Iz zapisa nepokornog: Jednoumlje

Piše: Milisav Popović

Potpisani, ali meni nepoznati Fejsbukovac, napisa mi, da mu navedem „jedan potez“ kojim je Vlada Zdravka Krivokapića „učinila štetu DPS-u“?
„Jedan potez“? Zbilja? Napisah mu – da je Krivokapić, ne „jednim potezom“, nego datumom svoga opstajanja na vlasti, bio bolna rana Milovog poraženog DPS-a…
No, moj uvaženi korespodent-jednoumac, uporno je tražio samo „jedan potez“! Pošto se ne rijetko, mogu čuti ovakva, po meni, neutemeljena pitanja, evo, reklo bi se – utemeljenih odgovora, na njih. Dakle, delirijumi DPS-ovaca, u Skupštini, i njihovi vatrometi na Cetinju, Plavu, Rožajama…povodom pada Krivokapićeva vlade, najbolji su dokaz, što je ta Vlada, za Milov DPS predstavljala. Čak je i vozilo sa Krivokapićevom porodicom, bilo izazov, za DPS-ovce (Bogetići), da na to vozilo skaču, i sa njega se, kao krompiri kotrljaju…
Daleko od toga da je Zdravkova Vlada za godinu i po dana mogla da ispuni sva očekivanja, ali uradila je ne mnogo manje od mogućeg… Šta je za Milov DPS značilo samo to što je Vlada Z. Krivokapića omogućila srpskom patrijarhu Porfiriju i mitropolitu Joanikiju da preko Milovog „kukavičjeg gnijezda“ – ognjenim i oružanim barikadama okruženog Cetinja (pucalo se), dođu u Cetinjski manastir…iako se predsjednik Milo bio zarekao da im to ni po koju cijenu neće dozvoliti.
Krivokapićeva je Vlada ukinula Milov bogohulni zakon o Srpskoj crkvi u Crnoj Gori i pripremila ustavni zakon, koji je kasnije Dritanova vlada potpisala („ubi Zdravko, a posječe Dritan“).
Krivokapićeva mistična izjava da „Vjera može da pomjera brda“, koju su DPS-ovci ismijavali, bila je metafora za one crkvene litije, koje je predvodio Amfilohije, a koje su dovele, nakon 30.godina do pomjeranja vladajućeg pljačkaškog Milovog DPS-„brda“…
Krivokapić je jedini iz vrha vlasti koji je za svoje sagrešenje javno zatražio oproštaj od mitropolita SPC u Crnoj Gori – Joanikija.
Krivokapić je, takođe jedini vladalac u Crnoj Gori, i duhovni i svetovni, koji je posjetio spomenik žrtava Mirkove Pohare Kuča, i pred njim – kleknuo! Malo li je to Krivokapićevih „poteza“?
To što premijer Krivokapić i oni koji su ga izabrali, nažalost, nijesu uspijevali da uspostave očekivane međusobne odnose, začudo, narodu nije smetalo da iz Krivokapićevih „apostola“, izabere – predsjednika i premijera, da nastane vodeći PES…No, što reći za sadašnje, međusobno prkošenje tih „apostola“? Mutno je…ali nadati se da će značajna skupštinska većina, na čelu sa Mandićem, stanje probistriti…