„Javni servis“ – bastion neprofesionalizma, nepotizma i neznanja: Da li je Vlada spremna za „grčki scenario“?

Kada je portparol grčke vlade Simos Kedikoglu, prije nepunih osam godina, komentarišići odluku zvanične Atine da zatvori tamošnji javni servis (ERT), rekao da je riječ o televiziji koja je simbol „netransparentnosti“, „nevjerovatnog pretjerivanja“ i svojevrsni „rasipnički raj“, mnogi su pomislili da je govorio o crnogorskoj državnoj televiziji.

Međutim, stanje u RTCG je, uzimajući u obzir brojne parametre, drastično gore nego u ERT.

Medij koji je godinama i decenijama unazad važio za najobičnije partijsko glasilo bivšeg režima, a čije je odsustvo profesionalizma i suštine novinarske profesije u potpunosti, i to u više navrata, konstatovao čak i aktuelni predsjednik države Milo Đukanović ističući da je logično da Javni servis bude naklonjeniji vlasti; ili, pak, na mnogo drastičniji način, bivši visoki državni funkcioner Milan Roćen, koji je urednički tim poredio sa krupnom stokom iz svog rodnog kraja – postao je sinonim za pojavu frapantnih profesionalnih skandala, otvorenu segregaciju i besprizorno vrijeđenje srpske nacionalne zajednice i Srpske pravoslavne crkve, nepodnošljivo režimsko sluganstvo i, što je najvažnije – mehanizam za ideološko-identitetsku prekompoziciju naroda i države Crne Gore.

Sve to, nažalost, proželo je kompletnu strukturu ove institucije – od informativnog programa pa do sportske redakcije.

Postojeći Zakon krojen po mjeri DPS-a, ali i njega je Savjet prekršio

Imperativ razračunavanja sa takvom medijskom pojavom predstavnici nove parlamentarne većine ne dovode u pitanje, međutim, pristup i model djelovanja još uvijek nisu usaglašeni.

Shodno važećoj zakonskoj proceduri, predsjednik Skupštine Aleksa Bečić objavio je Javni poziv za predlaganje novih kandidata za članove Savjeta RTCG, koje utvrđuje Administrativni odbor i predaje ih Skupštini na razmatranje i imenovanje.

Podsjetimo, Kandidate za članove Savjeta predlažu: univerziteti u Crnoj Gori, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Matica crnogorska, nacionalne ustanove kulture i nevladine organizacije iz oblasti kulture, Privredna komora Crne Gore i udruženje poslodavaca koje je zastupljeno u Socijalnom savjetu, nevladine organizacije iz oblasti medija, osim udruženja emitera, nevladine organizacije iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda, koje se bave ostvarivanjem i zaštitom: nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti; prava na zdravu životnu sredinu; prava potrošača; prava lica sa invaliditetom ili prava na obrazovanje i socijalnu zaštitu, sindikati koji su zastupljeni u Socijalnom savjetu, kao i Crnogorski olimpijski komitet i Crnogorski paraolimpijski komitet.

Mnogi predstavnici nevladinog sektora saglasni su da izbor Savjeta ne bi trebalo da se vrši po zakonu koji je, neposredno uoči izbora, izglasala tadašnja parlamentarna većina sa DPS-om na čelu.

Član Pravnog savjeta IN4S Nikola Milovančev naglasio je u svom autorskom tekstu činjenicu da postojeći Savjet nije legitiman, jer je na samom početku svog mandata prekršio Zakon – ne donijevši u zakonski predviđenom roku Statut RTCG.

„Zakon je predvidio da stari Savjet RTCG nastavi sa radom, ali uz jednu obavezu u 64. članu Zakona: „Statut RTCG uskladiće se sa ovim zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona“. Zakonodavac je bio tolerantan prema Savjetu, dao mu je više vremena (stari zakon je predviđao kraći rok za usklađivanje statuta – 60 dana). Do 10. novembra je bilo dovoljno vremena ali članovi Savjeta (većina, vjerovatno ne svi) su ili bili nesposobni da svoj zadatak izvrše, ili su jednostavni bili šokirani izbornim rezultatom i nisu u tom periodu još došli sebi. Tako je, od 10. novembra 2020. pa nadalje, RTCG ušla u fazu bezakonja: sa glavnim javnim medijem u državi koji posluje bez važećeg najvažnijeg akta – Statuta. Da li je samim tim i Savjet RTCG izgubio legitimitet daljeg rada – to neka prosudi javnost Crne Gore. Kada su se konačno sabrali, članovima savjeta je 24. novembra ipak pošlo za rukom da usvoje novi Statut. Jači su oni valjda i od Skupštine, i od zakona – može im se!„, saopštio je Milovančev i pozvao Skupštinu da odmah da zauzme stav da li je novodonešeni Statut RTCG legitiman i da li je uopšte legitiman i Savjet RTCG, koji najviši akt RTCG nije donio u za to predviđenom zakonskom roku.

S druge strane, Predrag Savić, takođe član Pravnog savjeta IN4S, osvrnuo se na odsustvo konkretnih poteza u pravcu „oslobađanja“ Javnog servisa, ističući da promjene u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, nažalost, ništa nisu doprinijele kada je pitanju ova strategija RTV Crne Gore, koja kroz neskrivenu propagandu, veliki broj laži, poluinformacija, prekrajanja istorije, preko navodne umetnosti, nazovi patriotizama i veličanja nepriznate CPC – kreira idealizovanu, herojsku sliku lidera, dostojnu obožavanja.

Nadalje, Savić je u podrobnoj analizi za IN4S prokomentarisao i pomenuti Zakon koji je, kako je istakao, napisan tako da bude kamen o vratu demokratskim procesima jer, dodaje on, nemoguće je smijeniti najodgovornije ljude iz Savjeta RTV CG zbog nesavjesnog i nezakonitog rada.

„Parlament u kojem je Đukanović imao većinu, uspeo je da zaštiti svoje udarno oružje, poganu i neobjektivnu, jednostranu i neprofesionalnu RTV CG, tako što je usvojio je normu članu 45, prema kojoj Skupština razrješava člana Savjeta ako:

1) se utvrdi da je prilikom imenovanja dao o sebi netačne podatke ili je propustio da iznese podatke i okolnosti koji su bitni za imenovanje;

2) ne prisustvuje sjednicama Savjeta u periodu dužem od šest mjeseci;

3) je u toku trajanja mandata nastupila neka od okolnosti iz člana 29 ovog zakona;

4) zbog bolesti, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove, nije u mogućnosti da obavlja dužnost člana Savjeta u periodu dužem od šest mjeseci.

Odmah je uočljiv izostanak nezakonitog i nesavesnog rada kao razloga za razrešenje. Taj razlog je predviđen u gotovo svim drugim organima i telima čak i članove Sudskog savjeta Legitimno je pravo da usvoji Zakon o izmenama i dopunama Zakon o Nacionalnom javnom emiteru RTV Crne Gore i propiše i nezakonit i nesavestan rad kao razlog za razrešenje„, zaključio je Savić.

Kada je Montenegro Erlajns ugašen zbog višemilionskih izdataka i ogromnog viška zaposlenih zašto ne bi i „Javni servis“

Pored neprofesionalne uređivačke politike, Javni servis predstavlja i značajan izdatak za budžet Crne Gore.

Shodno posljednjem Programsko-redukcionom planu Televizije Crne Gore vidimo da je tokom protekle godine od 19 065 300 evra koliko je prihodovao Javni servis, skoro 15 miliona evra došlo iz budžeta Crne Gore, od čega je na zarade/lična primanja zaposlenih utrošeno 9 315 000 evra.

Ovi poražavajući podaci postaju još drastičniji kada uzmemo u obzir da od preko 700 zaposlenih, prema određenim podacima, skoro 200 njih predstavljaju najbliže srodnike.

Podsjetimo, grčki javni servis (ERT) je pred gašenje imao svega tri puta više zaposlenih, što je recipročno daleko manji broj u odnosu na Crnu Goru, imajući u vidu da je Grčka država u kojoj živi skoro 11 miliona stanovnika.

DPS u Budvi pokazao kako može – rasformirao Savjet RTV Budva

Jedan od glavnih argumenata koje možemo da čujemo od strane dijela parlamentarne većine kada je u pitanju raspuštanje Savjeta ide u pravcu bojazni za otvaranje pravnog vakuuma, te da bi u tom slučaju došlo do opstrukcija u legalnom funkcionisanju Javnog servisa.

Međutim, da je to pitanje isključivo stvar volje ukazuje nam i slučaj kratkotrajne pučističke lokale uprave u Budvi, kada je na sjednici SO Budva od 8. avgusta 2020. godine usvojena odluka o razrješenju članova Savjeta društva sa ograničenom odgovornošću lokalnog javnog emitera „Radio televizija Budva“.

Oni su otišli i korak dalje donoseći odluku da u slučaju razrješenja svih članova Savjeta, funkciju Savjeta do imenovanja Savjeta u skladu sa odredbama člana 32. do 36. ove odluke, a najduže šest mjeseci, vrši Odbor povjerenika, čiji su članovi imenovani na prvoj sljedećoj sjednici.

Predviđeno je da Odbor povjerenika ima predsjednika i četiri člana. Predsjednika i članove Odbora povjerenika imenovala je Skupština na predlog radnog tijela Skupštine nadležnog za izbor i imenovanje.

Tragom beščašća i neznanja…

U moru skandaloznih poteza uredništva Javnog servisa koji su obilježili ovaj medij u javnosti Crne Gore, ali i regiona, kao državnu instituciju koja se nalazi u bespogovornoj službi bivšeg režima, izdvojićemo svega nekoliko njih koji su se dogodili nedavno.

Prije svega, pomenimo pamfletističko ostvarenje Tatjane Šuković i Snežane Rakonjac pod nazivom „Svjedok Božije ljubavi“, kroz koji je pokušano da se diskredituje i omalovaži mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.

Podsjetimo, pisanje IN4S-a je u najvećoj mjeri doprinijelo isključivanju ovog pamfleta iz regionalog TV festivala Press vitez čiji je žiri iz „etičkih razloga“ isključio ovaj film iz festivala.

Takođe, podsjetimo se i famozne proslave Dana pobjede nad fašizmom, kada je uredništvo odlučilo da tog dana emituje, ni manje ni više, nego nacistički orijentisanog muzičara iz Hrvatske – Marka Perkovića Tompsona.

Iako je antisemitizam okarakterisan kao jedna od najvećih pošasti savremenog doba, crnogorski javni servis je ovaj dan obilježio porukom – ponovimo – „Antisemitizam jedni put“, iako je prema definiciji „antisemitizam“ sinonim za netrpeljivost, mržnju ili predrasude prema Jevrejima, kao religijskoj grupi ili naciji.

Ova skandalozna poruka prevazilazi granice medijskih gafova i svrstava se u red najbizarnijih poruka zbog koje je neophodno da odgovara kompletno rukovodstvo Javnog servisa.