Javni izlivi mržnje Veselina Veljovića i Mila Đukanovića

„Mržnja i zavist proširuju pakao.“ (Njemačka poslovica)
„Ljudi mrze one koji u njima pobjeđuju niže vrijednosti.“ (Lord Česterfild, 1694-1773, engleski političar i diplomata)

U dnevnom listu „Pobjeda“, od 15.avgusta 2021.godine, objavljen je tekst Veselina Veljovića, savjetnika Predsjednika Crne Gore za odbranu i bezbjednost i bivšeg direktora Uprave policije, pod naslovom „Vidimo se na Cetinju“. U tekstu su iznijeti esktremni antisrpski i anticrkveni stavovi, neprimjereni nepolitičkoj prirodi, kako funkcije savjetnika Predsjednika CG – predstavnika svih građana, tako i funkcije dugogodišnjeg prvog policajca države.

Tekst se odnosi na posvećenje, odnosno rukopoloženje (hirotoniju) mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija (Mićovića) na tron Svetog Petra Cetinjskog, u Cetinjskom manastiru, 4. septembra 2021. godine. To je u skladu sa crkvenom praksom i članom 55 stav 1 tačka 4 Ustava Srpske pravoslavne crkve (SPC), koji glasi:
„Patrijarh, kao vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve…posvećuje po crkvenim propisima, lično ili preko ovlašćenog Arhijereja, lica izabrana za eparhijske i vikarne episkope…“

U tekstu je, između ostalog, navedeno: „Najavljeni dolazak srpskog patrijarha Porfirija na crnogorsko Cetinje…predstavlja još jedan pokušaj agresije srpske šešeljevsko – vučićevske kleronacionalističke politike u pohodu na crnogorsku državu…Sveta je dužnost i obaveza svakog pripadnika sektora bezbjednosti…da odbije svako neustavno i nezakonito naređenje u funkciji interesa i ciljeva trenutnih ovlašćenih (vladajućih – M.G.) pojedinaca koji mogu zloupotrijebiti institucije i svoje pozicije…

Dužnost svih građana Cetinja i ostalih građana Crne Gore je da u prvim danima septembra budemo zajedno na Cetinju…“
Kako su prenijeli mediji, vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Dražen Burić je naložio Višem državnom tužiocu u Podgorici da preispita da li je Veljović, navodima u svom tekstu, počinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Takva ovlašćenja VDT-a proizilaze iz članova 131 i 132 Zakona o državnom tužilaštvu.

Pažljivom analizom, izvlači se utemeljen zaključak za osnove sumnje da je Veljović, javnim navodima u svom tekstu, počinio najmanje tri krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti i to: Povreda slobode ispovijedanja vjere i vršenja vjerskih obreda putem podstrekavanja (član 161 stav 2, a u vezi sa članom 24 stav 1 Krivičnog zakonika (KZ)), Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje (član 370 stav 1 KZ) i Pozivanje na otpor (član 378 stav 1 KZ).
Relevantni članovi KZ-a glase:
„Kaznom iz stava 1 (novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine – M.G.) kazniće se i ko sprečava ili ometa vršenje crkvenih obreda.“ (Član 161 stav 2 KZ)
„Ko drugog sa umišljajem podstrekne da učini krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.“ (Član 24 stav 1 KZ)
„Ko javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu…religije…ili nacionalne pripadnosti, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“ (Član 370 stav 1 KZ)
„Ko druge poziva na otpor ili na neposlušnost prema zakonitim odlukama ili mjerama državnih organa ili prema službenom licu u vršenju službene radnje, kazniće se zatvorom do tri godine.“ (Član 378 stav 1 KZ)
Kako su u javnosti iznošene sumnje da Veljović učestvuje organizaciji i finansiranju tzv.komitskih grupa, nadležno državno tužilaštvo je dužno da ispita da li u njegovom postupanju ima elemenata i bića krivičnog djela Povreda slobode ispovijedanja vjere i vršenja vjerskih obreda putem pokušaja (član 161 stav 2, a u vezi sa članom 25 KZ).
Član 25 KZ-a glasi:
„Ko drugom sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog djela, kazniće se kao da ga je sam izvršio, a može se i blaže kazniti.
Kao pomaganje u izvršenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo, stavljanje na raspolaganje učiniocu sredstava za izvršenje krivičnog djela…“
Smatram neophodnim da se, zbog težine političke situacije i njenim mogućim pogubnim posledicama po stabilnost naše zajedničke otadžbine Crne Gore, Vijeće za nacionalnu bezbjednost što prije sastane i da, u skladu sa članom 10 Zakona o osnovama obavještajno – bezbjednosnog sektora, procijeni rizike i prijetnje po nacionalnu bezbjednost i da predloži mjere za zaštitu i unapređenje nacionalne bezbjednosti i očuvanje vitalnih nacionalnih interesa.
Veljović, svojim „kolumnama“, samo ponavlja i u potpunosti podržava dugovremeni govor mržnje kojim Milo Đukanović ,kao predsjednik države ili premijer, dijeli srpsko – crnogorsko državotvorno stanovništvo i opasno ugrožava stabilnost i ekonomski, socijalni i demokratski napredak Crne Gore. Đukanović, krivotvoreći crnogorsku istoriju kao neotuđivi dio svesrpske istorije, Srpsku pravoslavnu crkvu, njeno sveštenstvo, te vlasti država Srbije i Rusije, označava kao spoljne neprijatelje Crne Gore, a Mitropoliju crnogorsko primorsku i Srbe u Crnoj Gori kao unutrašnje neprijatelje i remetilačke faktore. Njegove neutemeljene i sračunate izjave su tim opasnije što su kod jednog broja građana izazvale osjećaj ugroženosti Crne Gore od SPC, Srba, Srbije i Rusije i time, na indirektan način, predstavljaju poziv na nasilje prema označenim „neprijateljima“.
Podstaknute Đukanovićevim govorom mržnje, u Crnoj Gori „niču“ organizacije i neformalne „komitske“ grupe koje prijete nasiljem ili izazivaju nasilje i prema Srbima i prema svima koji ne misle kao Đukanović.

Zato je, nakon neodložnih kadrovskih promjena u Državnom tužilaštvu, neophodno ponovi podnijeti krivične prijave protiv Đukanovića, prije svega, za krivično djelo Izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, iz člana 370 stav 1 KZ.
Takođe, postoje nužni i dovoljni uslovi da poslanici vladajuće koalicije, u skladu sa članom 98 stav 3 Ustava Crne Gore, predlože Skupštini pokretanje postupka za utvrđivanje da li je Milo Đukanović, kao predsjednik Crne Gore i predsjednik, tada vladajuće, građanske partije u sekularnoj državi, povrijedio najmanje tri člana Ustava i to: članove 7 (Zabrana izazivanja mržnje), 14 (Odvojenost vjerskih zajednica od države) i 58 (Svojina).

I klicanje antisrpskih parola mržnje grupe albanskih „turista“ sa Kosova i Metohije, 14. avgusta uveče, u Ulcinju, bez primjene policijskih ovlašćenja, još jednom potvrđuje da crnogorske vlasti, jednostranim prekidom prijateljskih odnosa sa Rusijom i neustavnim pristupanjem Crne Gore NATO paktu, više nemaju efikasan državni mehanizam suprotstavljanja puzajućem albanskom integralizmu, odnosno ostvarivanju koncepta tzv. velike ili prirodne Albanije koji uključuje i znatan dio crnogorske teritorije. Više je nego očigledno da su djelovi Crne Gore, nastanjeni većinskim albanskim stanovništvom, ne samo albanski etnički prostor, nego su to, faktički, sve više djelovi države Albanije?! Svjedoci smo kontinuiranog i nekažnjivog isticanja simbola države Albanije i nepoštovanja odluka crnogorskih vlasti. Na drugoj strani, crnogorska policija i pravosudni organi su i dalje vrlo revnosni u kažnjavanju građana koji su nosili ili isticali simbole istorijske srpske Crne Gore. Jednom riječju, Milo Đukanović je, svjesno i dobrovoljno, postao sredstvo ostvarivanja projekta tzv. velike ili prirodne Albanije na štetu Crne Gore. Takvo ponašanje predstavlja kršenje Ustava Crne Gore i krivično djelo – Ugrožavanje nezavisnosti (Član 357 KZ).

Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice
16.avgust 2021.godine