Izbori u Podgorici – Ništa novo: Početak i kraj svake priče su velika laž i prevara

Piše: Jovo Pejović

Izbori u Podgorici, kao i u ostalim gradovima u Crnoj Gori, ako je suditi po onoj staroj izreci: ”po jutru se dan poznaje”, neće donijeti ništa novo.

Zato će se u kampanji nastaviti sa međusobnim optužbama između onih koji su do juče bili zajedno, a sve kroz mnogo puta viđeni scenario iznošenja u javnosti prljavog veša iz vremena zajedničkog djelovanja. Za očekivati je da će biti optužbi koje nemaju blage veze sa istinom, a da će u drugom planu biti programi za poboljšanje standarda i uslova života građana.

Tako je već sada jasno da će se kampanja odvijati pod sloganom rekla kazala. Da među političarima nema prijateljstava svjedoče nam brojni primjeri gdje su bivši prijatelji i kumovi danas najveći neprijatelji i gdje su oni koji su jedni drugima bili najveći protivnici danas najbliži saradnici. Više se o važim odlukama ne dogovara na forumima već u kafanama daleko od očiju javnosti, a o njihovim rezultatima saznajemo od dobro informisanih izvora kako se to u medijima predstavlja.

Zato nerijetko dođe taj osjećaj koji se zove svejedno, a koji naiđe kada se uvjerite da su svi oko vas isti i da nikome bezrezverno ne možete vjerovati. Kada decenijama slušate jednu te istu priču, onda se ne treba čuditi što se svaka nova priča, koja se najčešće kasnije pokaže kao laž u startu primi u narodu. Zato dođe trenutak kada shvatiš da su početak i kraj svake priče velika laž i prevara. Politička scena je u najvećoj mjeri puna, što bi naš narod rekao, “kurvinih sinova” koji primitivno, prevarno i pokvareno manipulišu sa narodom. Sve koalicije i savezi pucaju na pitanjima podjele kolača i ličnim interesima.

Valjda je svima jasno da su česti izbori rezultat takvih politika. Uostalom, svi su makar jednom bili svi sa svima i svi se međusobno optuživali, svađali i mirili na pitanjima ličnih interesa. Oni sa najvećim ucenjivačkim kapacitetom su najviše profitirali. Čak su se i Zakoni mijenjali i prilagođavali partijskim interesima o čemu govore i najnovije igre sa Zakonom o radu gdje se granica za odlazak u starosnu penziju sa 67 godina, pomjerila na 66 godina starosti, pa se opet vraća na 67 godina, a da se pritom niko ne osjeća odgovornim što su na hiljade građana takvim odlukama drastično oštećeni. Oni koji su decenijama bili opozicija, pa samim tim proganjani i šikanirani od bivšeg režima, kažu da po njih nijesu osjetili bilo kakve promjene dolaskom nove vlasti.

I danas najveći broj njih se nalazi u podređenom položaju, bilo da se radi o zapošljavanju ili statusu na radnom mjestu, a da ne govorimo o sporosti u rešavanju komunalnih problema u mjestima đe žive. Njihove naselja su i dalje na stepenu izgrađenosti od prije 35 godina. Tako su preko noći najvažniji faktori postali tako zvani preletači koji imaju vodeću ulogu u odlučivanju.

Posljednjih dana mi se sve češće obraćaju prekaljeni aktivisti (ne znajući da sam ja odavno u političku penziju) da ih svakodnevno iz raznoraznih partija pozivaju da se uključe u kampanju, zaboravljajući pri tom da su svi oni koji su u proteklih 30 godina bili u opoziciji uvijek na braniku onih vrijednosti zbog kojih su prolazili kroz golgotu. Neki se sa pravom pitaju gdje su lideri partija i partije bili kada su njima trebali i zašto im telefoni nijesu radili.