Istorija jedne revolucije
1 min readPiše: Batrić Babović
Peti oktobar slavi, pamti i zlopamti svoj 23 rođendan. Nikad nije došlo do diskontinuiteta i tranzicije. Politički sistem je prekrečen, narod zavaran a Srbija prekrečena i omađijana.
Od DOS- a su ostali samo pojedinci i različita sjećanja. Socijalisti su opstali kao politička opcija i zakonopravilo, Demokratska stranka je postala statistička greška a Demokratska stranka Srbije blijedo sjećanje na pobjedu Vojislava Koštunice.
Presvučeni radikalizam je pozicionirao naprednjaštvo, a istina u ubistvu prvog demokratskog premijera Srbije još tapka u mjestu. Farse o motivima, bočnim rukavcima i konspirativnim porivama ovog zločinačkog akta zamagljuju dalje tokove tranzicionih procesa u Srbiji. Kiparske i švajcarske tajne ako postoje postaju kamen o vratu budućih političkih vizija i poteza. Lustracija se nije dogodila, privatizacije nisu ispitane a mladost sa pameću prelila se na Zapad. Lament Beograda između Rusije i EU plovi utabanim rutama.
Banjska je vrh ledenog brijega a Brisel i Vašington koordinate naprednjačkog orkana i njegov dozimetar. Peti oktobar živi u Vladetama i Milanima kojih je sve manje. Manje je i kultne petooktobarske parole. Komunizam traje. A Srbija?
Nikako da pronađem mnogo hvaljena i uvažena sabrana djela ubijenog premjera , pa se mislim da neko od velikih izdavača sabira zajednička djela sa bivšim redsjdniko i premjerom Crne Gore obzirom da su zajedno sarađivali i dogovarali se posebno u vrijeme bombardovanja SRJ.