Juče su pucali na djecu samo zato što su sa sobom nosila Badnjak, u namjeri da se izbriše istorija

Mićun Milatović (Plenum 083)

Jučerašnji bezumni zločin na Kosmetu samo je još jedna u nizu manifestacija genocidne politike koja se prema tamošnjim Srbima, i pravoslavnima uopšte, već decenijama sprovodi u kontinuitetu. Zbog takve politike u samom srcu Evrope na Kosmetu srpski manastiri okruženi su bodljikavom žicom i mitraljeskim gnijezdima, a na srpsko ime naići ćete samo prekapajući po zgarištima ili boraveći u enklavama, getoima ljudi koje ne štiti nikakav poredak. Još i danas, na Kosmetu možete biti ubijeni ako 6.januara sa sobom nosite stabljiku mladog hrasta. Čak i ako ste dijete. Ili baš zato što ste dijete. Stanovnicima (zatočnicima) srpskih enklava se jednako poriče kako pravo na prošlost tako i na budućnost.

Oroz je povukao zločinac, imenom i prezimenom, ali oružje i metke su iskovali mržnja, laž, licemjerje i nečista savjest mnogih bezimenih.

Genocid je kao i svaki zemaljski pakao, bezumlje u kome ipak ima sistema što svoje zlo generiše u registru slika i simbola. Svaki genocidni akt je u svojoj biti apsurdni ikonoklazam, koji uništava konkretnog čovjeka da bi iz svijeta trajno uklonio svaku sliku o njemu.

A šta je prizor srpske djece i mladića sa Badnjakom, ako ne živa ikona posječenog stabla koje se, svim sjekirama uprkos, obnavlja iz svog korijena? Uplašen tom ikoničnom predstavom- kao vo vremja ono Irod proroštvom o budućem vladaru Izrailja – zločinac je juče kanio ubiti i samog Bogomladenca Hrista, satirući vjeru u smisao Božijeg Ovaploćenja i mogućnost Vaskrsenja. Jer genocid poriče vlastiti besmisao razarajući svako sjećanje na Vječnost.

I ne samo to.

Juče su pucali na djecu samo zato što su sa sobom nosila Badnjak, slaveći praznik Rođenja Hristovog, onako kako su na tim prostorima to činili očevi njihovih očeva, i svi njihovi preci od vijeka. Juče je, dakle, pucano na pretke i potomke, u namjeri da se izbriše istorija. Jer genocid uvijek smjera da konkretnu zajednicu istrgne iz Vremena, poput stranice iz istorijskih udžbenika, kao da je nije ni bilo.

Parafrazirajući Arentovu, kada ste napadnuti kao Srbin i pravoslavac, onda se morate braniti kao Srbin i pravoslavac. Prigrliti ono što jeste snažnije nego ikad, obujmiti svoju tradiciju, ime i porijeklo, Vjerom, Nadom i Ljubavlju. Naposletku, konkretnom brigom i molitvom za sve srpske stradalnike na Kosmetu.

„Gospode, Gospode, pogledaj sa Nebesa i vidi i posjeti vinograd ovaj koga zasadi desnica Tvoja.“