Jerusalim

Imaće tome taman kvarat vijeka kako pratim svaku vijest iz Jerusalima.

Uvjeren sam da se ključevi svjetskog rata i mira nalaze u ovom drevnom gradu, u pupku mediteranskih civilizacija koje su linijama promisli spojene i sa drevnom Kinom, i sa Indijom, crnom Afrikom, domorodačkim Amerikama, Australijom i Okeanijom.

Dunkve, Jerusalim je centralni grad svijeta, ne London, ne Njujork, ne Brisel, jer je mjesto živog hodočašća za hrišćane, grad Solomonovog hrama za judaiste, mjesto odakle se po vjerovanju muslimana Muhamed uznio u dženet… To je mjesto gdje čista vjera izvire s jedne, a sa druge se strane u čvor vezuju ezoterične zmije visoke politike i diplomatije.

I sad, nemoguće je o naslovnoj temi pisati na malo prostora bez opasnosti od tumačenja, ali je intrigantno, jer se o zakučastosti Jerusalima ne zna mnogo.

Godine 70. Rimljani kažnjavaju ustale Jevreje, ruše Jerusalim, i Hram. Od tada do sredine 20. vijeka Jevreji su rasijani, i do danas, skoro 2000 godina (sa sinagogama više školama negoli bogomoljama) lišeni su hramovnog života. Da uznose žrtvu Bogu mogu samo na brdu Morija, u Jerusalimu.

Avaj. Da bi se novi Hram podigao, i u njemu zacario prorokovani mesija, mora da nestane džamija Al Aksa, treća po važnosti muslimanska svetinja (nakon Meke i Medine), sa sve Kupolom na stijeni, svom od zlata – jer su u istorijskom međuvremenu podignute na jedinom mjestu na kome može da bude Hram. Što se svih muslimana svijeta tiče – to ne može biti. Što se svih Jevreja svijeta tiče – to mora biti. Što se svih hrišćana tiče, početak gradnje Hrama znači početak apokalipse.

Ima indicija da je Al Aksa odavno potkopana. Jutjub nudi snimke podzemnih hodnika, jer je taj dio Grada, u nivou Zida molitve iliti Plača pod jurisdikcijom Jevreja.

Ono što nije u domenu spekulacije tiče se činjenice da je kamen-temeljac za novi Hram, u dijelu grada gdje muslimani drže da su svoji na svome – udaren 2001. pod okriljem noći. Muslimani su skočili, a vijest o skrnavljenju zemlje (jednih), te o rituanoj radnji (drugih) nije vidjelo mnogo očiju. Javnost gotovo i ne zna da je nakon 1500 (!) godina ponovo oformljen judejski Sinedrion, koji je prošle godine izabrao prvosveštenika. Ni njega, gle, nije bilo. 2000 godina…

Ne samo da se vrijeme ubrzalo, nego se na naše oči deboto dešava ono što se može gledati samo kroz 5-D naočare. Izbori, krize, afere, generisane boleštine, civilne tragedije, lokalni i regionalni ratovi… samo su koske što ih mediji bacaju za zamajavanje world-wide javnosti. Modernom tehnologijom Hram može biti izgrađen za tri dana, kako je i prorokovano. Tim prije će ići lakše jer je kamenje već isklesano. Svaka od rečenih stavki provjerljive je prirode…

No. Naše su pojedinačne budućnosti manje u rukama onih kojima pučina na ulicama viče Milo, lopove!, ili Vučiću, pederu!, jer dok ja ovo pišem a vi čitate, možda u prah i pepeo tone Al Aksa. Ako kažem ne daj Bože!, zamjeriću se Jevrejima. Ako ne kažem kuku nama!, zamjeriću se i hrišćanima kad i ostaloj braći po praocu Avramu, muslimanima. Šta reći ispravno u vezi sa Jerusalimom vrlo je metafizična pitalica. Svetosavska mi obaveza nalaže da se ipak više molim za mir negoli da budem brižan, ali otkako sam naučio da raspoznajem slova, ja da čitam stvarnost ne mogu da prestanem. Rat u Siriji prerasta u Treći.

Da sam koju deceniju mlađi nikad ne bih vjerovao da se svake Velike subote u jerusalimskoj crkvi Sv. Groba samozapale svijeće u rukama jerusalimskog patrijarha. Danas o fenemenu postoji more knjiga i čitav život da se odgleda Jutjub materijal: čudo se dešava vjekovima, na isti dan, bez izuzetka. Blagodatni oganj će izostati samo kada se u jerusalimskom Hramu zacari antihrist. Ali ni tada neće izostati radosni pozdrav prezrene i nepotkupive manjine: Hristos voskrese!