Ivana
1 min read
Foto: Gloria/Zorica Zarić
Piše: Slaviša Čurović
Od svih nas 12 najnasmijanija, najveselija, velikog srca, cetinjskog stamenog držanja, odrešitosti i neko sa najviše radne navike koja je u našem, glumačkom, poslu rijetkost.
Kada smo, sada već daleke 1994-te, upisali Fakultet dramskih umjetnosti, kao prva klasa u istorji Crne Gore, bili smo djeca. Dvanaestoro djece iz bivše nam države a jedno od njih tu, baš sa Cetinja.
Naša Ivana. Taj dom u Cetinju je bio dom svih nas, njen dom, naš kutak topline. Teške godine oskudice, muka da se sastavi znanje sa talentom i upornost ka hodu ka zvijezdama nisu nas sprečavale da dosegnemo ono najvažnije – prijateljstvo za cijele živote.
Ivana, tako jaka, hrabra, svoje bitke je bila sama, svoje uspjehe iskovala sama, svoju sreću zaslužila ogromnim radom i željom, a svoj grad zadužila sijasetom kreacija na daskama koje život znače.
Nas dvanaest smo se raštrkali po bivšoj Jugoslaviji, a samo je Ivana ostala uz svoj grad, uz svoje Cetinje.
Odlazak je preran, njen put na ovom svijetu prekratak, ali njen osmjeh je trajanje divne osobe sa stavom koji se uvijek branio šarmom i onom “ željeznom logikom“ kojoj nas je učio naš profesor Minja Dedić.
Sada nas je jedanaest, mada nikada ne odlazi onaj čiju sliku čuvamo u sjećanjima a riječima branimo od zaborava.
Ivana, naša najnasmijanija glumica. Prijatelj sa velikim P, ona koja je pokušala da i ovu poslednju životnu bitku tiho i najhrabrije ikad nosi, pomažuću drugima.
Moja Katarina iz „Ukroćene goropadi“. Pamtim i sad taj njen šamar na sceni.
Ne boli me više.
Ne boli ni tebe više ništa.
Spokoj i vječna slava za tvoju divnu mladu i poštenu, veselu dušu.
Kada gasne onaj koji je imao ljubav na viziru svoje umjetnosti a osmjeh na koncu svega, gasne i dan koji je tvoj, ali ne gasne riječ o tebi, dok nas ima.
Nas, sada, tvojih jedanaest.
IVANA SATKANA OD VEKOVA U IVANI I IVANAMA VEKOVI SE OGLEDAJU …I KADA VIKALI NA POKOJNOG MITROPOLITA ON GLEDAO U TE VEKOVE I KO DA SVA VIKA NJIHOVA NIJE DO NJEGA NIKAKO NIJE DOLAZILA …STA RECI MILUTIN I DRAGUTIN UROSEVI IL STEFAN DECANSKI MILUTUNOV IL MIROSLAV BRAT NEMANJIN IL VUKASIN I STEFAN PRVOVENCANI NEMANJINI IL RADOSLAV VLADISLAVLJEV BRAT OBOJCA SINOVI STEFANA PRVOVENCANOG …ZAMISLITE KOLIKO SU DOBRI BILI KADA JE DOBROTA NJIHOVA TOLIKE MRZNJE U NJIMA PREVAZISLA EH MALENA ISUSENJA NAS SLABIH DANASNJIH …SADA IVANA U ISTINI U SLOBODI U MIRU U PRAVDI I AKO IM SE ISRENO RADOVALA U VREMENU U RAJU VECNOST PROVODI …BEZ OBZIRA NA SVA DELA NJENA …ZAMISLI VERNIKA BEZ LJUBAVI I NEVERNIKA S LJUBAVLJU …BOGA NE MOLIMO ZA ONE KOJIH NEMA …BADNJAK KAD IZGORI DA TOPLOTU ,DIM VIDIMO DA ODLAZI U VAZ DUH KOJI UDISEMO ,A ZEMLJI OSTANE PEPEO DA JE OPLEMENI …
svaka ti čast Slaviša na ovom tekstu! I ti si brat naš
Ivana Mrvaljević je, kao glumica, bila jedna od najdarovitijih koje su se rodile i igrale na ovim prostorima. Čast je bilo gledati i slušati.
Ivana Mravljević je, kao čovjek, ponajviše poznata onima koji su je lično poznavali, uključujući i gospodina Čurovića.
Ivana Mrvaljević je, kao zaluđena Montenegrinka, za ovozemaljskog života bila vatreni fanatik DPS-a, antisrpske i antihrišćanske politike, belvederka, osoba koja se u jednom svom tekstu rugala „pričestu iz jedne kašike“, pljuvala mitropolita Joanikija, monaštvo i sveštenstvo, nazivala ih/nas „crkvenim miševima“.
Ivana Mravljević je, bez obzira na sve, kao Božije stvorenje, zaslužila Božiju milost, ne bi li njena napaćena, mnogo čime zatrovana, ali iskreno vjerujući, u svojoj biti-dobra duša, našla onozemaljski smiraj.
Samo se zapitajte koliko je velika i praštajuća srpska duša, kada se na IN4S-u, pored svega, našao jedan tekst o Ivani poput Slavišinog. Da vam je na čast i ponos
IN4S JE ONO ŠTO BISMO SVI MORALI DA BUDEMO !
DIVLJENJU NEMA KRAJA ZBOG SVEGA
ŠTO ČINITE I K A K O TO RADITE,
DRAGA REDAKCIJO NA ČELU SA
G O S P O D I N O M RAIČEVIĆEM