Isijavanje mržnje

„ta fatalnost mržnje…“ Keti Aker

Firer – onaj idiot sa smiješnim brčićima i vrištećom gestikulacijom – je Njemcima „prodao“ priču da svo zlo, nemaština i muka koja je zadesila (posleratnu) izabranu Njemačku, potiče od Jevreja, koji su stvarna i jedina prijetnja njemačkom biću iz razloga što ga nastoje pocijepati kao atom.

To je, kako se ispostavilo, bilo dovoljno zapaljivo da se njemačko društvo – čast budnim, savjesnim pojedincima koji su zbog toga bili protjerani sve do Amerike – digne na oružje, krene u osvajanje svijeta, i napravi zločin za koji i danas ne možemo povjerovati da je izum i djelo čovjeka. (Primo Levi, knjiga – Zar je to čovek)

U Crnoj Gori, danas, za sav užas, kriminal i korupciju, opšte bezvlašće što siluje institucije, noć skuplju suverenosti, moralno posrnuće, društvenu degeneraciju, optužuju se – Srbi!

Srbi su, dakle, jedini krivci, jer da nije njihovog ortodoksnog Pravoslavlja, Vukove nepraktične i zastarele ćirilice, da nije njihovih porodičnih slava i baštinjenja tradicije, i isticanja prave strane Istorije, poručuju sumanuti novocrnogorci, sve bi krenulo na bolje, a naročito u toj priči prednjače mračni psovači nečije majke i potencijalne piromanice koje sikću i hule na svetinje i vertikalne vrijednosti.

Tako funkcioniše ideologija laži: optužuje i za cjelokupno stanje okrivljuje se drugi, tako sijući strast podjela i razdora, bježeći od odgovornosti i od djela, čiju potpunu promašenost pripisuju da je autorstvo opet nekog trećeg (imaginarnog), dok sve svoje uzima za prirodnu datost, fakat koji a priori djeluje nepogrešivo i u interesu svih.

Ne, na djelu imamo pakleni, mizerni rad interesa malog čovjeka, koji se pomahnitaloj vlasti dokazuje tako što bi rado postao izvršiteljem svega onog prljavog što se njoj ne da opošljavati, tako da polako ali sigurno na sceni dobijamo profesionalne psovače i piromane, „glumce“ koji pljuju sve Srpsko, i „diplomatice“ koje jedan narod nazivaju govedom što zaslužuje da se zapali, u Hramu Hristovog Vaskrsenja!

Možda će se ovo jednom ipak zvati juče, međutim, tek tada predstoji duboko preispitivanje ovog, po svim prilikama, malog i mrakom nabijenog mentaliteta.