Jočić: Čokoladice ili protesti

Piše: Marina Jočić

Šta su ti mediji, posebno oni nenaklonjeni! Već dva dana medijska hajka i polemika sa neizgovorenim stavom Demokratskog fronta o mogućem povratku u parlament. I naravno, niko ne citira (jer je to i nemoguće) bar jednu rečenicu koja na to ukazuje. Citiraju jedino onu koja je iskazana i koja pretstavlja apsolutnu istinu – „Bojkot nije dao očekivani rezultat“.

A šta je bio očekivani rezultat bojkota?

Ponavljanje parlamentarnih zajedno sa predsjedničkim izborima, pod pritiskom unutrašnje i međunarodne javnosti.

Svakom političkom diletantu je moralo biti jasno da puki bojkot neće mnogo uznemiriti Mila Đukanovića i njegovu lijevu i desnu ruku, Duška Markovića. Naprotiv, na desetine štetnih i štetočinskih zakona, bez ikakve rasprave usvojeno je u Skupštini, a da javnost sa njima nije bila upoznata. Ništa poželjnije za režim nego „suvi“ bojkot, bez ijedene propratne aktivnosti opozicije. Demokratski front, kao najjači opozicioni subjekat nudio je niz ideja kolegama iz  opozicije – od vlade u sjenci do protesta. Protest kao najefikasniji unutrašnji pritisak bio je grubo odbačen, jer, kako su se hvalili, ostatak opozicije koji voli sebe da naziva građanskom, hvalio se da ima podršku Zapada.

I gle čuda, najreprezentativniji predstavnik zapadnih sila, potpredsjednik Amerike, Pens, postrojio je „građansku opoziciju“ i dao nalog – povratak u parlament i odatle podrška vladi Duška Markovića. Ni trunke sentimentalnosti i razumijevanja za „opoziciono“ djelovanje – imaginarni rat saopštenjima, konferencijama za štampu, čokoladicama, crvenim kravatama. Nije ni čudo, jer zapad je praktičan. Zapad kao i vlast razumije sasvim drugi jetik. Zato i ponovni poziv na proteste.

Dakle, bojkot nije dao očekivane rezultate, istovremeno održavanje parlamentarnih  i predsjedničkih izbora. I treba li čekati do beskonačnosti milost DPS-a, ili bar do sledećih parlamentarnih izbore, 2020. godine, kako je to jedan istaknuti Demokrata ustvrdio. Naravno da Demokratski front ne vidi tako rušenje režima. Treba pojačati djelovanje opozicije i rušiti temelje ove vlasti.

Sada je pitanje zašto su „iz istih opanaka“  Demokrate i SDP odbili platformu Demokratskog fronta, a ni drugi je nisu baš radosno dočekali. Pretpostavljajući da se to može desiti, dali smo  razuman rok do 1. oktobra da mogue još koji put preispitati tako ishitrenu  odluku i time prelomiti jesu li saveznici Demokratskog fronta ili Duška Markovića.

Šta je sporno poslije dest mjeseci besplodnog bojkota u zahtjevu iz platforme: Protesti dok se ne izborimo za vanredne parlamentarne izbore,  jedna izborna lista, jedan predsjednički kandidat?! Ima li tu šta negrađansko, ili samo puki strah od snage Demokratskog fronta?! Usput, DF je otvoren za sve predloge ostatka opozicije. Ali odatle javno dolazi samo osuda ili ćutnja, dok se ispod žita vodi pravi podmukli rat protiv najjačeg opozicionog subjekta. Umjesto da pokažu opozicionu solidarnost za pritiske pod kojim djeluje Demokratski front, ostatak opozicije pomažući režim, u sadejstvu sa gotovo svim medijima, pokušava da ga ugrozi kako bi sebi proširio polje političkog djelovanja. Bar je do sda bilo tako.

Pod unakrsnom vatrom i vlasti i opzicije DF ipak opstaje. I ne samo to, neprekidno daje nove predloge kako to i priliči najjačima i iskrenim borcima protiv režima.

Tako i ovog puta imamo predlog: Izađite kolege na proteste zajedno sa Demokratskim frontom, dajte istinski doprinos za rušenje i demontažu ovog režima.

Čekamo vas do 1. oktobra. Ako ne pristanete, potvrdićemo svoju sumnju da vas jedino interesuje prekompozicija na opozicionoj sceni vlast će vam ostati, kao i do sada, „ deveta rupa na svirali“.

Svi ćemo se složiti da u tom slučaju Demokratski front ima i moralno, i ljudsko i političko pravo da  pravi korake u političom interesu građana koje pretstavlja.

A to je rušenje mafijaškog režima i uspostavljanje prve demokratske vlasti u Crnoj Gori. Toliko dugujemo i sebi i građanima čije povjerenje svakodnevno potvrđujemo!