Julska rapsodija ljubavi američke ambasade i crnogorskog Tima B (FOTO)
„Zajedno smo postigli mnogo sjajnih stvari u proteklih 10 godina i zajedno ćemo graditi još svjetliju budućnost“, poručila je američka ambasadorka Margaret En Uehara o odnosima Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore, a prenose Vijesti.
“Danas slavimo rođendan SAD i 10 godina crnogorske nezavisnosti i bliskog prijateljstva među naše dvije države”, kazala je na proslavi Dana nezavisnosti SAD koja je organizovana u ambasadi.
Ambasadorka je podsjetila prisutne, među kojima su bili premijer Milo Đukanović, predsjednik države Filip Vujanović i predsjednik Skupštine Darko Pajović, da su SAD uspostavile diplomatske odnose sa Crnom Gorom 30. oktobra 1905.
“U pismu Vašingtonu o ceremoniji, Džon B. Džekson, prvi konzul Sjedinjenih Država, napisao je: ‘Bilo je lično zadovoljstvo… biti prvi predstavnik slobodnog naroda u zemlji koja je uvijek bila u stanju da održi svoju nezavinost’. 111 godina kasnije zadovoljstvo mi je što nastavljam tu tradiciju,” rekla je u obraćanju zvanicama.
Uehara je istakla da obje zemlje imaju snažnu tradiciju nezavisnosti a potom citirala i Petra Drugog Petrovića Njegoša:
“U dobru je lako biti dobar, na muci se poznaju junaci”, kazala je na crnogorskom (srpskom, prim. red. IN4S).“
Ambasadorka je rekla i da je bilo mnogo heroja koji su se u prošlosti borili za slobodu i mir.
“Sigurna sam da svi znaju rođake i prijatelje koji su hrabro dali svoje živote da bi naše zemlje bile slobodne i da bismo održali naše zajedničke vrijednosti,” kazala je.
U društvu Đukanovića, Vujanovića i Pajovića na kraju je održala zdravicu.
“Neka je vječno prijateljstvo naših država”, poručila je na kraju.
(Fotografije preuzete sa sajta Vijesti)
gledam nesto ove slike a koliko je prkno ovoj ambasadorki odprilike koliko glava ovog markovica i
i druga javnog specijalnog tuzioca zajedno!
Nikola Markovic i Mladen Milutinović na kanabeu
http://www.vijesti.me/vijesti/obiljezen-rodendan-sad-pogledajte-ko-je-sve-bio-medu-gostima-894666/galerija?p=15
Palamuda, ne znam zašto Pajovića uplićeš. Takav kakav je, moralna gromada je za tvoje Mandića, Meda, Ćakija Ljekića, Guba Danilovića, Koku, Pipuna Kneževića, Ranju, Rakčevića i ostale.
Demokrate još nisu ni ušli u Parlament a PG je već zahvaljujući njima dobila ulicu Patrijarha Pavla. Uporedite to sa Kolašinom, gdje su Nova i Tim B u koaliciji, a gdje je prije par mjeseci dvojac Adžić-Rastoder držao naučne večeri o Sekuli Drljeviću.
Svako normalan glasaće za Demokrate, samo će mentalno manje-više zaostali glasati za Front.
A što ne stavite i sliku Nikole Markovića i Mladena Milutinovića … urednika i vlasnika DAN-a???
Opet nesrecni sekula balavi ali smirice se on brzo ce terapija.
Ovu pometinu je Mandić doveo na čelo Fronta, ovaj gubavi mu je bio potpredsjednik stranke, Ranja mu je koalicioni partner u Kolašinu, sa ostalima je htio da pravi koaliciju.
Dobro je ako je promjenio mišljenje ali procenat političkih promašaja od 99% ne preporučuju Mandića i Novu za dalje zastupanje srpskog naroda. Zato Novu treba uništiti i pokopati, već u oktobru na izborima.
Naprijed Demokrate, ni glasa Frontu!
bečić = pajović
Ne mogu da vjerujem da zvanični diplomatski protokol najmoćnije države na svijetu predviđa javno uličarsko-podgoričko-piljarsko ponašnje njenih predstavnika – da nije tragično, bilo bi zaista smiješno!
O ovima „našim srećnicima“ suvišno je trošiti riječi – toliko su ponizni da se cijela Crna Gora ispod sebe zavukla od stida, srama i pokore!
Sveti Vladika Petar Cetinjski pobijedi i Napoleona i Otomana, makar što su mislili da su bili jači i od samoga Boga i Alaha, Vladika Rade nije htio da cjeliva lance, pa makar što su bili i Svetoga Petra. Marko Miljanov nije prihvatio arbanašku krunu, makar što mu je nudila moćna Austrija! Serdar Janko pobijedi na Mojkovcu, makar što je Cetinje već podleglo okupatoru, 13. jul sruši NDCG i oslobodi Crnu Goru, makar što Hitler i Musolini nijesu bili manje moćni od današnjeg USA-NAto, itd.itd. Sačuvaj, Bože!
Iznova otkrivamo, uvaženi i dokoni moj, nova mjesta čuđenju, što nije loše ako se uzme u obzir da je čuđenje dokaz vitalnosti duha. Gospodin Genet je izrazio želju da bi jednom volio voditi pozorište mrtvih, ono koje je krcato sjenkama i maskama, još kulisima pakla i podrumima odakle kuljaju tamni šaptači. Oh, takavo jedno privatno pozorište Šekspir je imao u svom vlasništvu, zato je i osjećao takvu strast prema poeziji i glumi, zanimanjima kojima se mogu baviti samo veliki dokonjaci, upravo oni sa smislom za dangubljenje. Ali, ne, svaku vrstu izvanrednosti, rijetkosti, devijantnosti, novocrnogorac je spreman ubiti svojom netalentovanom, sirovom i krajnje prostačkom politikom, koja osim teškog interesa ne vidi ništa drugo, najmanje ljepotu u riziku kontriranja, šarm u paradoksu, kao i nesporazum u estetici. Da, mučno je i izdaleka baviti se novocrnogorcem, nazadnim tipom, koji još zlopati izmišljajući kojekakve ideologije, koje su, bile i ostale – nuspojava provincije! Zato ti i velim, jučedan na onoj drugoj klupi koja gleda na amatersko, tenisko igralište, u istom pjesničkom parku (koji ne trpi spoj kakav se odigrao u „našeg“ Gogija, koji je i pjesnik, ali i pendrek…), da ovdje odavno nema nikakve politike, da je sve to skupa stvar koja pobuđuje neporecivi stid, i osjećaj gađenja koje se valja pošto se ugleda javna scena koja se kao upinje polemisati o demokratiji, ljudskim pravima i poštovanju razlika. Da me ne obuzdava stid, ubio bi me smijeh! – Uvaženi moj, stoga sam ti i savjetovao: postoje (ne)vremena, kad nam preostaje još jedino da ne radimo ništa, ako mislimo sačuvati stil. To što se upinješ dokazati mi kako, ipak, ima nade, i kako nova vlada napreduje (u hapšenju automobila, i u procesuiranju vjetra), kako, zaista, jeste, sam koncentrat demokratije, djeluje na mene poražavajuće; mi smo ti takva zabitojebina, da bi i najmanji dašak političkog, opuhao naše biće. I nemoj, kumim te Svevišnjim, opet o ponosu, obrazu i čojstvu, o slanim stijenama, mahnitim vodama i neuprljanim vilama, naprosto, nemam želudac za takve izlive patriotizma, kojeg je uvijek bilo najmanje upravo u – „patriote!“
Potrebno je mnogo prostora i hrabrosti za izazov, da bi se politika mogla pokrenuti. Za vikend, „džet-set“ u dvorište A. ambasade; ah, koliko zagrljaja, osmijeha, i divnog, bogatog iskustva na sve strane… iskreno, brine me pomalo FiJip, koji se uporno drži po strani, u najudaljenijoj sjenci, čujem ga gdje šapuće: Afirmacija – duvanje u prah!!! Nešto drugo je Leka, taj je i živio od ovakvih ofucanih prijema, zato se i izvještio u poziranju, falio mu samo reket pa da se ispod jednominutnog vatrometa iskezi u forhenu silovitom kao mudrost pomenutog skupa. Vidim i Abazovića, o kojem ću drugom prilikom (moram brzo do pošte da platim račun za komunalije, ništa me ne pitaj, na žive sam ti muke sa septičkim čvorom…); tu je Gogi, moj miljenik, koji se neprekidno podmlađuje i to brže nego što Nivea uspijeva da djeluje. Krivokapić je, budući da su ga nasamarili, ostao uzdržan, sa sunčaricama sve do devet urah, misleći da je na taj način nevidljiv, mada mu ovaj mađioničarski trik, očigledno, nije upalio. I, tako, uvaženi moj, slika ne govori uvijek hiljadu riječi, naročito ako je crno-bijela, nastala u Crnoj Gori. Ali, novocrnogorac puca od ponosa, i izmozga viče: Kad nas je Amerika priznala, šta oj ti, dokoni zamaraču, što svemu piljkaš u oko, organski nezadovoljan na sve ljudsko, i ko ti je kriv što se na vrijeme nisi obučavao u samozavaravanju – vještini od koje danas životarimo, jer prazan trbuh svašta halucinira.
Dopustićeš mi još i ovo: i najmanje saznanje vodi u neizlečivo razočarenje, koje za posledicu ima univerzum stida!
Pozdrav: SLOBODA ILI NIŠTA!!!
gledam nesto ove nesretnike i mislima balgo tome ko nije kao on,u ovakvom vremenu biti u ambasadi Amerike je jednako kao na kraju rata biti u Hitlerovm bunkeru,nijesu svjresni nicega a narocito prolaznosti zivota koja ce biti koliko je sjutra.U ovakvim vremenima ovako srdacno se ljubiti sa politicarima iz Amerike mogu samo debili i kreteni,svoj neki mali ekonomski lupezluk misle da ce zstititi sto se klanjaju tamo jednoj trecerazrednoj cinovnici koja ima tu priliku da u svojoj karijeri bude ambasador u Montenegro.A oni sretni i veseli pukose od zadovoljstva!.
Deset godina kako je ovaj narod uveden u Pakao.
kako se ne nađe niko da ih sve zajedno pokomati. za dobro svoje CRNE GORE
Svi poslušnici ambasade, crno na bijelo. A činilo mi se ono što tvrdi DF nevjerovatnim. Evo sad je sve jasno
Gledajte samo lekica i danilovica u kakvom su drustvu sram vas bilo.
Zajedničke vrijednosti? Vječno prijateljstvo? Citiraću Vudija Alena iz jednog njegovo filma: „Amerika je jedina država koja je prešla put od varvarstva do dekadencije a da prethodno nije stvorila civilizaciju“.
Da bi se imale vrijednosti treba život na svojim ognjištima a ne tuđim, treba čuvati i graditi svoje a ne otimati i štititi se velikim parolama.
Uvijek su najveći neprijatelji ne samo ovom narodu već svakim bili izdajnici. Jednom će se sve nazvati svojim imenom.
Prvo oni se nisu od nikog oslobadjali nego su porobljavali, takav im je prvi dan istorije sve do danas. Mi smo se borili i izborili protiv imperije koja je bila veća od američike, od sile koja je bila na tri kontinenta. Nismo mi isti. Niti ikad možemo biti. Niti Amerikanci nekad niti njihovi potomci danas znaju šta je to hrabrost.