Kadrovi

Piše: Slaviša Čurović

Stiže i zima… Sa njom dolazi i odsustvo radosti u suncu, stiže i letargija i želja da se odspava malo duže i sačeka proljeće.

Mi smo politički imali jedno kasno ljeto 30.08.2020.i ovu ranu Lučindansku jesen.

Oba dana je sijalo sunce, narod se ponadao da možemo dohvatiti mjesto koje nam pripada i zbilja, možda možemo.

Pitanje je kako, s kojom snagom, sa kojom strategijom i koliko brzo možemo anulirati 30 godina koje su pojele banane sa ukusom kokaina, te dočekati proljeće. Slobode u Crnoj Gori.

No, mi imamo problem sa kadrom, to je makar jasno, jer je sve što je bilo protiv režima iz Rastoka, otišlo po inostranstvima, a ono što je ostalo bilo je na ovaj ili onaj način involvirano u sistem, koji je školujući budući kadar na svojim Univerzitetima punio državni aparat svojim trustovima mozgova koji nisu morali ništa misliti. Rijetki su bili protiv, recipročno su tako i zastupljeni sad u organima odlučivanja. Ne računam mjesta u Vladi, Parlamentu i pomoćnička mjesta u istim.

Sva su nam Ministarstva puna takvih genija, ne računam ministre, sva javna uprava, svako bitno preduzeće ih je puno i onda dolazimo do jasne težnje istih da koče, prelijeću, oponiraju i skriveno šuruju sa bivšim gazdama, kad sadašnjih još uvijek nemaju. Ili im spremaju svilen gajtan.

Ne znam kuda je izlaz iz te fantazmagorije omeđene sporošću, lutanjima i nevjerovatnom lakoćom odustva riješenosti nove većine da postavi stvari na svoje mjesto, skloni ostrašćene brigade koje zimuju na državnim jaslama i nakon pada režima iz Rastoka.

Možda je rešenje da se jednostavno uđe u demontažu sistema, odmah i sad, da se na čistac dovedu sva nepočinstva bivših, da se recimo sprovede lustracija pa bi onda provjetravanje prostorija državnih organa bilo mnogo brže i djelotvornije.

Za kulturu ne pitam, to znam. Liči da će biti sve isto, samo neće NJEGA biti, onako onomatopejski dignute glave sa lakejima na pozicijama kulturnog djelovanja koji kao ni onda nemaju pojma o onome što im je posao. Oni će, kako su krenuli, naći nove šefove, apanaže će ostati iste, ćutanje će davati redovan rezultat na blagajni, a nama neće ostati nijedan prag slobode koju smo osvajali…

Možda bude tako, a možda i prekreče fasadu i promjenom boje uvedu različitost ove potemkinovštine kao načina farbanja biografija i načina laganja novih pretpostavljenih. Opstanak je čudo !

Naravno ići će sa obmanom javnosti, dakako. Ove što nam je ostala i dalje opoziciona, a na vlasti je.

Crnogorski kadrovi, zar ne ?

Ko je rekao dukljanski…? Ja nisam.