Iskija nam na nos “bratsvo-jedinstvo“

Piše: Jovan Lakićević

Kad čovjek zađe u neke ozbiljnije godine, svašta mu pada na pamet. Tako biva i sa čuvenom parolom o očuvanju bratstva i jedinstva, uz koju su mnogi od nas rasli. Ispostaviće se da su u nju vjerovali jedino naivni svetosavski Srbi!

Neki i danas vjeruju!

„Najveći sin“ naših naroda i narodnosti, (samo ne znam kojih) Josip Broz je stalno, do iznemoglosti ponavljao, kako moramo čuvati bratstvo i jedinstvo „kao zenicu oka svog“!

Ja bih ovom prilikom dodao: Onome ko bi u to, poslije svega što smo od naše „braće, Hrvata, bosanskih muslimana i Šiptara doživjeli u poslednjih sto godina, povjerovao – ispale mu oči, zajedno sa zjenicama!

Ispostaviće se da je to bila dobro smišljena parola za prikrivanje nebrojenih njihovih „bratskih“ zločina, stotine i hiljade srpskih stratišta!

Neko je nedavno izbrojao da ih je samo na prostoru hrvatsko-muslimanske NDH bilo – 2.600!

O srpskim žrtvama u toku dva velika rata, govori se i danas – „otprilike“ i „približno“…

Tako se, recimo, i danas oficijelno govori o progonu u „Oluji“ najvećem poratnom progonu stanovništva u Evropi, 250 hiljada srpskih nevoljnika. „Bljesak“, kada je uz ponovljenom zločinu na Petrovačkoj cesti,(„Na cesti petrovačkoj izbjeglice/ i trista djece u koloni,/ nad cestom kruže grabljivice/ tuđinski avioni,/ po kamenjaru osniježenom čelična kiša zvoni…“ B. Ćopić) , ostao je potpuno u sjenci „Oluje“.

Znam iz prve ruke, od vladike slavonskog- baranjskog, kod budućeg vladike Mileševskog, na Sajmištu, saopštio da su hrvatski vatrogasni, mlazevima vode satima pokušavali da sa petrovačke ceste speru krv pobijene srpske djece!

Tada je iz Baranje izgnano i prognano 40 hiljada Srba…

A šta je sa onih 250 hiljada, koji su, sluteći zlehudu sudbinu, prije toga napustili Hrvatsku?To niko i ne spominje!

Uostalom, za takav tužni račun dovoljna je tablica množenja. Dovoljno je uporediti broj Srba u Hrvatskoj na popisu prije i poslije najnovijeg građanskog rata! Ne računajući one pokatoličene, koji su prinudno i na svoju sramotu postali Hrvati, a takvih je, po prilici, 120 hiljada!

Pravim ove digresije da bismo se podsjetili koliko je naše neznanje o srpskim žrtvama samo u potonjem vijeku.

Zato, braćo Srbi iz Crne Gore, ne žurite sa Rezolucijom o Jasenovcu. Pogotovo ako će u njoj stajati da je u Jasenovcu pobijeno 700 hiljada Srba. Toliko ih je, gospodo i braćo umoreno na najstrašnije načine samo u Donjoj Gradini, o čemu sam na ovom Portalu, podsjećao više puta.

To je utvrdila Državna komisija 1 964. godine, na čelu sa akademikom , nedavno preminulim Srboljubom Živanovićem.

Članovi Komisije bili su užasnuti svojim nalazima!

I kad su krenuli na lijevu obalu Save, put Jasenovca, stiglo je naređenje iz državnog vrha, da se dalji rad Komisije obustavlja, a profesoru Živanoviću je savjetovano da odmah ode iz Juge, što je on i učinio, boraveći u „dobrovoljnom izgnanstvu“ pedeset godina!

U samom Jasenovcu, na lijevoj (hrvatskoj) obali Save na desetinama kvadratnik kilometara oko onog Bogdanovićevog betonskog spomenika, koliko mi je poznato, nikad niko nije zakopao kramp da provjeriji ima li jednog kvadrata bez srpskih kostura!

Nikad neće biti utvrđeno ni koliko je srpskih leševa, bačenih u Savu stiglo do Nebojšine kule u Beogradu u ratnim godinama!

Profesor Živojinović je, nakon povratka u otadžbinu, u jednom intervjuu, rekao da je u Jasenovcu stradalo milion i 130 hiljada Srba.

Ostalo je nejasno da li je mislio samo na Donju Gradinu i Jasenovac, ili na komplet logora koje je Jasenovac obuhvatao. Kad sam pokušao nedavno da to provjerim kod profesora u Londonu, rečeno mi je da je  – preminuo!

Čuo sam, međutim, da je ostala njegova štampana knjiga o Jasenovcu, koju, nažalost, nijesam imao u rukama.

S toga bih moje kolege iz Podgorice, koji su se s najboljom patriotskom namjerom, upustili u pisanje Rezolucije o Jasenovcu uputio na istorijsku zaostavštinu profesora Živanovića.

Da budem iskren, muka mi je od nebrojeno puta opetovane brojke od 700 hiljada pogubljenih Srba, u koju se smješta stalno 80 hiljada Roma i 30 hiljada Jevreja. Tu su brojku „usaglasili“ vojni zastupnici 4. Rajha u Zagrebu i Beogradu još početkom 1 944. godine, a prihvatili su je je i predstavnici „nove vlasti“ godinu dana kasnije!

Ovom prilikom, u slobodnom novinarskom ( a ne istorijskom) iskazu, podsjetio bih da je u neonacističkoj NDH bilo čak 24 koncentraciona logora za Srbe. Da je bilo više logora za djecu, od kojih je najpoznatiji onaj u Jastrebarskom. Da je u logoru Jadovno, nadomak Gospića, od 7. maja 41, do kraja avgusta, dakle, za manje od 4 mjeseca, zvjerski pobijeno 41 hiljada srpske nejači!

Ako se zna da su jevrejski istraživači spomenuli čak 57 načina ustaške likvidacije srpskog življa, što svjedoči o patološkom genu „naroda“ koji ni do danas nije utvrdio svoje porijeklo, znate već za maljeve, srbosjeke i ostalo, ovoga puta bih pomenuo samo jedan. Tu, nadomak Jadovna, nad bezdanicom, zvanom Šaranova jama, hrvatski zlotvori su stavili jednu poširu dasku. Na nju bi doveli po deset uparenih, svezanih robova, a onda dželat povukao uže kojim je daska bila vezana i dvadeset žrtava odjednom polećelo bi u provaliju, u kojoj su, u najvećim mukama, umirali danima!

Pričam koješta, nek nam živi bratstvo i jedinstvo!

Zanimljiv je i slučaj bračnog para Šakić . Dok je Dinko Šakić ( čije je imeo „sa ponosom“ preuzeo i jedan novopečeni novosadski profeso i novinar , Gruhonjić) bio upravnik logora Jasenovac, njegova supruga Nada bila je jedna od upravnica logora u Staroj Gradiškoj. Zapamćena je po zvjerskom smicanju srpske nejači.

Ona je, inače, bila polusestra Maksa Luburića, jednog od najpoznatijih srpskih dželata u Jasenovcu, koji je pobijedio na takmičenju njih trojice: ko će od nih da za jedno veče zakolje najviše Srba.

Mislim da je Maks bio pobjednik sa hiljadu i po poklanih srpskih nevoljnika.

Čini mi se da nije on, nego njegov kolega takmičar ( ko će da pamti imena ovih monstruoznih patoloških zlikovaca!) stao na hiljadu i dvjesta poklanih Srba, kad mu je Vukašin iz Tepaca rekao: „Samo ti, dijete, radi svoj posao!“

Dakle, Maksova polusestra Nada, kao i mnogi ustaški zlikovci, uz pomoć Vatikana i fra Satane Majstorovića, koji se uz blagoslov Broza vratio u Domovinu i umro u Sarajevu(!) zbrisala je nakon rata u Argentinu, da bi se nakon formira nove neoustaške Tuđmanove Hrvatske, vratila u domovinu i bila pod zaštitom države sve do njene pasje smrti u Zagrebu 2 011. godine!

Draga razbraćo Hrvati ( pošto među vašim zlikovcima ima podosta pokatoličenih Srba, da li ste znali, kao što nijeste, da slučaj Glinske crkve, u kojoj je zabravljeno pa spaljeno i sagorelo oko četiri stotine Srba, nije jedini takav zločin u srpskim crkvama.

Nedavno sam, kao i još poneki Srbi, saznao da je to bio uobičajen ritual, gotovo u svim srpskim crkvamlja na Kordunu i Baniji!

Pokolj bi bio mnogo veći da nas u Dalmaciji nijesu, uz vojvodu i popa Đujića, zaštitili – Italijani, kojima će Broz kasnije oduzeti Dalmaciju i pripojiti je Hrvatskoj.

Ja koji sam se, da kažem kao novinar trudio da saznam ponešto u našoj novijoj istoriji, suočio sam se se sa drastičnim falsifikatima! Da li se iko od savremenih Brozovih istoričara potrudio da istraži, recimo, zašto je Broz, nakon pada Užičke republike, pa sve do okupacije Srbije 1 945. proveo na teritoriji NDH, organizujući tamo i nekakva zasijedanja AVNOJa ( bez srpskih delegata!)

Oni malobrojni, koji znaju, sjetiće se sporazuma i između ustaša i komunista u Lepoglavi, 36. godine čiji su potpisnici Moša Pijade i Mile Budak, o saradnji u „razbijanju Jugoslavije svim sredstvima“!

I kad pokušate da se sjetite gdje su se to u toku rata sukobili partizani i ustaše, sjetiće se samo Prozora i Kupresa, na čijem su, Kupreškom polju, izginuli mnogi moji rođaci, Moračani. (U četvrtom bataljonu pod komandom mog komšije i prijatelja, narodnog heroja Sava Drljevića)!

Znamo da su ustaše, zajedno sa Njemcima i partizanima, ratovali i na Lijevča polju, protiv crnogorskih i hercegovačkih brigada, koje su pokušale da se probiju do Austrije i „engleskih spasilaca“!

Znamo (ili, što se tiče mlađih generacija, nemamo pojma kako se to završilo u Kočevskom Rogu, gdje je, nakon povratka voza iz Austrije, dakle uzneposrednu pomoć „saveznika“ Engleza, strijeljano oko 12 hiljada Crnogorca i Hercegovaca.

A znate li, moja srpska braćo, koliko je u bratoubuilačkoj borbi, koja je kasnije nazvana revolucijom, poginulo ustaša? Tideset do četrdeset hiljada, koliko ih je pukovnik Simo Dubajić, Ličanin, iz osvete pobio u Blajburgu!

Tome treba dodati i one hrvatske i muslimanske ustaše koji će se, uz najiskreniju podršku Fireru, naći pod Staljingradom. Neki od njih, preživjeli, naći će se, pod petokrakom, u broigadi pukovnika Mesića, u „oslobađanju Srbije“ zajedno sa Brozom, 45.godine.

O učešću bosanskih muslimana, „hrvatskog cvijeća“ u likvidaciji Srba na području njihove NDH, u jednom narednih izdanja Inforsa. Mnogo ste na, razbraćo Muslimani i prije ove vaše besramne Rezolucije o Srebrenici, zadužili! Još ćemo se vidjeti!