Kad dug(ove) očev(e) vraća(ju) sin(ovi)

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

A dođi da čuješ kako je, Milo – Gospodar, vratio dug! Čuje se uporan zov moje stopanice. Kao kroz olujnu noć do mene jedva dop(i)re njen glas.

Neka vas ne čudi. Zadubljen u svoje misli, prebiram po brojnim dokumentima-papirima koji su na stolu i u njima nalazim svoj penzionerski mir, iz vremena koja su nekolika vijeka unazad, dalekih i ogromnih prostora Rusije, cara Petra Velikog i carice Katarine II. Odmaram se čitajući o Matiji Zmajeviću, braći Zanovićima, Savi V. Raguzinskom, Zorićima, Nerandžićima, Tekelijama, Miloradovićima, Ivelićima, Trebješanima, Nikšićima, Podgoričanima i još mnogima znanim i neznanim osobama i ličnostima, koje su sa prostora Balkana i naše današnje Crne Gore davno se otisnuli i potražili službu – hljeba sa svojim porodicama u „Novorusiji-Slavenoserbiji-Novoj Srbiji“ tada dalekoj i moćnoj Carskoj Rusiji.

Trgoh se iz svojih „naučnih snova“, ostavih „papire“ i dođoh, baš u „pravo vrijeme“ kad davaše izjavu: „(…) taj dug je vraćen od strane moga sina sa privatnoga računa (…)“!!! Sve ostalo što je rečeno od strane njegove i inih u cilju elaboracije – objašnjenja oko „izmirenja duga“ za mene je irelevantno. Potpuno je nevažno ima li krize ili nema. Ima je, kao da je nema. Da li treba tehnička Vlada? Ne treba, kao da je i treba! Može je biti ali je neće biti, jer preko nje se ne može vršiti vlast barem onako kako je (on) zamislio. Od nje, (njemu) neće biti koristi! Iako je osnuje(m) neće živjeti ni jedan dan, niti će se preko nje okrenutu jedan jedini cent! Šta je tu sporno?

Kao što vidite, građani mi smo dvojica dobro, u nikad boljim odnosima nijesmo bili i taj vaš „bunt-protest“ sa ulice neće nas uzdrmati niti natjerati da odemo sa vlasti dok na pozavršavamo sve poslove oko socijalne pravde, jednakosti i potreba građana u cilju „njihovog“ boljega života. Treba će nam/im još tri decenije na vlasti dok ne pozapošljavamo/ju i svoju unučad, jer smo/su uveliko svoju djecu involvirali u politiku i biznis dvije najprofitabilnije profesije danas u Crnoj Gori. Samo pročitajte imena i prezimena mladih DPS-ovaca u crnogorskom parlamentu. „Mi znamo kako“, kliču iz partijskih klupa DPS-ovaca.

Vrlo „lucidno“ jedan mladi poslanik iz redova DPS-ovaca zapazi da je ovo „godina svinje“ po kineskom horoskopu! Da li je svjestan značenja izgovorenih riječi prilikom odbrane afere „Koverat“ i njegovoga Predsjednika države, za kojeg reče da će još „vladati četiri godine“ i da „…neće otići…“! Neki nejgov partijski drug pođe još dalje pa Predsjednika države uporedi sa „svetim Petrom“! Jedino dobro je u svemu tome kod mladih DPS-ovaca da pamte ili znaju nabrojiti sve afere koliko ih je bilo za vrijeme Predsjednika države Crne Gore. A nije ih bilo malo! Za svaku (po)hvalu njihovo pamćenje!? Potpuno je nevažna činjenica da oni nastoje oprati prošlost svoga partijskog vođe-lidera i ove sadašnje nesmjenjive partijske garniture. Mnogo je građana živih u Crnoj Gori koji još pamte brojne šlepere krcate štekama-paketima duvana kako uz pratnju bez zastoja prolaze crnogorskim drumovima i na granici ponekad samo na trenutak zastanu, kao i onih koji su na crnogorskoj obali gledali glisere kako se iz njih utovaraju ili istovaraju na hiljade šteka-paketa duvana. To bi bio odgovor mladome poslaniku koji (u)tvrdi da od cijele duvanske afere nije „ni dim(a) osta(l)o“!

Pošteno, nema što, rekoh više za sebe. Ma, pošteno brate, nema kuđ poštenije i bolje nego kad otac zasluži da mu sin vraća dugove koje je on učinio!? Naravno, iznenađen sam činjenicom da sedmostruki premijer, dvostruki predsjednik države i čovjek koji ne silazi sa političke scene Crne Gore od kada se popeo na državničku fotelju-funkciju jednu ili drugu ne silazi sa njih bolje no dijete sa trešnje.

Gest vrijedan pažnje i za veliku (po)hvalu, posebno za ove naše današnje Crnogorce, koji se bave biznisom pa duguju Bogu i narodu, a imaju na desetine otvoreno-zatvorenih firmi i (po)neđe neku privatno-partnersku banku u Crnoj Gori ili inostranstvu. Sve su stekli na pošten, legalan i legitiman način za samo tri decenije bavljenja biznisom pod geslom „digni kredit“ preko prijatelja (države), obrni (uplati) jedan isti novčani iznos nekoliko desetina puta i ne vraći kredit, jer će biti otpisan od tvoga kuma i prijatelja koji se ne odriču kumstva niti prijateljstva, a sve bez ikakvog interesa!!!

Ništa neobično u današnjoj „zemlji čuda“ Crnoj Gori, proevropskoj, everoatlantskoj i NATO-vskoj!

Dešavalo se toga nebrojeno puta i u onoj knjaževsko-kraljevskoj Crnoj Gori Nikole I Petrovića da sin vrati dugove koje mu je ota ostavio, i takav čin bio je na dobrom glasu. Tada su stari Crnogorci znali reći: „Alal ti vjera, sinko, hvala ti, jer spasi obraz svome ocu“!?

Nijesam iznenađen izjavom „(…) taj dug je vraćen od strane moga sina sa privatnoga računa (…)“, koju je dao Predsjednik države Crne Gore. Ne bih i neću da budem tumač navedenih riječi, ali vjerujem da je htio time reći da ima nasljednika koji je kreditno sposoban i može vratiti njegov „zaboravljeni dug“ na kreditnoj kartici, koji i nije učinjen jer je već to u rukama sudskih organa. Možda je i dug bio a možda i nije bio, o tome će se u redovnom postupku utvrđivati istina. Ali sada je „zaboravljeni dug“ plaćen od strane njegovoga sina! I, šta ima tu sporno?

U cijeloj ovoj stvari oko vraćanja duga meni je interesantno samo jedno pitanje, za koje čekam odgovor, a ono glasi: Kako je moguće i kako povjerovati da jedna ličnost koja je na istaknutim i najvišim državnim funkcijama u najstarijoj ekološkoj državi skoro tri decenije na vlasti i prima mjesečnu platu, ima putne dnevnice, ima riješeno stambeno pitanje, ima i nekretnine, svi su mu članovi porodice zaposleni i imaju svoje firme, on ima svoje firme u Crnoj Gori koje nijesu fiktivne niti postoje i ne postoje, on kao neko ko plaća sve račune u bilo kojem da je u društvu, on kao čovjek za koga drugi prijatelji ili kumovi garantuju za podizanje kredita od milion i po eura, on koji ima umjetničke slike koje je dobio na poklon od „samozvanog prijatelja“ vrijedne nekoliko desetina hiljada eura ili čak i stotinu hiljada, on koji je uspio akcijama na berzi sve vratiti i tako dalje…, sada nema na svome računu u banci ili u „slamarici“ tih nepunih 16000,00 eura da vrati banci iz koje je na volju koristio kreditnu karticu, a koju mu je, gle čuda neko ko mu nije „prijatelj“, dao da koristi bez ikakvog limitiranog iznosa, i tako dalje?

Sve me navedeno uvjerava da smo već imali slučaj koji je mnogo sličan sadašnjemu, ako se podsjetimo izjava nekadašnjeg dugogodišnjeg partijskog druga iz DPS-a i državnog funkcionera koji je (m)udro govorio, parafraziraću: „…da on ne stoji u red na šalteru banke, već ga izdržava njegov sin koji se bavi sportom i plaća usluge za savjete koje dobija od oca!!! SJEĆANJA BLIJEDE, ZAPISANO OSTAJE!