IN4S EKSKLUZIVNO iz Donjecka: Ukrajinsko bombardovanje ne prestaje, juče poginulo najviše od početka rata
1 min readPoslije više od 3 mjeseca ponovo sam se obreo u Donjecku. Na ulazu u grad u prošli petak ujutro dočekala nas je gusta magla, ali i zabrinutost jer je prethodne noći poslije duže vremena ponovo bilo žestoko bombardovanje. Rakete sa kasetnim punjenjem iz višecijevnog bacača Uragan, kalibra 220 mm, pale su u dvorišta nekoliko stambenih zgrada i supermarket. Uništeno je više parkiranih automobila, civilnih žrtava na sreću nije bilo. Stambene zgrade u Donjecku uglavnom su poluprazne, a prodavnice se zatvaraju rano i to je jedan od razloga zašto noćna stihijska bombardovanja Oružanih snaga Ukrajine uglavnom ne izazivaju veće civilne žrtve.
Ruska armija tvrdi da su u prošli četvrtak veče oborili nekoliko raketa Hajmars nad Donjeckom. Ukrajinska vojska od početka rata koristi taktiku da starim sovjetskim raketama Točka-U i višecijevnim bacačima Uragan optereti ruske PVO sisteme, neposredno nakon kojih lansiraju Hajmarse dok Rusi dopunjavaju svoje PVO baterije. Hajmarsi imaju neuporedivo veću razornu moć i cilj pogađaju bukvalno u centar, ali je zbog visoke cijene njihova primjena ograničena. Dakle, postoji vjerovatnoća da je ruska PVO prioritet stavila na obaranje Hajmarsa i svjesno propušta Uragane. To bi moglo da impliciraju ne samo dejstva od četvrtka, već i od ponedeljka. Tada su intezivnije upotrijebljene rakete Ugagan sa kasetnim bombama i zanimljivo nije bilo podataka o aktivnosti PVO, niti sam ja lično čuo tipičnu detonaciju ovog oružja. Subjektivni osjećaj mi je govorio da su se detonacije kaseta, koje i mi dobro pamtimo iz 1999, čule možda i čitav sat. Nažalost, ovoga puta nije prošlo bez civilnih žrtava. Poginulo je dvoje civila, 12 ljudi je ranjeno od čega troje novinara.
Nad zgarištima pijace uzdiže se crkva Svetog Nikolaja Čudotvorca, osvećene godinu dana prije početka sukoba. Zlatne kupole ove raskošne bogomolje ukrajinske rakete su za sada promašile. Kao i martu prošle godine kada sam prvi put došao u Donjeck snabdjevnost maloprodajnih objekata je solidna. Može su kupiti sve od osnovnih životnih namirnica do kompjuterske i bijele tehnike, koja je bez obzira na zapadno porijeklo znatno jeftnija nego kod nas na Balkanu. Integracija sa Rusijom, bez obzira na referendum i niz usvojenih pratećih pravnih akata je postepena. Glavnih ruskih banaka i dalje nema u Donjecku, istina profunkcionisale su platne kartice, ali ipak ne svuda sa njima možete platiti robe i usluge. Lokalna mobilna mreža Feniks stabilnija je nego ranije i ima solidan domet i u onim gradovima i mjestima koje je do 24. februara prošle godine kontrolisala Ukrajina. Odnedavno Fenisk je aktivan i u Rusiji, ali uz visoku cijenu rominga.
Popravljena je situacija i sa vodosnabdijevanjem. Nedavno su profunkcionisali i prvi kraci vodovoda kojima se voda u Donjeck doprema iz ruske Rostovske oblasti iz rijeke Don. Odmah nakon eksalacije sukoba Ukrajina je prekinula kanal Severski Donjec – Donbas i Donjeck je ostao bez vode. Stanje je bilo kritično proljetos kada je voda u domaćinstva dolazila bukvalno na dva sata, tek svaki treći dan po rasporedu. Da bi se stari sistem vodosnabdijevanja ponovo aktivirao neophodno je zauzeti grad Slavjanske. Pošto je još prošle godine postalo jasno da je uspjeh te ratne operacije krajnje neizvjestan Rusija se odlučila da na ovaj zahtjevan infrastrukturni projekat, koji vodu u Donjeck dovodi iz preko 200 kilometara udaljenog Dona. Već nekih mjesec dana vode ima bez prekida u drugoj polovini dana, a takođe je proradio je i gradski toplovod.
Ruska država svojim konkretnim postupcima pokušava da ubijedi lokalo stanovništvo da će tu ostati zauvijek. Pored vodovoda, ubrzane obnove Mariupolja, aktivno se rekonstruiše i putna infrastuktura, kao recimo i autoput Donjeck – Mariupolj. U toku je izgradnja i potrpuno novog autoputa ka prelazu Uspenka, gdje od prije nekoliko mjeseci nema kontrole lica koja ulaze u DNR, dok je u obratnom smjeru kontrola zadržana. Najveći problem je i dalje bezbjednost civila, jer ukrajinske snage i dalje u gradićima Avdejevki i Krasnogorvki stoje na oko 15 kilometara od centra grada. Izbacivanjem Ukrajinaca sa ovih pozicija je važno jer centar Donjecka bi bio van dometa artiljerije, Grada i Uragana.
Zbog čestog stihijskog bombardovanja već drugu zaredom nastavnu godinu škole i univerziteti već drugu godinu zaredom su zatvoreni i nastava se odvija u onlajn režimu. Sa izuzetkom gromkih kanonada artiljerije, bacača Grad i detonacija PVO raketa ne bi se na prvi pogled reklo da se na svega 10-15 km vodi krvavi boj i da civili svakodnevno ginu. Ipak, kada prošetate gradskim parkom na spomen obilježja «Aleja Anđela» vidjećete da se broj ubijene djece u ukrajinskom bombardovanju odnosu na kraj mart 2022. povećao više od 2,5 puta, sa 88 (od 2014. plus prvi mjesec SVO) na 230. Poslednja stradalo djevojčica u Donjecku zvala se Ilona Olhovaja. Imala je 6 godina i 1. septembra ove godine na igralištu ispred njene zgrade ubila je ukrajinska raketa iz bacača Grad.
ps. U Donjeck je juče popodne ponovo bombardovan i zabilježen je najveći broj civilnih žrtava od početka rata. Od većeg broja različitih raketa lansiranih ba grad tri Hajmarsa su prošla pored ruske PVO. Pogodile nekoliko objekata u strogom centru. Poginulo je preko 20 ljudi, najviše u zgradi Sekretarijata za rad i socijalnu zaštitu.
Izvor: Alo
Ovo nije rat za teritorije, ovo je rat za ljudske duše. Što više žrtava to više „slobodnih“ duša.
Kako drugačije objasniti besomučne pogibije uz neznatno pomjeranje linija fronta. Sve savremena sredstva ratovanja i tehnologije, a kao da je bitka na Somi (i sv. rat)
Zašto ne priznati da je u najnovijem bombardovanju Donjecka cilj bila ruska škola za obuku rukovaoca dronova, koja je naravno uspješno pogođena. U istoj zgradi nalazili su se i informacioni centar ruske vojske i još nešto. Ukrajinci nijesu baš toliko glupi da bez veze rasipaju Himarse i druge projektile, kako bi se iz ovog teksta dalo zaključiti.