Kad mafija uobrazi kulturu: Čurović – Još vladaju, CNP!

Piše: Slaviša Čurović

Prije neki dan, bili smo svjedoci svojevremene fantazmagorije koja se desila na sceni CNP-a. Gore, na sceni, koncert za gitaru, a u prvom redu Đukanović i Vujanović, sa ljepšim polovinama. Naravno na centru centara, mjesta 8 i 9, 10 i 11. Iza je obezbjeđenje, ne znam da li je bilo naoružano, ali svakako ga treba pokazati i u pozorišnoj sali. Obezbjeđenje.

Pomislili biste da se radi o. vremeplovu, ali ne! Ovo je april 2024-te, Podgorica, Crna Gora.

Sve mislim da znam da je Jakov Milatović Predsjednik Crne Gore, Premijer iste zemlje Milojko Spajić a Andrija Mandić Predsjednik Skupštine. Izgleda da ne znam i da mi treba pozorište da se uvjerim da sanjam.

U CNP-u je vremeplov proradio i kao u kakvom putovanju kroz vrijeme, ta stara lica skaske zvane „Jedan zaposleni, četiri glasa“ su se smješkala i aplaudirala iz prvog reda na koji su tamo gdje su bili navikli još od 1997-me i „preloma u mozgu“.

Neko je mislio da se na ovo neće reagovati i da moramo samo misliti o ekonomskim ali i o identitetskim pitanjima (o ovom drugim kad se baš ovom dvojcu iz prošlosti prohtje pa zapale masu ne bi li se okoristili) a da kulturu ne treba ni spominjati?!

Pa evo spomenimo, da Đukanović nije više Predsjednik, Vujanović nije Premijer a ostale uzvanice koje su tamo bile jesu neki ministri ili šta već, ali ne STARE nego NOVE vlasti.

Ili je ta vremenska mašina koju su u nacionalnom teatru dovukli, proradila kao probni balon da se vidi jesu li fotelje teatra (nepresvučene od 1997-me) i dalje udobne kao svih onih 23 godine kada se iz prvog reda odlučivalo o sudbinama ljudi, zemlje i sijala panika, nerad i netalenat kao dnevna doza podjela i muke po domovini nam.

Pa ako već funkcioniše u CNP- u, gdje se još sluša glas bivšeg ministra „za vjek i vjekov’ “ oko kadriranja i repertoara, da možda probaju i u ostalim ograncima vlasti da zauzmu prve redove. Kulturu su već, na desant i uz podršku nepromijenjenih kadrova svojih već zauzeli. Ustvari, nisu ni mijenjali ništa, sve je isto, samo dobrih predstava nema. Ali to nikad nije ni bilo važno.

Sad neka pređu na ekonomiju. To znaju najbolje, taman kao i kulturu.

Kad se dopušta, što ne uzeti?

A džabe je. Naravno. Kao i piće na koktelu u VIP salonu, posle koncerta. Jer Predsjednik i Premijer, to dakako zaslužuju.