Kad ono Beba ”upita”: Spavaš li mirno, Orsone Velsu?

Ako je suditi po kafanskom treptaju i žamoru, izrazu lica u prodavnici, pekari, na ulici – jutarnja mrzovolja je u Crnoj Gori gotovo iščešla. Čak se i poslovično namrštena gospođa iz trafike nakako ”bestrzajno” smiješi. Dok se socio-psiholozi ovim fenomenom ne pozabave podrobnije i nađu stvarne razloge ove ”vesele radijacije”, mi kotrljamo laičke pretpostavke. Neka ih, nikom ne štete. Ipak, visoko štrči uvjerenje da je nenadana i opšta veselost posledica serijala nestvarno zabavnih konstrukcija o državnom udaru koje ovih dana tkaju Informer, Antena M, Pobjeda, Dnevne Novine… I naravno CDM! Smjenjuju se nijanse Nušića, holivudske B produkcije, stripova o Mirku i Slavku, sve do Bele lađe i legendarnog Šojića.

U Crnoj Gori, pomenuta medijska mreža, ima neformalan, ali dejstvujući status glasila UDBE. Znamo, suvoparne hronike policijskih glasila su mračne, nezanimljive, iako imaju itekakvog uticaja na društvena kretanja. Međutim, bljutavost i pokvarenost originalnih sadržaja ANB medijskog kartela je jako začinjena paranoidno-psihotičnim ciljevima Bebe Popovića. Tu nastaje zaplet i uzbuđenje. Tek tada proizvodi te kuhinje dostižu onaj neponovljivi izraz turbo-treš-rijaliti propagande. Mejd baj Popović & Vučićević.

Tipično izdanje ovog turbo-udbaškog medijskog žanra su i poslednji, ”presretnuti” razgovori izvjesnog Sinđe, koji se na dostupnim fotografijama pojavljuje kao hibridna inkarnacija Taras Buljbe i Zi-Zi Topa. Sve u svemu, da nije tog komičnog enzima kafansko-udbaške farse, teško bi svarili infantilni pokušaj Bebe Popovića da oponaša Orson Velsa. U namjeri da ”armira” konstrukciju ”državnog udara”, Beba je snimio razgovor dva glumca – naturščika, u vidu loše imitacije Crnog Gruje. Povremeno Šojića. Možda i Dragčeta.

Zasad, jedini ko je otrčao u studio konobara iz Jagodine je specijalni tužilac Milivoje Katnić. I pohapsio pola gradilišta, a kao čist kolateral i nesretnog ribara kojem su se ribe još koprcale u mreži. Ali, Katnić je uvjeren da je ribarska mreža paravan za strašnu ”terorističku” mrežu. Još uvijek nije jasno je li mu presudila staračka jednostranost, neshvatljiva naivnost ili je i on dio razigrane glumačke trupe.

Ako zanemarimo naivnu komiku i besmisao očigledno konstruisanih snimaka, postavlja se pitanje kako je moguće da ”dokazni materijal” o najosjetljivijem pravnom postupku u 1000 i kusur godina državnosti dospijeva u medije? Pa makar oni bili i policijski. Kako? Pa, u pitanju je svojevrsna tradicija. Prisjetimo se kako su CDM i njegov štampani klon, Dnevne novine, 28. oktobra 2015. godine objavili fotografije građana iz njihovih ličnih karata. Poruka za buduđe kontrolore izbornog postupka: Eto jednostavnog načina kako može da se iznosi biometrijski materijal van MUP-a. Poruka za NVO sektor, Agenciju za zaštitu ličnih podataka i Tužilaštvo: Otkad su CDM i Dnevne novine izuzeti od krivične odgovornosti?

Čak i naslov elektronskog biltena ANB-a: ”Šta je mogla da uradi grupa od 20 ljudi? O jadu su mogli da zabave mnogo veću zemlju od naše” pomjera granice već zakotrljanog ludila. Naime, krunsku potvrdu da se radi o velikoj obavještajno-teorističkoj ujdurmi daje u pomenutom članku izvjesni Velimir Rakočević. Bradom. Glavom malo manje, gotovo beznačajno. Do njegove biografije (inače bivši policijski službenik na privremenom radu na Pravnom fakultetu) se najbrže dolazi ako na Guglu ukucate ”velimir rakocevic plagijat”. Iskače impresivnih 202 rezultata.

Na kraju, ako ste pomislili da će ovaj medijsko-politički vodvilj Bebe Popovića proći bez erotske komponente – prevarili ste se. U odsudnom momentu, javio se Peđa Sekulić. Da, to je onaj ”književnik” koji je svoj intelektualno-umjetnički opus erotskog karaktera osigurao na milion evra u zlatu. I to je ona povelika glava na fotografiji nastaloj u izbornoj noći u štabu DPS-a. Glava koju niko nije primjetio. Rijedak uspjeh za tvorca jednog selfija. E, sad on kaže da niko nije pominjao državni udar. A hapšenje premijera jeste. Hm. Tu je, po svemu sudeći, Sekulić pobjegao iz svog lakog, ”labuđeg” žanra pravo u hard-kor zonu. Narod lakog, kafanskog rječnika bi rekao da je to j..anje u zdrav mozak. A, zar nije tako?

I kad utihnu svi glasovi ovdašnjeg državnoudarnog ludila i povuku se riječi neprevaziđenih analitičara ove nesvakidašnje farse, vjerovatno će ta, čista narodna refleksija, ostati kao najprecizniji opis onog što nam se dešava. Ne samo ovih dana.