Ja sam Srbin – Tesla

Briljantni srpski um, jedan od najvećih umova svijeta, Nikola Tesla bio je Srbin, od oca pravoslavnog sveštenika.

Porijeklo Nikole Tesle nikada nije bilo sporno, bar ne onima koji se cijeli svoj naučni vijek bave životom i radom velikog pronalazača, čije se ime pojavljuje podjednako na beogradskom aerodromu, na čuvenom automobilu Ilona Maska, ali i na najavi nastupa rok benda iz Sakramenta pod tim imenom ili među klincima s neta koji su, čak i prije mejnstrima, shvatili kome treba da duguju zahvalnost za kliktanje i struku.

Teslino porijeklo i ime nisu bili sporni ni 1931. godine kada je bio na naslovnoj strani Tajma. Ali, s vremena na vrijeme, u javnosti, srpskoj i hrvatskoj, pojavilo bi se nešto čime bi oni manje stručni pokušali da potkrijepe svoje tvrdnje o tome da je veliki pronalazač bio podjednako ponosan na „svoje srpsko porijeklo i hrvatsku domovinu“, i da je u stvari sve vrijeme bio isključivo Jugosloven ili samo – kosmopolita.

Tako se na društvenim mrežama na talase, kao nedavno, povede polemika da li je on ikada izričito govorio o svom porijeklu kao srpskom, a tome posebno doprinosi skandal afera koja je ovih dana „razdrmala“ Hrvatsku, koji su se usudili da na svojoj moneti stave lik hrvatskog naučinika.

Iako je jedno njegovo pismo u kojem ističe svoje Srpstvo, bilo posebno popularno i dijeljeno, IN4S danas objavljujemo njegovo pismo na engleskom jeziku, koje potpisuje sa „Ja sam Srbin . Tesla“. Pismo je napisano u Njujorku, 11. juna 1921. godine.

Ljubaznošću Muzeja Nikole Tesle i stručnjaka koji rade u njemu, prije nekoliko godina, Nedeljnik je, kako bi jednom zasvagda stavio tačku na „naš“ ili „vaš“, dobio uvid u dokumenta u kojima se Tesla izjašnjava o tome ko je i odakle potiče, i šalje poruke „svojoj braći“ rasutoj po Americi, ali i na Balkanu, isključivo kao – Srbin.

Posebno pomenuti telegram koji je poslao iz čuvenog „Njujorkera“, 26. maja 1936. godne, u Zagreb dr Vlatku Mačeku – Vlatku, a ne Vladku, kako ga je naslovio u depeši poslatoj „Wester Unionom“ – ima svoj kontekst. Pismo tadašnjem vođi opozicije, a kasnije tvorcu Banovine Hrvatske, a onda i potpredsjedniku u Vladi Kraljevine Jugoslavije, bilo je prije svega ljubazna zahvalnost za telegram koji je stigao u hotel „Njujorker“ dan ranije.

Cijelo Teslino pismo odgovora od 26. maja glasi: „Hvala na mnogo cijenjenoj čestitki i počasti, jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine, živjeli svi Jugoslaveni“, u potpisu: Nikola Tesla.

Cijeli kontekst shvata se čitanjem prvog pisma, a ne samo Teslinog odgovora. Dan ranije, 25. maja 1936. godine, dr Maček uputio je čestitku Nikoli Tesli, naslovljenu na njegov dom u hotelu „Njujorker“. U tom pismu, na koje je Tesla odgovorio sa „podjednako ponosan na svoje srpsko poreklo i hrvatsku domovinu“, dr Maček mu piše:

„Velikom sinu naroda srbskog a domovine Hrvatske, vođi čovječanstva u borbi sa prirodom čestita u ime hrvatskoga naroda, dr Vlatko Maček“, 25. maja 1936. godine. Tesla je u odgovoru citirao dio Mačekovog telegrama. Svakako, on nikada nije krio da je kosmopolita, čak ni kad je pozivao na borbu Ujedinjenih naroda protiv nacizma. Ali i tada je potencirao svoje porijeklo.

U pismu „svojoj braći u Americi“, aprila 1942. godine, govoreći da će se u toj godini odlučiti sudbina svega svijeta i da snage zla okupljene oko Hitlera moraju biti uništene – a sam neće dočekati njihov poraz jer će umrijeti u januaru sledeće godine – govori o borcima u Jugoslaviji i poručuje im da „zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama…“ treba pružiti podršku snagama koje se bore protiv nacističke pošasti i odazvati se pozivu predsjednika SAD Frenklina Ruzvelta.

„Koliku duševnu snagu, čvrstu odluku, neprestrašenost i junaštvo imali su oni naši još nerazvijeni dječaci kad su, pred njemačkim puškama radosno klicali: ‘Mi smo srpska djeca. Pucajte.’“

U istom pismu „braći“ Tesla ističe da se ne smije raspirivati mržnja protiv „svoje braće“. „Nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u Staroj Postojbini, ma šta neprijatelj pokušao da radi“, ispod čega je stavio svoj potpis.

Činjenica da je Tesla rođen u Smiljanu u Lici ne govori mnogo bez istorijskog konteksta: bila je to granična oblast Austrijskog carstva koje je od 1867. preraslo u Austrougarsku monarhiju, a Smiljan je od 1918. bio u sastavu države Jugoslavije i tek od proglašenja nezavisnosti države Hrvatske 1991. postao njen dio.

Za svog života je Tesla bio državljanin Austrije, pa od 1867. Austrougarske, a od 1891. državljanin SAD. U etničkom i religioznom smislu bio je pravoslavni Srbin, a tako je i zaveden po rođenju (pogledati krštenicu) i po smrti (opelo je držao srpski prota u Njujorku).

Ipak, kako nikada nije krio da je Srbin, u nekim situacijama toga doba bilo je posebno važno naglasiti. Proučavajući dostupnu građu, autori Svetislav LJ. Marković i Bratislav Stojiljković, u dijelu Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku, pominju koliko je za tadašnji srpski narod bilo važno da prenesu vijesti o „srpskom Edisonu“ i njegovom uspjehu u svijetu.

Prvi novinski prikaz objavio je novosadski Branik krajem 1889. godine i prvi tekst pod nazivom „Srpski Edison“, na naslovnoj strani, napisao je Nikoladin Kosanović, muž najmlađe Tesline sestre Marice Kosanović.

„Ujedno Ti šaljem po jedan broj ‘Branika’ i ‘Srpskog glasa’ da vidiš kako su Te predstavili Srpstvu i Slovenstvu“, navodi se citat iz pisma u delu LJ. Markovića. „Tako su Te od prilike prikazali valjda svi i srpski i slovenski listovi, koliko – sam i sam čitao, i koliko sam čuo. Za naslov nemoj se ljutiti. U originalu bilo je rečeno ‘Srbin pronalazač u Americi’, ali ‘Branik’ sam na svoju ruku promijenio naslov onako kako vidiš. Urednik mi je naročitim pismom zahvalio za članak i molio me i prihvatio, da ga o Tebi i Tvojim radovima izvještavam.“

U nastavku pisma Tesli, Kosanović ga „u ime Srpstva i Slovenstva“ moli da mu redovno šalje izvještaje o svojim „umnim radovima“. „Tvoj će um i odsad svijetliti samo tamo u tuđini – ali za Tvoj rod i narod pogotovu kao iskra u pepelu.“

A u samom članku „Srpski Edison“, kako se navodi u djelu Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku, posebno se ističe u fusnoti da članak „opisuje rad jednog Srbina naučenjaka, koji će ime srpsko proslaviti u širokom svetu.“

„Taj junak naš, to je Srbin Nikola Tesla…“, konstatuje se u članku iz 1889. godine i sugeriše da bi neki stručnjak mogao da nabavi kopije Teslinih patenata, pa da „potanje prikaže srpskom i slovenskom svijetu te mnogobrojne izume našeg srpskog Edisona“.

„… Možemo se sa velikom sigurnošću nadati, da duh toga našeg Edisona, ako ga bog poživi, u najbližoj budućnosti neće mirovati, nego će na protiv sve produktivniji bivati, – i sve to obilatije raditi na korist čovječanstvu, a na diku i ponos malom narodu srpskom iz koga je ponikao.“

Navodeći šta su strani mediji pisali o njemu, autor kaže da i po „žurnalima franceskijem i italijanskim puno što šta o radovima ovoga novoga Ruđera Boškovića…“ ima, ali o tome bi trebalo da javljaju učeni studenti, koji bi „kadri bili shvatiti i razumjeti ono što im brat Srbin Ličanin po Americi stvara“.

U njegovoj biografiji je neizbježno pomenuti da mu je otac bio „srpsko pravoslavni sveštenik Milutin Tesla“, koji je, kako se navodi u članku, „pre deset godina umr’o u Gospiću kao proto. Mati mu je Đuka rođ. Mandića, udovica uzorita među popadijama srpskijem. Živa je, dakle dočekala je slavu svoga sina. Uzgred budi rečeno, vrijedna ova starica, i ako ne zna čitati ni pisati, znade npr. iz narodnih pjesama, iz ‘Gorskog vijenca’ i t.d. recitirati čitave partije…“ Tesla je, prema riječima autora, znao da recituje Bajrona, Šekspira, Getea, ali i Lazu Kostića, Šilera, Zmaja, Branka, Njegoša, Leopardija…

„I za to nadajmo se, da će nam poživjeti još dugo i mnogo na korist čovječanstvu a na diku ne samo uskoj Lici i malenom Srpstvu, nego i cijelom velikom Slovenstvu“, navodi se u članku.

Interesantno je da je u zadarskom Srpskom glasu, gdje je objavljen takođe ogroman članak, posebno istaknuto Teslino srpsko porijeklo, kao i neskrivena želja „Hrvata da ga prisvoje i proglase ‘darovitijem Hrvatom’“, a sve u kontekstu vremena i važnosti, jer kako objašnjavaju autori, njegovi zemljaci su tih „godina živeli pod velikim pritiskom djela hrvatskog stanovništva, čija je netrpeljivost prema Srbima podstrekivana iz nekih centara u Austrougarskoj“.

Navodi se da u dalekom svijetu živi „mladi Srbin, koji je, doduše svojijem zemljacima slabo poznat, a čiji je rad bio pred nama Srbima sa svijem nepoznat…“

Nepoznati autor teksta žestoko se obrušio na tvrdnje da je Tesla hrvatskog porijekla i bijesno nabraja da je „našoj braći Hrvatima sve malo.

Srpske narodne pjesme nemilice nam otimlju, te se Matica Hrvatska sprema, da ih izda pod svojijem imenom; srpski književni jezik krste hrvatskijem; pa čak ni pojedini Srbi, kao što je Tesla, ne mogu se oteti grabljivijem kandžama.

Ovdašnji ‘Narodni List’, govoreći o Tesli, nazivlje ga ‘darovitijem Hrvatom’, Teslu, Srbina po krvi, jeziku, čustvu“, a onda ostrašćeno navodi da je „Šovinizam braće Hrvata prešao u bezobrazluk!“ (LJ. Marković i dr. Prvi novinski članci o Nikoli Tesli objavljeni na srpskom jeziku).

Tesla je povremeno Kosanoviću slao stručne časopise, kako bi ih upoznao sa svojim izumima, a ovaj mu je odgovarao i izvještavao ga da su mnogi pisali o njemu.

On u martu 1890. piše Tesli, nakon što je dobio jedan takav časopis, da ga „Srpstvo i Slovenstvo zna i dosad, ali ako Bog da, sad će još više“.

Knjige su Tesli slali i sestra Marica i zet Nikoladin Kosanović, a u jednom od pisama, on govori Tesli da mu šalje knjižice u dva paketa, „osim onih, koje su Tebi poznatije nego meni, kao Gorc.Vijenac, Čengij Aga… neki komad Veselinovića (seoskog učitelja Srbijanskog) i Lazarevića…“

,,Moja titula viša je od kraljevske, ja sam – Srbin“

Sam Tesla je, prema riječima stručnjaka, 1919. godine, u časopisu Moji pronalasci objavio seriju autobiografskih priča, gdje pominje anegdotu iz Pariza i trenutak kada na pitanje recepcionara hotela u kojem je odseo „koja je njegova titula“, kaže da je „ona najveća moguća“. „Viša od kraljevske, ja sam Srbin.“

Prilikom jedine posjete Beogradu 1892. godine, kao već svjetski priznat naučnik, imao je posebnu poruku za srpski narod:

„Svoju radost, koju ja ovoga trenutka osjećam, ja ne umijem da vam iskažem, ali se radujem što mogu ovom prilikom da pred vama, mila braćo, izrazim svagda svoje najmilije zadovoljstvo, da sam bio i da vazda ostajem samo Srbin i ništa više… Dešava se, gospodo, da čovek, udaljen od svoje otadžbine, zanet poslom kakvim se ja zanimam, po katkad smete s uma svoje ime, svoju narodnost i svoju otadžbinu. Ali toga, gospodo, kod mene nikad nije bilo, a nadam se da i neće i ne može ikad ni biti. Ako se ja i ne nalazim među vama, da kao i vi što više privredim na oltar srpske misli, ja radim drugi posao, na drugi način proslavljam ime srpsko, i na drugi način radim i trudim se, da koliko mogu i ja što korisno privredim svome narodu i svojoj miloj braći. I ako ima kakve slave i zasluge za čovječanstvo, da se pripiše mome imenu, to ta počast više pripada srpskom imenu, srpskom narodu iz čije sam sredine ja ponikao.“

Dalje je Tesla okupljenima govorio o „iskonskoj borbi naših predaka na Kosovu“, i zahvalio im sledećim riječima:

„Braćo i drugovi! Hvala vam na tolikoj pažnji i odlikovanju. U vama gledam ja mlado Srpstvo, koje ima da radi na opštem zadatku sviju Srba. Vi ste budućnost Srpstva. Ja sam – kao što vidite i čujete – ostao Srbin i preko mora, gdje se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi, i da svojim znanjem i radom podižete slavu Srpstva u svijetu.