Izbori

Piše: Batrić Babović

Izbori su smisao života u Crnoj Gori. Simuliraju demokratiju i pokazuju genetsku narodnu golotinju. Nakon 30 avgusta oni su usta besudne zemlje i lelejske gore. Možda i pritajeni namet na vilajet onima koji imaju savjest. Kad se prave retrospektive i unazadni vremeplov, zaključuje se da danas u Crnoj Gori niko nije za dojučerašnje vladare. Presvlače se dresovi i mijenjaju kape.

Vječni interesi i pohlepe razaraju kap nade u bezobalama beznađa. Mijenjaju se kape i čarape. Ne mijenja se kontinuitet sa sistemima ranijih ruiniranja države i njenih institucija. Škola postaje pojata, a priučenjaci brendovi po kojima se preslikava način ponašanja na oholi i šupljoglavi crnogorski puk. Na sceni su trenutno dva sporazuma koja se tiču duha parlamenta. Jedan se može nazvati tropetinski i odslikava manjinsku podršku aktuelnoj Vladi. Drugi se naziva popisni i vezuje aktuelnu strukture izvršne vlasti sa opozicijom. Prevedeno na jezik jednostavnosti, sve liči na žiletni hod i sjedenje na dvije stolice. Zbir sigurnih 21 poslanika u oba sporazumna pravca ide ka broju 49. Možda je sve to potreba vanjskih strateških faktora. Neki u Crnoj Gori rekli bi partnera. Jedan posmatrač junskih izbora sa lica mjesta pričao je kako je lider jedne od partija sa cenzusne ivice čekao kasne sate da proglasi rezultat, iako je sa lica mjesta koje se zove državna komisija imao potvrdu o parlamentarnom statusu.

Isti taj lidet sada priča o drugim vrstama sloboda. Naravno da niko uz njega nikad ne preskače ni priče vezane za zagarantovana prava. Sa prošlim sazivom parlamenta otišao je u mirovinu poslednji erudita i formatni intelektualac. Ovaj parlamentarni saziv je na provjerama i pod optikama mnogih lupa. U novoj Vladi ima troje erudita i zavidno obrazovanih ljudi. Teško je reći kako je to sa ostatkom ekipe u ovom zbiru. Dvije Vlade su pale zbog nekohabitacije na liniji predsjednik države-premijer. Ni sada se ne vidi izraženiji diskontinuitet. Sve teče a ništa se ne mijenja. Ostaje konačna misao da je Crna Gora realnost koja mnogo troši humanu energiju. A na kraju i početku svih misli ostaje da je sve u povjerenju. Ako ga uopšte ima!!!