Iz zapisa nepokornog: Julski genocidi

Piše: Milisav Popović

Mnogi su dani, mnogi mjeseci, pa i godine… kao one u Hrvatskoj, obilježeni međuljudskim pokoljima –  genocidima, u kojima su ubijana i djeca u kolijevkama… Dva se jula mjeseca, po svojim poklanjima, izdvajaju…
Jula  1944. godine dogodio se genocid – pokolj pravoslavaca u Velici…
Jula 1856. godine dogodio se pokolj – genocid u Kučima…
Tokom oba ova pokolja, klana su i u oganj bacana – đeca, žene, starci…
U Velici je zvjerski raskomadano preko 500 bespomoćnih pravoslavaca – Srba – od ruku krvožednih  inovjeraca… domaćih i okupacionih.
U Kučima je stradalo preko 240. nedužnih u pokolju – svojih nad svojima(!), kada je
Kuče napala vojska crnogorska, pod komandom zloglasnog vojvode Mirka Petrovića, da nasiljem uzmu harač od Kuča, koji tada nijesu  pripadali CrnojGori.
Zna se da sve vjere i sve države čine pomene svojima…
U Velici je i ove godine, na dan pogroma, 28. jula, u Crkvi svetog Kirila i Julite patrijarh srpski Porfirije, sa vladikama i sveštenstvom služio zaupokojenu liturgiju poklanima…
Samo spomenik poklanima  u Mirkovoj Pohari Kuča prije 168 godina, podignut prije devet godina, na Medunu – kao da nije u Crnoj Gori, ne posjećuju ni  predsjednik države Crne Gore,  ni  mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske  Srpske crkve u Crnoj Gori!
Umjesto  pomena i polaganja vijenca na spomenik žrtava Mirkove Pohare Kuča, na Medunu, služi se liturgija nad grobom  zločinca Mirka u Cetinjskom manastiru, a njegov zlehudi spomenik, na sred nekada kučke Podgorice,  jednom rušen – pa ponovo, u inat Kučima, podignut, vijencem kite! Kao da ne znaju, da je Mirkov savremenik, arhimandrit Nićifor Dučić „pisao proklamacije“ i pozivao narod da „Mirka objese“!  Do kada će naši svetovni i duhovni glavari –  ovako?!