Izbori i izabrani

Piše: Milisav Popović

Narodna izreka – Gdje se dva svađaju, tu treći dobija, potvrdila se i na parlamentarnim izborima, avgusta 2020. u političkom ratu između dva ljuta protivnika – Milovog dugo vladajućeg, krvomutnog DPS-a, koji je mnoga, nerasvijetljena pa i počinjena(?) ubistva ostavio – i Mandićevog i Milanovog pravde žednog Demokratskog Fronta. Tada je DPS izgubio vlast, ali DF je nije dobio! Neki mnogo uticajni (Crkva iznutra, a tutori spolja) nijesu željeli da se rat između DPS-a i DF-a u izmijenjnim ulogama u vlasti nastavi. Pošto niko nije dobio potrebnu većinu, dogovoreno je da DF i DS, zajedno sa četiri poslanika Dritanove URE, za premijera izaberu dr prof. Zdravka Krivikapića, koji u borbi za vrh vlasti nikada prije učestvovao nije.

Krivokapićeva ekspertska, iliti „apostolska“ vlada, nikoga iz DF-a nije htjela(smjela), i zato je 2022. pala. Ministar iz te vlade, Jakov Milatović, na predsjedničkim izborima, 2023. tada, kandidat novonastalog PES-a, ubjedljivo je pobijedio predsjednika države Mila Đukanovića, a nakon parlamentarnih izbora te iste godine, Milojko Spajić, takođe ministar iz Krivokapiće Vlade, sada predsjednik PES-a, izabran je za premijera, dok je Demokratski front dao Andriju Mandića za predsjednika Parlamenta.

Ove 2024. na septembarskim izborima za Podgoricu, predsjednik Jakov, nosilac je liste kandidata nejake URE Luke Rakčevića za gradonačelnika Podgorice. Naravno, sa Milatovićem se „ujarmio“ i URIN šef, bivši premijer, Dritan.

Milatovićev „silazak“ sa vrha države na lokalnu ravan uslijedio je nakon njegovog sukoba sa svojim, PES-om, kojega je napustio, i sukoba sa premijerom Spajićem…

Ovakve političke akrobacije predsjednika Milatovića i bivšeg premijera Dritka, očito imaju za cilj da se povežu sa olupinama „razprdekanog“ Milovog DPS-a, pa da svi zajedno, uzdrmaju skupštinsku većinu, sa kojom je Milatović takođe u velikom sukobu, što bi dovelo do vanrednih parlamentarnih izbora…

Milatoviću su male šanse, da u svom naumu uspije, jer „varivo bez masti“, što će reći predsjednik bez vlasti – bez svoje partije, i onih koji su ga izabrali, „sirak je tužni…“!

P.S. Bilo bi poželjno, s obzirom na to da se izbori u glavnom gradu indukuju na vrhovnu vlast, da birači izađu u što većem broju (čak i oni koji nikad nisu glasali) kako bi rezultati izbora u glavnom gradu, pokazali – slavi li Crna Gora ili ne izglasani praznik kulture – NJEGOŠEV ROĐENDAN?!