Kada ti zasija crkva u daljini – ti se raduješ njenom zlatu kao samom Carstvu Božijem
o. Darko Ristov Đogo
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Jedna od stvari koje odmah zapadnu za oči svakom Srbinu ili drugom putniku kroz nepreglednu ravnicu od Karpata do Urala jeste ona, u drugim kontekstima slabo razumljiva estetika crkava i hramova koje zlatnim kupolama i živim bojama predstavljaju ponekad jedino što čovjeku ublažava neku užasnu tugu (ne, nije sjeta u pitanju već baš tuga od ravnice, breze i široke rijeke kojima nema kraja i samo kada se zasiju žitom – te rꙋske ravnice zovu vas da ih na konju beskrajne beskrajno prohodite.
Zimi se daju gledati pod surovim snijegom, ali su blatnjave – slika i prilika čemera čovjekovog postojanja po sebi). Kada ti zasija crkva u daljini – ti se raduješ njenom zlatu kao samom Carstvu Božijem. I zato toliko zlatosjajnih krstova i zlatotkanih odeždi tamo raduju i razgaljuju, a drugdje – pogotovo kada ih ljudi ne shvataju kao svoje – iskrzaju se nekako i izblijede, da ne bi boli oči onima koji u njima ne vide ništa osim svoje pohlepe.
Slično je i sa odijevanjem. Svi ljudi koje sam upoznao – oblače se bolje od svog materijalnog statusa: u Kijevu svedenije, ali i dalje naglašeno ženstveno, u Moskvi – veselo i u nekoj paleti boja koje samo Rꙋskinjama i nikom drugom daju na „krasoti“. Kako ruꙋska žena kratko cvijeta, a muškarac drži do svoje cjenjenosti, ljudi su uvijek najbolje obučeni – mada se to „najbolje“, svakako mijenja. Ali mi i ne znamo zapravo, osim ako nismo i sami sirotovali, koliko je života stalo u one uzgredne napomene koje susrećemo u književnosti, kada nam Fjodor Mihajlovič ili Boris Leonidovič napomenu da je neka Nastja stavila svoju „najbolju maramu“. Više je težine stalo u to „najbolju“ – ona je možda od svega tri najbolja – nego u „jedinu“ jer jedina podrazumijeva ravnodušnost a najbolja – želju koja je uskraćena.
I onda, kada se sokreneš, u sred potresne rꙋske ravnice, od Karpata do Urala – i dalje – u zlatoglavim crkvama vidiš ljude u najboljim svojim odijelima. Koliko je života samo stalo u taj pogled.
