Jedinstvo ili Srbi na Srbe

Piše: Dane Čanković,
predsjednik SNP – Izbor je naš

Neprijateljsko je zavadi pa vladaj i cilj opravdava sredstvo. Odgovor Pravoslavaca i Srba na to je jedinstvo i poruka da do cilja se ne dolazi grijehom.

Našim neprijateljima cilj nije samo oslabiti Pravoslavlje i srpski narod kako bi zagospodarili njihovim prirodnim bogatstvima, već i uništiti Pravoslavlje, kao sistem vrijednosti, kao način života. A ono je nada, istinska vjera u Vaskrsenje i suštinski smisao života. Pravoslavlje je umijeće umiranja i sagledavanja smrti koja biva pobijeđenja vjerom u Vaskrsenje. Ta pobjeda čovjeku daje hrabrost, radost i želju da se bori za slobodu i Život Vječni. Zato su protiv Pravoslavlja najveći neprijatelji, ali zato, njemu zahvaljujući, imamo snagu i hrabrost da kao pojedinci ali i narod ponesemo velik i težak, ali zato sjajan krst, krst slobode i pobjede.

Takvo djelovanje, zavadi pa vladaj i cilj opravdava sredstvo moćnih neprijatelja srpskog naroda dalo je određene štetne posljedice i izazvalo ideološke podjele, na partizane i četnike, na ljevicu i desnicu, na ove i one, koje su dovele do bratoubilačkog sukoba i stradanja.

Kod srpskih neprijatelja bila je velika želja i određene aktivnosti da se 1992-1993. god, kod Srba izazove ponovo bratoubilački rat. Uz Božiju pomoć i zahvaljujući, prije svega predsjedniku Karadžiću i generalu Mladiću, do toga nije došlo. Sada, pred opšte izbore u Republici Srpskoj i Bošnjačko-Hrvatskoj federaciji i za zajedničke instituije BiH, srpski neprijatelji ponovo pokušavaju svoju lukavu aktivnost, zavadi pa vladaj, da sprovedu u djelo, i da Srbe neprijateljski usmjere na Srbe.

Ti srpski neprijatelji, u želji da zagospodare, čitavim svijetom, imali su velika iskustva u režiranju „filmova“ uživo, koji su imali za posljedicu razaranje naroda i država, od Tunisa, Iraka, Libije, Sirije, Ukrajine, do aktuelne i nama bliske Makedonije.

Ne trebamo zaboraviti i režirani „film“, 5. oktobar, Srbija. U tom redu biće još mnogo naroda i država. To iskustvo razorenih naroda i država, treba da bude pouka našim političarima i svim drugim ljudima kako ne bi bili zaslijepljeni ličnim interesima, sujetom i gordošću, koje bi bile iskorišćene od strane neprijatelja i dovele do srpsko-srpskog sukoba, i to sve zbog interesa srpskih i pravoslavnih neprijatelja.

Srbin ne smije biti prevaren od Srbina, čovjek od čovjeka, a biće, ako ga razara mržnja, sujeta, gordost, ako se vodi isključivo ličnim interesima. Ako ne sluša glas Boga živoga „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“.

Centralni problem i najdublji poraz čovjekov je u nedostatku savjesti, morala i vjere u Boga ljubavi, a onda je to poraz i naroda, društva i države. S’ obzirom da je savjest i moral posljedica religioznog stanja čovjekovog, onda shvatama od kolike je važnosti ponovno uvođenje vjeronauke u škole.

Karadžić i Dodik dostojni slave

Predsjednik Karadžić je najzaslužniji što je u njegovo vrijeme vraćena vjeronauka u osnovne škole i što nije došlo do bratoubilačkog, srpsko-srpskog sukoba. Predsjednik Dodik nastavlja tim putem. Najzaslužniji je što je u srednje škole uvedena vjeronauka. Još ako bude zaslužan za sprječavanje srpsko-srpskog sukoba, kojeg su planirali srpski neprijatelji.

Bilo bi to djelo dostojno slave. I da obojicu, i predsjednika Karadžića i predsjednika Dododika, proslavlja srpski narod.