(IN4S ANALIZA) Čiju zaštitu u državnim strukturama je uživao „kavački klan“ II dio

Smatrati da je sukob kotorskih klanova nastao samo zbog krađe kokaina u Valensiji, o čemu svi danas govore, predstavlja krajnje pojednostavljeno tumačenje onoga što se se dešavalo svih ovih godina.

Takva priča se smišljeno plasira isključivo sa ciljem prikrivanja veza kriminalnih klanova sa državnim strukturama i, što je najvažnije i najopasnije, želi se prikriti mogućnost da te obračune neko drugi i mnogo moćniji podstiče. Potpuno je deplasirano pričati da je toliko ljudi ubijeno zbog zaplijene količine kokaina koja i nije uopšte velika za kriminalni milje Crne Gore.

U tom sukobu jedan dio nekada jedinstvenog kotorskog kriminalnog klana dobija podršku i zaštitu cijelog sektora bezbjednosti, dobija podršku i drugih državnih struktura i preuzima primat nad svim ilegalnim poslovima, preuzima infrastrukturu i logistiku klana braće Šarić, ali i nekih drugih kriminalnih grupa i ubrzo počinje obračun sa protivničkom grupacijom čiji se epilog sada vidi.

Tako je nastao moćan kavački klan, koji se samo tako zove, a u suštini se radi o kriminalnom strukturi unutar sektora bezbjednosti i ne samo njega, već je riječ o kriminalnoj strukturi koja je premrežila kompletnu državnu strukturu Crne Gore.

Pored bezbjednosnog sektora, klan je zahvatio i crnogorsku ekonomiju, potpuno uspostavio kontrolu nad pravosuđem i tužilaštvom (i ih dalje kontroliše), nad finansijama i diplomatskom mrežom, u dobroj mjeri kontroliše medijski prostor, a uspjelo im je da se, preko Ministarstva odbrane, infiltriraju u NATO sistem i koriste njihove kapacitete za krijumčarenje narkotika o čemu svjedoči i poznata zloupotreba brodova Vojske Crne Gore za krijumčarenje narkotika. Naravno, kada se govori o njihovom uticaju na državu ne misli se na fizičko prisustvo i infiltraciju lica u državne institucije, već prije svega na novac i njegove tokove preko koga se ostvaruje uticaj.

Njihova moć i bezobzirnost je narasla do mjere da su se osmjelili da desetine i stotine tona narkotika krijumčare u saradnji sa nekim međunarodnim organizacijama koje se dovede u vezu i sa međunarodnim terorizmom, ali i krijumčarenje na obale SAD, što predstavlja skandal koji je značajno doprinio porazu režima Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima 2020. godine

Svoje djelovanje kavački klan je raširio u druge države regiona posebno Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i tzv. Kosovo, a u mnogim drugim zemljama ima svoje ispostave, punktove i uporišta koji sprovode njihovu djelatnost.

Najmoćniji krak kavački klan je uspio uspostaviti u Crnoj Gori i Srbiji gdje kontroliše dobar dio tamošnjeg kriminalnog miljea i u jednom momentu je uspio kontrolisati i pojedince i strukture u sistemu bezbjednosti Republike Srbije, pravosuđu i državnoj administraciji.

Uporedo sa organizacijom kriminalnih aktivnosti krenuo i nemilosrdan obračun sa suprostavljenom grupom, ostatkom nekadašnjeg jedinstvenog klana koji je zadržao naziv škaljarski, a koji Kavčani smatraju otpadničkim.

Obračun je obostran uz jako vidljivu razliku koja se ogleda u tome što je mnogo više poginulih Škaljaraca od Kavčana, što je posledica logistike koju kavački klan ima od strane elemenata bezbjednosnog sitema države, djelova Agencije za nacionalnu bezbjednost, dio medija koje finansira DPS ili od DPS-a privilegovana preduzeća koja stoje iza takvih medija, dio tžilaštva i sudstva…

Lica koja su u javnosti označena kao šefovi kavačkog klana to nisu, niti mogu biti. Oni nemaju kapaciteta da organizuju tako komplikovane aktivnosti i to na drugim kontinentima a pri tome angažuju državne resurse.

Nisu oni nikako u stanju niti je moguće da, naprimjer, nekoga lociraju i prate Istanbulu, u gradu sa 17 miliona stanovnika. To jedino može učiniti služba, odnosno institucija, domaća ili strana, svejedno je.

Stalnim potenciranjem i izlaženjem u javnost sa imenima navodnih šefova klanova, koji to ne mogu nikako biti, se želi prikriti uloga države u tom prljavom poslu.
Uloga tih pojedinaca koji se pominju je prevashodno organizaciona i osnovni zadaci su im održavanje veza između nalogodavaca i pomorskih posada, kontakti sa mrežom narkodilera i drugi poslovi kojima se bave. O uključenosti i ulozi države u djelatnost kriminalnih klanova u Kotoru najbolje govori primjer luke Risan koja je bila vlasništvo pripadnika jednog klana (kasnije ubijen) sa brodovima koji su plovili pod zastavom Sjeverne Koreje i godinama transportovali ogromne količine riže i cementa za potrebe jedne crnogorske kompanije čiji je vlasnik, takođe, bio vlasnik luke Risan. Izvoznik je bila firma iz Sjeverne Koreje takođe registrovana na ime tog istog lica.

Dobro upućeni izvori tvrde da se tim putevima transportovala neka druga roba, a ne riža i cement, što je probudilo pažnju i nekih međunarodnih organizacija u to vrijeme. Bilo je jednostavno čudno da se uvozi tolika količina riže i cementa kao da je Crna Gora veličine Kine ili Indije i, što je najzanimljivije, otvaranju luke Risan i njenom puštanju u rad prisustvovao je i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.
Šefovi kavačkog klana nisu ni bivši i sadašnji policijski službenici čija se imena takođe dovode u vezu sa njegovim djelovanjem, iako oni imaju svoju „zapaženu“ ulogu u svemu tome. Nalogodavci mogu biti samo lica u kojima se spaja biznis, kriminal, politika, bezbjednosni poslovi ili neko ko se nalazi u poslovnim i drugim vezama sa njima.

Sa druge strane, škaljarski klan, iako je formalno ostao bez podrške državnih struktura i našao se na udaru suprostavljenog klana, uspio je da zadrži neke značajne veze sa pojedincima i frakcijama unutar sektora bezbjednosti koji su suprostavljeni drugoj strani.

Istina, te veze su mnogo slabije u odnosu na one koje imaju Kavčani. Jako uporište kod visoko rangiranih službenika policije škaljarski klan je stvorio u Podgorici, Budvi, ali i nekim drugim centrima, a visokorangirani članovi klana su uspjeli ostvariti i lične kontakte sa pojedincima iz samog vrha režima Mila Đukanovića i pojedincima iz svijeta bizniza, ali i strukturama nekih drugih država.

Činjenica je da i škaljarski klan ima neke konekcije sa pripadnicima sektora bezbjednosti može značiti i da je dio njih planski usmjeravan prema političkim protivnicima, pojedinim političkim liderima i prema Crkvi sa ciljem njihove kompromitacije. Jednostavno, nalogodavci kavačkog klana se nalaze u nadređenom položaju u odnosu na lica iz bezbjednosnog sektora koja imaju saradnju sa škaljarskom grupom, čega oni ne moraju ni biti svjesni.

Na taj način je stvoreno stanje u kome državni organi imaju mogućnost da „vode borbu“ protiv kriminala na način što fizički eliminišu kriminalce tako što planski usmjeravaju suprostavljene grupe jedne na druge. Takvo ponašanje, ako se na kraju pokaže tačnim, je najstrožije zabranjeno i predstavlja težak zločin prema svojim građanima i najveći dokaz da se državne institucije ponašaju kao kriminalne organizacije a ovlašćeni službenici kao kriminalci.

Veliki broj nerazjašnjenih ubistava, vođenje montiranih procesa, podvale krivičnih djela nedužnim pojedincima, pritisci na pravosuđe i tužilaštvo, podvale dokaza u sudskim postupcima, plasiranje laži i podvala prema stranim bezbjednosnim službama, enormno bogaćenje pripadnika policije i ANB su samo neki od dokaza da su institucije srasle sa kriminalnim klanovima i da postupaju u njihovom interesu.

Djelovanje kriminalnih klanova, njihove kriminalne aktivnosti, ubistva, povezanost sa državnom administracijom, kao i prisustvo stranih službi u njima jasno govori da je Crna Gora ozbiljno ugrožena djelovanjem organizovanog kriminala.
Nije čak ni problem ako država ili njene intitucije štite kavački klan ili škaljarski klan i upravljaju njehovim aktivnostima, problem je ako je situacija obrnuta, ako klanovi upravljaju djelovima državnog sistema ili čak cijelom državom.

Kako drugacije tumačiti činjenicu da država Crna Gora nema snage da riješi, naprimjer, ubistvo Duška Jovanovića, a očigledno je da nema.
Nažalost, do sada ništa nije ozbiljnije urađeno na planu presijecanja kriminalne djelatnosti i pitanje je da li crnogorske bezbjednosne i policijske službe imaju snage da se obračunaju sa tim pojavama. I sve što je urađeno do sada, isključivo je rezultat pritiska međunarodnih organizacija, prije svega Europola, američke DEA, Eurodžasta i drugih.
Za ovakvo stanje odgovoran je isključivo režim Mila Đukanovića jer je on doveo Crnu Goru u situaciju da mnogi, kako u zemlji tako i inostranstvu, sve češće stavljaju znak jednakosti između države i kriminalnih klanova, posebno kavačkog.

Nastaviće se…

Pročitajte JOŠ:

(IN4S ANALIZA) Čiju zaštitu u državnim strukturama je uživao „kavački klan“ I dio