Idete? Idite.
1 min read
Kameni grb Kraljevine Jugoslavije, vrt Zavičajnog muzeja, Herceg Novi (Foto: N. M.)
Moji su preci vjekovima bili pomorci, od malog od palube, preko mornara, oficira – do kapetana. Druga grana, dakako, bila je sve vrijeme od vrste koja ljubi more ali se drži kraja.
Moji pomorački preci nisu ostali zabilježeni da su prvi otkrili ovo, ili postigli ono; istorija ih pamti tek kao trgovce pod ruskom carskom zastavom, te kao za svoje doba uobičajene pomorce i brodovlasnike iz Boke. U prevodu, potičem iz najskromnije od svih mogućih pomoračkih familija s obalnom utemeljenošću starijom od 300 godina. Po stotinu su puta oni mogli da ostanu bilo gdje, kao što to može moj brat pomorac danas, koga od svih luka najviše privlači Singapur, jer tamo vlada sistem uređen, ali se ipak poput Odiseja moj brat uvijek vraća u matičnu, zalivsku luku.
Tokom istorije znale su mahom bogatije pomorsko-trgovačke familije da se isele npr. u Trst, jer Boka Kotorska u Austrougarskoj nije imala načina da se ekonomski razvije, premda zalivski svijet bilježi poredak cara Franja Josifa kao zadnji uređeni sistem u kolektivnoj memoriji.
Uvijek se moglo otići, i uvijek su odlazili bogati. Tako je bilo i na srpskom kontinentu, počev od patrijarha Arsenija Čarnojevića, preko patrijarha Arsenija Jovanovića, do danas. Ko je uvijek ostajao na Kosovu? Najsirotiji.
Iz Kraljevine Jugoslavije bježao je protivnik dinastije, disident, kao i iz Titove Jugoslavije, potom je gastarbajter prodao patriotsku dušu dojčmark-vragu, ratovi iz 90-ih su raselili sve, da bismo danas imali em marionete em glumce na vlasti koji kazuju svoje dosadne replike iz Dnevnika u Dnevnik dok im osnovci već uče njemački.
Ide im se. A nisu na tržištu rada. Nisu na svojoj koži iskusili kako je to nemati posla, ili kako je to dobiti posao samo preko partijske knjižice. Toga nikad nije bilo u nama znanoj istoriji. Do sada su samo ljudi sa tržišta rada promišljali o odlasku.
Pomorci kada se sretnu samo pričaju o rutama koje vode do Kine. Pomoračka aplikacija što prati sve brodove na morima, crveni se oko kineskih obala. Toliko je mnogo tamo uplovljavanja i isplovljavanja. S milionima tona tereta.
Mediteran je postao skrajnut. Boka sa Crnom Gorom, i Srbija, i bivša Jugoslavija su slijepo crijevo ekonomskog slijepog crijeva. U strip-oblačiću iznad glava Zalivljana, Srba i Crnogoraca, piše jedno te isto: Idite, djeco! Ovdje bolje biti neće.
Možda u nama znanim životima i neće.
No da li je dopustivo otići? Da li je ikad bilo? Da li su, sem Tesli, Pupina i Đokovića, svi ostali sebičnjaci i izrodi?
Zalivske familije koje su se zbog nemogućnosti da se u skrajnutoj Boki ekonomski razvijaju pa su se iselile u bogati Trst – danas manje-više ne postoje. Najbogatiji od bogatih Srba su se ili iselili i pošli dalje, za Ameriku, ili su se stopili sa Italijanima. Trst dijeli sudbinu Sentandreje. Sve odiše srpstvom, ali Srba nema. A da su ostali u Boki ovi što odoše u Trst, što bi bilo? Za bogatstvo njihovo ne znam, ali sam siguran da bismo ih po prezimenima oslovljavali i danas na Rivi: Dobar dan, šjor Rizniću! Ke nova, kapetane Gopčeviću?
Ostati ovdje i težiti samo našem poretku makar bio i utopističan, nužnost je. Roditelji koji stimulišu vlastitu djecu da fizički napuste rodnu geografiju i time je prepuste jedvačekajućim drugima – jesu u neku ruku izdajnici.
Da li je bolje otići u zemlju koja nas je kolonizovala i zarađivati deset puta više nego u kolonizovanoj zemlji? Mnogi uglas viču da je bolje.
Ja mislim kontra, bez obzira što izdajice na vlasti nije, suštinski, izabrao narod, nego ih je programirao Zapad. Izborima se ne mijenja vlast. Nego je mentalitet, nego je slobodarski duh, i prsa spremna za žrtvu zarad slobode – ideologija koja vaspostavlja naš novi sutrašnji poredak.
Budući da ne vidim sebe ni kao čovjeka koji može da nosi mač, ni kao čovjeka koji može da nosi zastavu, imam pravo da konstatujem kako smo postali pičke. Ali nas i među sirotima po hrabrosti ima koji nikad ne bismo otišli privučeni udicom na kojoj je evro ili dolar. Mala je to cijena za gubitak svega osim para.
Draga djeco, je l hoćete da idete?
Idite.
No imajte jedno na umu:
Ako je cilj povratak, čemu odlazak?
A ako vam cilj nije povratak, kako vas onda, bre, nije stid?
(Izvor: Pečat)
A da su ostali u Boki ovi što odoše u Trst, što bi bilo?
Danas bi bili Hrvati, eto što bi bilo. Možda ne veliko-hrvati koji mrze Srbe, ali Hrvati svakako. Ili novo-Crnogroci u najboljem slučaju. Onako su bar zabeleženi u istoriji kao znameniti Srbi
Sjedjeli dva druga iz djetinstva u selo i ovako razgovarju.Jedan citav zivot izvan kuce i sela a drugi nigdje da se mrdnuo ako nije u gard da kupi potrepstine za zivot.Ostarali obadvoica i geldaju se onako preko cigara ili ispod oka.Dok ce ovaj koji je citav zivot bio kuci ovome koji se nije nego postarost vratio u rodno selo i tu uziva penziju,te ce on njemu,e koliko te jada i muke ubilo da bi bio ovo isto nista kao i ja.Posto i mene tako nesto ceka posto procitah ovaj tekst prvo sto pogledah kada udjoh u klozet da ne cucnem kada pisam,koliko mi se cini nijesam,a cilj mi je povratak ,samo cemu odlazak,vrlo lako odgovriti samo bi trebalao vremena,ali kako mi ono kazemo : svako zasto ima svoje zato.E sad hocemo lise cerati hocemo,nego sto bi se cerali kad nam je i ovako fino,ili mozda nije svima a nikda nije ni bilo,u ovom obimu ne,a ovo ceranje nije isto sa onim prvim ili mojim,ovo danasnje je ceranje zato sto ih nijesmo pocerali mi kad je trebalo ,pa su na karju oni nas pocerali,a zato bismo ih cerali kada su oni njihovi pocerali nase pa oni nas, a sada ce njih njihovi ,nasih nema,a i da ih ima necemo ih cerati,jer ako je do ceranja dosta ga je bilo taman koliko i bjezanja ,a toga je bilo uvjek ,prvo ide ceranje pa bjezanje,sada je na red sto kazu vrtanje uvrnula im se pamet kao sto jeste sto su nam zivot izvrnuli e sada jos i da smo picke sto se vracemo jer smo nekda otisli.Mozda najbolje da uvedemo nasledje po Bakunjinu,zasto ne kada smo mogli a i jos se moze odnijeti sve savkome zasto da se ista ostvalja ikome,mozda to sprijeci bjezanje i ceranje odavade,dokle svi ne popizde ili postanu pizde pa pobjegnu?
Kako god okrenes tako ce biti,kako ce se ko zvati ,kao mozda u Hercegovinu za vrijeme Austrije zbog sverca,mada toga nece vise biti mi postadosmo zakonski sverceska zemlja,heroji grickaju posteno zaradjeni novac od sverca dobijau se plate i penzije ljekari lijece narod,jedino porijeklo novca nije cisto
ali postenje ostaje dostojanstvo takodje,malo je problem sa obajsnjenjem kako to sve funkcionise ,pa ikao nije sve cisto,kao god okrenes vi picke nijeste ,ko bi vam to smije reci grdnu bih mu rekao,jedino vas picka jebea vi nju nesmijete, ja sam od toga utekao,pa ako treba da me jebe picka,e nece nego ja nju pa taman i u bjezanju Ajd uzdravlje!
Ps: meni je i lako bjezati ja sam Zec!
Velike smo pičke!!!
Bravurozno!!!
Niko i nista ne moze da spreci balkanski egzodus odlaska,niko!Ojadili su nam decu lopovlukom ,a nas stare zavadili i tako vledaju pričajući nam bajke uspavljujuci nas decenijama.Fali samo novi Carnojevic,ovog puta iz Beograda.Slavonija pusta,sa Kosmeta dnevno idu konvoji autobusa,ceka se vizna liberalizacija,Istocna i juzna Srbija pusta i bez dece.Dalmacija opustosena,nama radnika,majstora,lekara,Beograd ostao bez vozaca,med.osoblja…Jer postovani Malovicu,nismo mi picke, nego su picke svi iz elita nacionalnih bivse Jugoslavije.A njih smo trebali hebati na vreme,a ne sad kad qurca nemamo.
Bravo Nikola!