Imaćemo najbolju Vladu u Evropi

Piše: Mr Goran Bjelanović

Samo da počnem ovu kolumnu, pa ćete me čut! Ima da … ima…. Toliko sam se zapetljao da ni sam ne znam što to ima da ima i šta ćete čut, a čemu se nadali nijeste.

Sa svakim početkom je tako, a što bi se Vlada razlikovala, pa makar bila: „prelomna, istorijska, nepolitička i ekspertska“?

Što se rodilo to valja i ljuljati. A rodila se pobjeda ili je režim Mila Đukanovića izgubio izbore – ne znajući šta čini. „Nad svom ovom grdnom mješavinom jedna Umna Sila toržestvuje“. Ta Umna Sila, bez mogućnosti slučaja, postavila je  i sadašnjeg Predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića za neprikosnovenog gospodara Crne Gore tri decenije i koju godinu više ili manje – nije naročito bitno.

Ko je ikad posumnjao u ovu svevremenu mudrost velikoga Njegoša Duh Litija mu je jasno pokazao koliko nije u pravu. Upravo je (ne) zakon režima Mila Đukanovića pokrenuo veličanstveni istorijski dogođaj koji nije bio od značaja samo za teritorijalno malu, a antejsku Crnu Goru, već je i zamrloj zapadno katoličkoj crkvi, islamu, pokazao svu moć i prisustvo Boga Živoga na Zemlji.

Kad kažem „zamrlom zapadno katoličkom hrišćanstvu“ mislim na neporjecivu istinu da je u tim zemljama novac postao Bog, jedini razlog i smisao postojanja. „Kapital se rađa lijući prljavštinu i krv iz svih svojih pora od glave do pete“. Citirajući Karla Marksa samo želim da ilustrujem da nije autor ovog teksta ni prvi ni jedini uočio sveopštu dehumanizaciju ( obezboženje) društva kad bezumno zgrtanje novca postane cilj, a ne sredstvo za život. Ako neko misli da Marks nije do tančina poznavao kapitalistički svijet – molim! Većim poznavaocima kapitalizma nego što je to bio on izvinjavam se za ove redove iz sve snage.

Kriza u islamskoj religiji apostrofirana je nastajanjem ISIL –a i drugih terorističkih organizacija ovog civilizacijskog kruga. U poviku Alah uegberg ( Alah je najveći) nigdje nema Njegovog poslanika Muhameda, čime su se, ako ne javno, a ono prećutno odrekli Onoga koji im je prenio Božiju riječ i zbog toga ih ni jedan istinski Musliman ne smatra pripadnicima svoje vjere. Kada se ovo ima u vidu nije nikakvo čudo što su biblijske scene litija obišle čitav svijet i primljene s radošću i usklikom.  Bog je živ!

Donošenjem bezbožnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti“ režim Mila Đukanovića je probudio onu pradavnu Crnu Goru čiju istinsku suštinu najbolje pojašnjavaju stihovi „Crnu Goru pokorit ne mogu, ma nikako da je sasvim moja“

Biblijske scene litija su dakle predstavljale „vojske pravednika na zemlji“ čija hrabrost i istrajnost nije bila usmjerna samo na odbranu interesa i vjere pravoslavnog naroda u Crnoj Gori. Ovdje je bilo riječi o direktnom susretu i sukobu „vječne zublje s vječnom pomrčinom“. I kao što očenaš počinje riječima „Oče naš koji si na nebu“, dakle ni moj, ni tvoj ni njegov, nego Naš, potpuno je jasno da Duh Litija nije branio samo pravoslavnog, srpskog ili ruskoga Boga, već Boga – Oca svih nas i : Crnogoraca i Srba i Muslimana i Bošnjaka i katolika i jevreja…

Ne kaže li blaženopočivši Patrijarh Pavle. „ Ljudi su kao ptice u šumi, Svaka se različitim cvrkutom obraća istom Bogu“.

Čemu onda čuđenje zašto se Dritan Abazović pridružio onima koji su i „njegovog“ Boga branili jednako kao i „svojega“?!

Druga neoprostiva greška Đukanovićevog režima može se ilustrovati blokbasterom Džordža Lukasa „Ratovi zviijezda“ . U tom filmskom serijalu vojnici Imperije, predstavnici sile zla, robotizovani su, lišeni svakog obilježja ljudskosti, kako bi u gledaocima izazvali veću netrpeljivost i radost kad izginu.

Intervencije policajaca čija oprema ih je do te mjere „robotizovala“ da su ih prozvali „kornjače“, brutalno demonstrirane 2016, a koje su kulminirale u Budvi 2020. godine su izazvale potpuno prirodan i očekivan otpor kod običnog naroda. Ti događaji, iz spomenutih razloga, nijesu mogli biti posmatrani kao akcija u kojoj policajci smiruju demonstrante, već kao više nego nasilni čin u kojem  „Kornjače truju suzavcima i šok bombama Budvane i uz to ih mlate gdje stignu i čime stignu“. Takva vizuelna impresija neminovno proizvodi psihološku sliku u kojoj su Budvani naši sugrađani ili naša napadnuta braća ( ukoliko nijesmo iz tog grada), a „Kornjače“ vanzemaljci, zla sila sa kojom se moramo izboriti. I izborili smo se – izbornim rezultatom.

Naravno, ovdje niko ne poriče individualnu žrtvu i doprinos istorijske pobjede svakog opozicionog političara koji je vodio svoju stranku, gradio arhitekturu izborne kampanje, skrenuo pažnju stranim ambasadama na neopravdanost učešća gastarbajterskih „vikend birača“ u odlučivanju političke sudbine Crne Gore za narednih nekoliko godina. Stotinu i jednu žrtvu i hiljadu i jednu akciju koju je podnio i pokrenuo svaki od njih pojedinačno da bi se  pobjeda konačno i izborila.

Sukob mišljenja na relaciji aktera i nosilaca izborne pobjede povodom dileme politička ili ekspertska Vlada riješen je opredjeljenjem za ekspertsku Vladu. I šta sad? U najmanju ruku je neočekivano od predstavnika parlamentarne većine da baš oni osipaju paljbu na „svoju“ Vladu, tim prije što još nije ni osnovana.

Napadati ili ne braniti Ministre koji su izbor mandatara Krivokapića ne samo da nije mudro ni korektno već je i krajnje nepraktično. Nije li predsjednik Demokratske partije Crne Gore i vođa koalicije „Mir je naša nacija“, Aleksa Bečić vrlo temeljito progovorio. „Parlament Crne Gore nikada više neće biti protočni bojler“. To može da znači jedino da će ovo najveća upravna vlast u Crnoj Gori i te kako profesionalno i odgovorno obavljati svoju funkciju. Ovakva realna moć Parlamenta pruža mogućnost novoj parlamentarnoj većini da relaksirano dočeka osnivanje nove izvršne vlasti u našoj državi sloganom „Imamo najbolju Vladu u Evropi“.

Ukoliko se to ispostavi kao previše optimističan slogan, ako Vlada ne ispuni očekivanja, taj problem se rješava jednim zasijedanjem Skupštine Crne Gore. Moć je dakle, nesporno i potpuno u rukama lidera pobjedničkog koalicionog saveza.

Drugi mehanizam kontrole sastoji se u ponudi koju je sam mandatar Krivokapić uputio novoj parlamentarnoj većini „ Vi najbolje znate svoje kadrovske resurse, pa izvršite transformaciju sistema po dubini“. Kada se ove dvije mogućnosti uzmu u obzir ne može se osporiti potpuna kontrola nove parlamentarne većine i njihov presudni uticaj na odvijanje ukupnog društvenog života u Crnoj Gori. Šta onda drugo da kažu, a da zazvuči i pametno i logično osim –  „Mi imamo najbolju Vladu u Evropi“!

Budući da su se često pozivali na  „poštovanje izborne volje građana“ nije loše napomenuti da se izborna volja građana sastojala isključivo u rušenju kriminalizovanog, koruptivnog i obezboženog bivšeg sistema. A to ko će biti ministar, koliko će biti ministarstava i ministara bliskih ovoj ili onoj struji građane je interesovalo jednako koliko i lanjski snijeg. Baš nas briga!

Da li ćete depeesovski režim oboriti evolutivno, eruptivno, kumulativno, lijevim krošeom, aperkatom, midl ili hai kikom, sabmišnom ili na drugi način  – baš nas briga! Samo ga vi oborite. Ako to ne učinite – svi radite za Mila TAČKA

Nemojte misliti da bi „prebacivanje lopte u tuđe dvorište popilo i kap vode“ – ne bi!

Bistar je ovo narod. Pogubno je posumnjati u njegovu bistrinu, hrabrost i riješenost kad se na nešto odluči!

Potpuno sam siguran da ste iskreni patriote i da obaranje bivšeg režima ni jednog trenutka ne dovodite u pitanje. No, ovo odugovlačenje sa dogovorom i razni disonantni tonovi iz vaših redova bude sumnju i ulivaju strah u kosti naroda. Napaćeni narod to svakako nije zaslužio. Baš nije!

Neka je i ekspertska i šegrtska i majstorska i dunsterska – vaša je. Vi se pitate! Vi konstruišete promjene sistema po dubini. Na vama je da je izglasate i pomno pratite njen rad, pa ako ne budete zadovoljni … Do tad ste u moralnoj obavezi da je branite punim autoritetom.

Cijenu vašeg inertnog i u najmanju ruku neočekivanog odnosa prema Krivokapićevim izabranicima prvi je platio kandidat Mandatara za Ministra unutrašnjih poslova, Nikola Terzić. Povukao se jer nije izdržao pritisak. A „ Da je iđe brata u svijetu da požali, ka’ da bi pomoga’ „ . Nije ga bilo – i eto!

Trenutno je aktuelna „baražna vatra“ na Ministarku prosvjete, kulture, nauke i sporta, profesoricu Vesnu Bratić. Pored ostalih to najgrlatije čine NVO „borkinje“ za ženska prava. Neka samo pročitaju imenicu kojom sebe oslovljavaju i drugoga im odgovora i veće kazne ne treba.

U kulturi sam četrdesetak godina, za profesoricu Vesnu Bratić nijesam čuo  – nikad. I kakve to ima veze? Nikakve, Koliko se sjećam ni: Dostojevski, Bunjuel, Bergman, Kopola, Šiler, Gete, Šekspir, Van Gog, Vagner ni Bah nijesu bili ministri – nikada. Lično ne poznajem ni jednog velikog umjetnika koji je obavljao tu funkciju. Pa se lako može dogoditi da profesorica Bratić bude ministarka koju ćemo pamtiti po tome što je udarila temelje za sveopšti preporod prosvjete, nauke, kulture i sporta. Lično joj bezrezervno vjerujem dok me i ako me ne ubijedi u suprotno.

Profesorici Bratić je uvaljen mnooogo vruć krompir u ruke, na vama i svima nama ( u zavisnosti od dostupnosti načina) je da je podržimo i pomognemo iz sve snage. Ako tu pomoć zatraži. Ona je naš ministar dok i ako lideri nove parlamentarne većine ne odluče da uskrate podršku Vladi. Siguran sam da se to neće dogoditi jer „Imamo najbolju Vladu u Evropi“!

Vlada neće biti savršena ni promjene po dubini takođe. Ovo zbog toga što ni mi nijesmo savršeni. Ali to će biti najbolja Vlada u Evropi. Meni je to sasvim dovoljno. A vama?