Jezičarenje o ljepoti jezika, Ana Janjušević Oliveri u „Nasleđu“

„Lijepa imenica učitelj se danas rjeđe koristi. Ona ima isti korijen kao imenica nauka. Svi mi koji se bavimo prosvjetom, koji pro- svjećujemo, na neki način smo i učitelji“, Ana Janjušević Oliveri, doktor filoloških nauka, je u Nasleđu govorila o etimologiji nekih riječi koje su vezane za ono čime se ona bavi, i što je bila tema ove emisije.

Govoreći o rečnicima, objasnila je otkud naziv jednog od njih izdatog 2017. godine, kada se u nastavnim programima taj naziv ne koristi:

„Korpus Rečnika srpsko-hrvatskog književnog i narodnog jezika Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) pripada toj Akademiji. Rečnik je počeo da izlazi 1957. godine, kada je uveliko bila priča o srpsko- hrvatskom književnom jeziku, i upravo korpus ovog rečnika čine pisci srpsko- hrvatskog književnog jezika. Dakle i oni koji su nacionalno Srbi, i oni koji su nacionalno Hrvati. Često se postavlja to pitanje da li bi trebalo da se rečnik zove Rečnik srpskog jezika, ali se ostaje pri ovoj prvobitnoj koncepciji, upravo zbog ovog korpusa i zbog toga što je već nekih petnaestak tomova izašlo pod tim nazivom i od njega se ne odustaje. Naravno, moj stav je da je to srpski jezik; čak studentima na predavanjima ne kažem hrvatski jezik, već hrvatska, zapadna varijanta srpskog jezika, jer je to jezik koji je Vuk Stefanović Karadžić normirao, i Hrvati su, zapravo, preuzeli Vukov jezik. Postavlja se pitanje šta je Vuk podrazumijevao pod srpskim jezikom i ko su za njega bili Srbi. Za njega su Srbi bili svi štokavci“

„Mnogo je važan ritam jezika. Srpski jezik je drugi u svijetu po melodičnosti, prvi je italijanskog,  kako kaže Aleksandar Belić, jedan od najvećih lingvista“, u nastavku emisije je razgovarano o rodnoj ravnopravnosti u jeziku, o samom korpusu srpskog jezika, o autoritetima  jezičke struke, o akcentima, o novim metodama onlajn učenja, pragmatici i o normama u jeziku.

Neizostavno je bilo pitanje o dva prezimena nekog čiji je identitet čvrsto utemeljen na tradiciji:

„U Italiji žene uglavnom ne mijenjaju svoje prezime prilikom udaje. Ja sam to učinila nakon nekoliko godine života u Srbiji, kada se rodio naš Luka, jer u našoj kulturi je neobično da se majka preziva drugačije od svog djeteta. Sa ponosom nosim oba prezimena. Moje prvo prezime je dio mog identiteta, ono što mi je ostalo od oca, a i drugo prezime je dio moje ličnosti i dio moje kulturne veze sa Italijom“.

Gošća Nacionalne IN4S televizije je naročito istakla život studenata i svoj rad sa njima u Kosovskoj Mitrovici, i otkrila nam detalje o kojima većina vjerovatno ni ne razmišlja. U tom kontekstu je govorila i o srpsko- italijanskom udruženju Prijatelji Dečana, i o ocu Italijanu Benediktu iz manastira Draganac.

„Nasleđe“ ima za cilj da njeguje priče koje možete sa jednakom aktuelnošću gledati i danas i za deset ili dvadeset godina – sa temama koje su trajna vrijednost.

Cijelu emisiju možete pogledati na Jutjub kanalu IN4S.

Autor i voditelj: Milijana Eraković