Izvjesno osnivanje muzeja Draži Mihailoviću

Srbija bi mogla da dobije muzej posvećen vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću, sedam decenija posle njegove još uvijek nerasvijetljene smrti.

Ideja je da se na jednom mjestu sakupe lični predmeti, dokumenti i literatura posvećeni njegovoj borbi. Mjesto ove postavke još nije određeno, ali je moguće da će biti na mjestu gdje se nalazi kuća u kojoj je Mihailović sa porodicom živio prije rata – u Bregalničkoj 24 u Beogradu.

Iza ove inicijatice stoji njegov unuk Vojislav Mihailović i grupa poštovalaca ravnogorske tradicije.

Vojislav Mihailović smatra da bi najbolje bilo da se napravi fond koji bi prikupio novac za otvaranje i održavanje muzeja. U njegovom nadzornom odboru bili bi ugledni akademici, profesori, vladike…

„Prema dokumentima koja su ostala sačuvana u našoj porodici, on je za kuću u Bregalničkoj podigao kredit. Poslije rata ona je konfiskovana, a prije nekoliko godina kupio ju je građevinski investitor, s namjerom da je sruši i na tom mjestu sazida zgradu“, kazao je Mihailović za Novosti.

Dražin unuk kaže i da je najvažnije da muzej bude osnovan, pa bilo gdje.

„Investitor je spreman da odvoji prostor u prizemlju, koji bismo mogli da otkupimo. U slučaju da ne uspijemo da se dogovorimo s njim, gledaćemo da iznajmimo neki drugi prostor. Vjerujem da bi mnogi Srbi željeli da vide postavku, a bilo bi interesantno i turistima. Taj dio naše prošlosti je krivotvoren, a pobjednici u ratu kasnije su ispisali lažnu istoriju. U ovom muzeju bi mogli da vide i čuju istinu i da upotpune svoje znanje“, naglasio je on.

Iako je osnivanje Čičinog muzeja još samo na nivou plana, već sada je jasno da će probuditi nikad uspavane duhove srpske prošlosti. Već sama ideja reaspiruje nove polemike, uglavnom bazirane na starim argumentima.

Akademik Matija Bećković u ovoj inicijativi vidi priliku za završetak višedecenijskog sukoba partizana i četnika.

„Kod nas se uvrežio običaj da kada god neko kaže neku istinu, traži se i suprotno mišljenje. Tako su počinjale i završavale se sve dosadašnje rasprave o Ravnogorskom pokretu. U Americi postoji Muzej građanskog rata, gdje su zastupljeni i Sjever i Jug. Logično je da se i kod nas, gdje su djelovala dva antifašistička pokreta, oformi muzej gdje bi oba bila ravnopravno zastupljena. Bilo bi dobro da se to desi i da tako završimo tu priču „, kaže Bećković.

Predsjednik SUBNOR-a Dušan Čukić, međutim, ističe da ga mogućnost osnivanja četničkog muzeja ne iznenađuje i u njoj vidi još jedan pokušaj rehabilitacije.

„Mihailović je osuđeni ratni zločinac. Njega se odrekao i Petar Drugi i razriješio ga, kad je pozvao sve borce kraljeve vojske u otadžbini da se priključe Titu. Ne znam čemu sad služe te ideje o rehabilitaciji. Ako neko hoće da otvara privatne spomen-sobe ili muzeje, neka ih otvara. Mogu da razumijem razloge porodice, ali ne i drugih ljudi „, tvrdi Čukić.

Osnivanje ovakve ustanove iz sve snage pozdravlja istoričar Miloslav Samardžić, koji se duže od tri decenije bori za istinu o Draži Mihailoviću.

“ On je jedna od najklevetanijih ličnosti naše istorije i dobro je da se osnuje mjesto gdje bi se čuvala i njegovala uspomena na njega“, objašnjava Samardžić.

Istina o Draži i njegovoj vojsci polako je izašla iz zaborava i danas nema zakonskih prepreka za osnivanje postavke posvećene istini o četnicima.

Istoričar Predrag Marković, potpredsjednik SPS, skeptičan je prema ideji osnivanja svakog muzeja posvećenog samo jednoj ličnosti. Podsjeća da kod nas uspješno radi samo Muzej Nikole Tesle.

“ Problem s muzejima jeste u tome što bi oni trebalo da daju integrativnu sliku prošlosti, a mi takve ustanove već imamo. Gole postavke sa predmetima ne znače ništa, a iskustvo pokazuje i da ne mogu da privuku širu publiku. Takav pokušaj je napravljen na Ravnoj gori, ali on do danas nije zaživio“, kazao je Marković.

Građu za muzej, kako ističe Vojislav Mihailović, ne bi bilo teško prikupiti.

„Na hiljade tekstova u štampi objavljeno je o Draži. Tu su i stotine knjiga o njemu i Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, zatim pisanja vladike Nikolaja Velimirovića i Slobodana Jovanovića. U Kinoteci se čuvaju video i audio zapisi sa njegovog suđenja. Sijaset je i njegovih fotografija. Samo u Kosjeriću pronađeno je 150 njegovih slika koje su pola vijeka čuvane zazidane u jednoj kući „,nabraja Mihailović i podsjeća da je po Srbiji ima dosta ljudi koji su sačuvali po nešto vezano za Dražu.

Jedna porodica iz Čačka nedavno mu je javila da je kod njih sačuvana pisaća mašina iz Glavnog štaba koju je Draža koristio i da bi je rado ustupili. Vojislav kod sebe ima i srebrnu kutiju za cigarete, koju je Draža 1937. dobio kao vojni ataše u Pragu, a na kojoj su ugravirani potpisi tadašnjeg premijera Češke Beneša i svih ministara.

U depoima BIA nalaze se Dražine lične stvari poput ručnog sata, dvogled, vojna karta, kompas, foto-aparat, olovke i penkala. Tu je i četiri para čuvenih okruglih naočara, kao i futrola za naočare, metalna muštikla, četiri pištolja, perorez i kožna torbica.

Pročitajte još:

Kako je sveštenik Nikčević sačuvao Vlašku crkvu na Cetinju: Ovaj hram i moja glava idu zajedno