IN4S

IN4S portal

Ide (li) Milo stopama gospodara?

1 min read
Poslije dužeg vremena konačno je, pokretač i ujedno organizator skupa „Do slobode“ gospodin Duško Knežević, krenuo u „odlučn(ij)u“ akciju reklo bi se barem prema naslovima pojedinih tekstova preuzetih sa instagrama, fejsbuka, pojedinih elektronskih i štampanih medija, kao i „gostovanja“ na tv stanicama i portalima na kojima je odgovarao na brojna pitanja gledalaca, a bogme i davao izvjesne instrukcije organizatorima protesta pa i zamjerke istima, jer je bio nezadovoljan sa „akcijama organizatora i protestanata“, a koje nijesu dale očekivane rezultate!
Knežević, Đukanović

Milo Đukanović

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Poslije dužeg vremena konačno je, pokretač i ujedno organizator skupa „Do slobode“ gospodin Duško Knežević, krenuo u „odlučn(ij)u“ akciju reklo bi se barem prema naslovima pojedinih tekstova preuzetih sa instagrama, fejsbuka, pojedinih elektronskih i štampanih medija, kao i „gostovanja“ na tv stanicama i portalima na kojima je odgovarao na brojna pitanja gledalaca, a bogme i davao izvjesne instrukcije organizatorima protesta pa i zamjerke istima, jer je bio nezadovoljan sa „akcijama organizatora i protestanata“, a koje nijesu dale očekivane rezultate!

Dobra tri mjeseca su prošla a diktator se još ne da!? „Migov koverat“ ga je malo uzdrmao ali nije (po)kleknuo već se samo lagano zanjihao i o(p)stao na nogama. Konačan udarac – „sportska torba sa novcem, koju uzima otac nacije“ – koji je trebalo zadati izostao, mada je dva-tri puta obećavan! Procjena „radno-tehničkog tima“ bila je, ipak, (po)greška i dala je „diktatoru“ dovoljnu vremena za pauzu i za konsolidaciju svojih partijskih resursa.

Sada se iznova kreće, užurbano se radi, vrši se reorganizacija unutar „organizatora“ i preuzima se glavna uloga u cilju rušenja „diktatora“. „Do slobode“ i konačnog pada režima njegovog nekada velikog „prijatelja“. Protesti postaju sve organizovaniji, učestaliji i masovniji, što daje izgledne šanse da uspiju i uztalasaju cijelu „građansku Crnu Goru“. Promjene su vidne i djelotvorne.

Ovo „talasanje masa“ podstaklo me je na neke naslove koji su se mnogo davno pojavili, prije nešto manje od 150 godina ili sredinom druge polovine XIX vijeka u evropskoj i ruskoj štampi, a odnosili su se na događaje u tadašnjim novo-evropski priznatim nezavisnim državama Srbiji i Crnoj Gori. „Istorija se ponavlja“!? Ne, samo neki događaji (s)liče onima nekadašnjim, davnim i minulim, pa nam se čini baš kao da se to nama danas uistini dešava.

Evropa je, bolje reći evropske sile su i tada imale neke svoje (ne)skrivene i dalekosežne projekte – planove proširenja ili „ujedinjenja Zapada i Istoka“. Naravno na tom putu tada joj je bila glavna „prepreka – smetnja“ Osmanska država – Turska, koja je zauimala dobar dio evropskog teritorija. To i ostala pitanja iz naše bliže i dalje prošlosti ostavićemo za neke druge teme.

Mnogo je aduta. Dokumentacija je obimna, snimaka ima dovoljno, a Đukanovića čeka velika, plava, američka sportska torba“ (…) „Posjedujem snimak na kojem se vidi kako Đukanović direktno uzima novac“(…) „Za kraj čuvam dokaz koji će Mila poslati u zatvor“!

Navedene riječi su citati preuzeti iz intervjuva, koji je za „Alo“ dao profesor dr Duško Knežević ili „odbjegli tajkun – bjegunac“, kako ga nazvaše „nepobjedive snage koverata DPS-ovaca sa njihovim partijskim liderom i ujedno Predsjednikom ekološko-nezavisno-natovske Crne Gore.

Ako je do sada i bilo dva tri puta obećano pa se sa tim odugovlačilo, kao i nekih sumnji u samo postojanje snimka oko davanja mita ili „reketiranja“ onda „protestanti“ i građani mogu malo (o)dahnuti i „ozbiljnije“ računati da je vrijeme na izmaku i da se jednom mora stvar dovesti do „konca“ inače sve pođe u nepovrat i ostade na „Migovoj koverti“, pa „diktator“ opet „nađe spas“ u cijelom tom višemjesečnom „protestu građana i opozicije zajedno“!

Kada se vidjelo da dosadašnja taktika ne daje „očekivane“ rezultate i kada je bilo više nego jasno da je „vrag odnio šalu“, a „sva imovina Atlas banke“ stavljenja pod stečaj ili „uzurpirana“ tada je „odbjegli tajkun“ iz Londona krenuo u „drugu fazu“ obračuna na svoga nekadašnjeg (ne)voljnog „prijatelja“, lidera najjače „koverat“ stranke i predsjednikom ekološko-nezavisno-natovske države; a kojega baš i ne služi pamćenje kada su pitanju osnivanja i djelovanja njegovih biznis firmi i(li) „kuća od par hiljada kvadrata koje bi on volio imati i u njima želio stanovati, obasipajući ga lično veoma vrijednim poklonima i sloveći za „zlatnog sponzora“ pobjedničkog tima DPS-ovaca. Po njegovom ličnom priznanju „Radi se o milionima. Toliko da sam mogao da otvorim još stotine radnih mjesta (…)“! Jedna narodna izreka, za takvo „stanje stvari“ ili uzaludnju rabotu, kaže; „Potonja pamet šarovu pod rep“!

Dakle, donijeta je odluka da se krene u „brutalan“ obračun i „blokadu zarobljenih institucija“ koji bi „ubrzao pad Milovog režima“! „Do slobode“! Ostaje nam da vjerujemo u odlučnost i istrajnost njegove borbe i ujedno damo podršku.

Taktička greška koja je već jednom napravljena ovoga puta ne smije biti ponovljena, a krunski dokaz, sa kojim raspolaže „odbjegli tajkun“, morao bi se dati i pokazati na svjetlo dana pa bi „velika, plava američka sportska torba sa novcim (…) iz koje Đukanović direktno uzima novac“ ujedno označila KRAJ trodecenijske vladavine jednog čovjeka i njegovih DPS-ovaca na vlasti.

Ništa više ne bi trebalo sem tog čina pred kojim bi bio matiran ne samo Milo i njegov režim nego i svi oni u međunarodnoj zajednici koji su sve vrijeme davali podršku njemu i njegovoj vladavini u Crnoj Gori. Ukupna njegova vlast sa cjelokupnim članstvo DPS-ovaca bila bi srušena, a Milu lično i kao predsjedniku puta u inostranstvo nigdje ne bi moglo biti. Bio bi to neslavan kraj vladavine sedmostrukog premijera i dvostrukog predsjednika države Crne Gore. Tako bi građani u Crnoj Gori posli tri decenije došli „Do slobode“. Jedan čitalac je svojim komentarom na dati intervju sve rekao, a on glasi: „Šta čekaš ako posjeduješ snimak“?

A šta ako se desi da jednog brzog dana, bez najave i iznenada, u tihoj noći sa najbližom kamarilom taj isti predsjednik, kojega u posljednje vrijeme „napušta“ pamćenje, pođe stopama nekadašnjeg kralja i Gospodara Crne Gore u neku od destinacija koje će ga (ne)voljno prihvatiti i pružiti mu „gostoprimstvo ili azil“? Da li bi bilo moguće da njegovo bjegstvo sa „zlatnim runom“ bude spriječeno?

Nekada su oni koji su bježali iz zemlje-domovine nosili sanduke sa novcem, zlatom i raznim drgocjenostima i nakitom. Danas se takve finansijske transakcije završavaju u minuti i prenose se na tajne račune raznih svjetskih banaka ili na zlatnim viza karticama i slično!

Samo po sebi nameće se pitanje i to sa mnogo razloga: Zašto se baš odlaže kongres DPS-ovaca za novemba-decembar odnosno za kraj godine? Da li će ga biti i da li će njegov sadašnji lider biti na njemu? U DPS-u previše ćute, posebno stariji i iskusniji kadrovi! U ozbiljnom su problemu zaslugom njegovog „oca nacije“! Nešto se krupno iza brda valja!

Pročitajte još:

Metafizika milicije

Podjelite tekst putem:

1 thought on “Ide (li) Milo stopama gospodara?

  1. Ne može on nikud pobjeći, ne smije bolje rečeno. Nije samo zajebao narod u CG već svakoga sa kojim je bilo šta poslovao, a vidimo da mu je poslovanje ,,krasno“. Zato neće smjeti otići mečki na rupu, a tih rupa ima na sve strane planete. Neće htjeti živ, što se kaže, otići ni u zatvor a tamo bi bio najbezbjedniji.
    Htio ne htio vegetiraće još malo u ovoj formi, a o kraju vladavine će, sasvim je izvjesno, gosle javorove kazivati…
    Kako je sijao tako će žnjeti.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *