvat ako ih uopšte i ima. Ja ću uvjek biti protiv takve selekcije koja brani boje falsifikat-države kralja Nikole.
Za Srpsku jaku stranku Il savez, zadnji je cas. Ako se brzo ne ucini nesto, na Crkvu ce krenut ,vi tu pustate ustase u koaliciju , I da pederi I mesetari lazy Srbe. Srpski savez formirat, tu se sprdaju s nama nule obicne sto je najgore a reprezenti samozvani Srba nista ne rade. Svaka cast za tekst al nema ko da brani Srpski interes u Cg. Crkva sama ne moze. Dozovite se pameti politicari stid ve bilo vise Il se ne pozivajte Srbima. Pricate,sjedite, dok su ljudi pogubljeni I ne vjeruju vise. Sve ce vam na kraj ne podmladite li stranku I izbacite ustase Iz koalicije uzet Milacic I neko nov. Vidite li da cekanjem,nemijenjanjem cinite dpsu I becicu . Vidite naravno .
… Imali ko da mi prevede?
Što reče ovo Zorana, da mi pojasni.
Neko diplomatsko, biće, sve uvijeno u šiframa!?
… Zoran!??
Kao, naše je, a nije!?
Montenegro ustaško leglo!
Na Crnu Goru gledam, recimo,kao na Šumadiju,ni manje ni više.
Ovaj provizorijum od države koji me je lišio svih mogućih prava,koji me mrzi kao Srbina iz dna duše,jer ga ja podsjećam na ono šta je juče bio,jer ima identitetski kompleks i može me potegnuti za… Jer sam svoj na svome,ostalo mi od predaka Srba za sva vremena.
Mogu me samo mrziti,mene Srbina i juče i sutra,šta me briga što koerovi laju,Srbin biti je nešto najljepše!
Svjetsku ligu u vaterpolu je osvojila Crna Gora podjedom protiv Madjarske u finalu.
Vaše navijanje a i sami tekst je vaš problem!
VI se svađate sami sa sobom a to je neizlečiva bolest! Samo VI navijajte!
Antologijski tekst.
Bravo,sve je ovo istina.Novokonponovana crnogorska nacija ,bez istorije ,kulture,umjetnosti.Sve pocinje sa Milom i sve ce se zavrsiti sa Milom.U tikvi je plitak korijen…
Izvanredan tekst.
Svaka cast sestro.
Veoma je vazno da se svaki gradjanin Crne Gore izjasnjava kao Srbin.
Ni u kom slucaju kao Crnogorac, sto je samo geografska odrednica.
Ili Srbin iz Crne Gore. To mozemo u inostranstvu da pricamo a ovdje smo samo Srbi.
Crnogorci su Srbi, to su vazda bili i tako treba da ostane.
Nasa matica je Beograd a ne usrana Podgorica.
Treba reci da smo Srbi a ako se dalje insistira, onda smo: Katunjani, Kuci, Piperi itd.
Ko oce da bude Crnogorac i da zivi u geto i u mikro privatnoj drzavi, eto mu sva sloboda, ali dok mi Srbi, koji smo ubedljivo vecinski narod u ovoj zemlji ne budemo imali slobodu, ova zemlja ce nam biti okupatorska.
Mi Srbi nismo iskompleksirani provincijalci, koji moraju da izmisljaju istoriju, vadeci iz naftalina nekakve Duklje i da prizivaju rimskog papu kao vjerskog poglavara.
Nasa zemlja je sve do Subotice, nas broj nije pola miliona nego deset miliona.
Nasi gradovi nisu zabetonirana rugla, poput Podgorice, nego je nasa sva Srbija, sa Beogradom, nisom, Novim Sadom, Valjevom itd.
Dakle, mi smo Srbi i navijamo za Srbiju i Bogu hvala to ce biti sve vise.
I ako Bog da, da se oslobodimo, promijenicemo i naziv Crna Gora u „srpska Crna Gora“.
Ili ce tako biti, ili cemo da se izdvojimo iz Crne i jadne gore i pripojimo nase teritorije Srbiji.
Izvrsan tekst, pogađa u suštinu.