Jedini put – put Svetog Save

Piše: Srećko Maksimović

Danas nam se nude razni putevi, razni politički programi, savezi, rješenja, a niko da se sjeti starog vječno savremenog puta Svetog Save

Mi Srbi smo uvijek u potrazi. U potrazi za najboljim putem kojim bi trebalo da hodimo, kao pojedinac i kao narod.

Imali smo dosta putovođa: jedni su nudili Jugoslaviju i ujedinjenja sa susjednim narodima, jedni su pravili revolucije i svoj put proglasili za jedini ispravni, a na tom putu su htjeli da izbrišu srpsko ime – to je bila njihova revolucija.

Drugi opet ekstatično nude strmoglava rješenja, sa koprenom na očima, (za)vode narod pa ponavljaju kao mantru: EU nema alternativu, a danas nam se kao jedini put, put spasenja predstavlja put navodnog „mira i stabilnosti“. Izgleda da poslije gesla „Za krst časni i slobodu zlatnu“ dođosmo do mira i stabilnosti. Da danas imamo guslara kao Višnjića mora da bi pjevao o miru i stabilnosti.

Postavlja se pitanje da li je baš svaki mir istinski mir ili samo lažni koji zida temelje budućim strašnim nemirima? Danas smo u potrazi za mirom koji u nama stvara strašan nemir. Da li je to onda mir?

Ako konsultujemo istoriju prekorno će nas uputiti na slučaj Njemačke. Njemačka je pristala na mir u Prvom svjetskom ratu, ali je taj mir doveo vrlo brzo da najvećeg nemira u istoriji – Drugog svjetskog rata.

Dakle, imali smo mnogo putovođa i svi ti putevi su se završavali našim padom sa litice pogrešnih ideala. Svi naši putevi su izgleda slijepi putevi sa slijepim vođama.

Biće, a istorija to svjedoči, da mi Srbi imamo samo jedan put. Stari, najstariji put. Toliko star a vječno mlad i savremen. To je put Svetoga Save. A kakav je to put? To je jedini put, doduše ponekad se čini najtješnji, najteži, u poređenju sa autoputevima lažnog mira i stabilnosti.

To je put uzak, ali jedini istinski utaban i miran, jer je taj put uspostavio sveti čovjek. Naše je samo da ponovimo njegove korake. Put Svetog Save je put istinske slobode, put bratoljublja, put ljubavi i ka Ljubavi.

Ako tražite bratoljublje i dobrosusjedske odnose to je upravo put Svetog Save. Ako tražite revoluciju, nećete naći bolji put od revolucionara Svetog Save. On je naš najveći revolucionar, jer je hodio stazama najvećeg i jedinog revolucionara Hrista. Njegova revolucija traje uvijek i svi su pozvani. To je revolucija koja uvijek gradi a nikada ne ruši.

Ako želite mir i stabilnost, od Svetoga Save dobićete i to. Istinski mir i i istinsku stabilnost. Mir u srcima i dušama i sljedstveno tome mir u porodici, mir u društvu, mir sa drugim narodima i mir u svijetu.

Njegova stabilnost ne zavisi od stranih investicija, MMF-a, BDP-a, Svjetske banke. Njegov mir i stabilnost dolaze od Tvorca. Jedini mir i jedina stabilnost su u Boga. Sve ostalo je laž i stranputica.

A mi Srbi imamo prečicu do tog mira i stabilnosti. Sve prečice nam je pokazao Sveti Sava. Modernim rječnikom rečeno, naše je samo da se „konektujemo“.

Ako poželimo reforme opet se moramo zaustaviti na Svetom Savi. Njegova reforma je trajna. Jednom urađena ostala je vječna. Ako hoćemo prosvjetu da mijenjamo, puteve da gradimo, narod da popravljamo i tu će nas dočekati put Svetoga Save.

Mi smo u vječnoj borbi između Istoka i Zapada. Postavljeni na vjetrometini i granici civilizacija uvijek smo u stanju nemira i teških odluka. Sve te odluke su davno donesene, sve dileme razrješene.

Naše je samo da poslušamo sebe, svoj glas iz dubine, glas Svetoga Save. Pomislimo samo – šta je to sačuvalo naše pretke, bez države, bez ikakve zaštite preživjeli su sve imperije koje su postojale na ovim prostorima. Kako? To je nama danas nezamislivo. Jednostavno. Samo su hodili putem Svetog Save. Vodili su se svetosavskim jevanđelskim motivima.

Uzalud je ako zadobiješ cijeli svijet a izgubiš dušu. Kolika je važnost Svetog Save i njegovog puta svjedoči istorija. Sinan-paša je spalio mošti Svetog Save poslije tri vijeka, jer je srpski narod hodio njegovim putem, jer se njemu molio i u njega uzdao. Nije znao jadni Sinan da ono što Bog proslavlja to čovjek ne pokvari. Poslije toga još više je ojačala ljubav srpskog naroda prema svom pastiru Svetitelju Savi.

Danas nam se nude razni putevi, razni politički programi, savezi, rješenja, a niko da se sjeti starog vječno savremenog puta Svetog Save.

Ovdje dolazimo do ključnog pitanja od kojeg zavisi naša budućnost i ovoga i onoga vijeka. Da li je nama danas praznik? Ako smo danas radosni, ako danas proslavljamo, pjevamo pjesme Svetom Savi i ako mu se molimo to znači da smo polako na putu ozdravljenja.

Razloga za optimizam ima – jutros je Crkva u mojoj parohiji bila prepuna dječice, koja su pjevala Svetom Savi i radovala se sa njim. Ako mi, današnja generacija, ne prepoznajemo Svetog Savu ostaje nada da će ova dječica koja su ga danas proslavljala u budućnosti načiniti zaokret i kročiti na njegov put. U to svakako treba vjerovati, jer i Hristos je rekao – Pustite djecu meni. Naše je samo da pustimo djecu a ona će nama pokazati put ka Svetom Savi.

Srećan nam Sveti Sava.

Dogodine u Prizrenu.

O Savindanu 2019.

Izvor: Stanje stvari