Kako se osjećaju partijski botovi koji su besprizorno pljuvali po prosvetnoj zajednici?
Piše: Boško Vukićević
Prema posljednjim informacijama izvršna vlast će izaći u susret mnogim opravdanim zahtjevima prosvetne zajednice, tj. doći će do nekog sporazuma.
Izuzimajući iz ovog kratkog osvrta sve ostale kategorije koje ovih dana nijesu podržale štrajk, niti su pružile solidarnost prosvetarima u borbi za njihova prava, pitam se:
kako se trenutno osjećaju svi oni partijski botovi i podobni analitičari koji su, zarad dodvoravanja stranačkim i institucionalnim glavešinma, kao i čuvanja sadašnjih ili kaparisanja nekih budućih fotelja – besprizorno pljuvali po prosvetnoj zajednici?
Šta će sada da rade ti siroti „aktivisti“, uvidjevši da su objekti njihovog poltronizma zapravo dali za pravo onima koje su „aktivisti“ danonoćno vrijeđali i napadali iz svih mogućih oruđa?
Hoće li se, možda, sada okrenuti protiv svojih političkih idola? Neće.
Obrnuće ćurak, dakako, i prilagoditi se novoj liniji. Automatski.
A da makar ponekad pomisle koliko je lijepo imati kičmu, biti principijelan i onda kada većina javnosti ne razumije situaciju, biti solidaran sa onima koji se bore za svoja prava, biti civilizovan. Neće to nikad pomisliti, jer za to nijesu sposobni.
Posebno je bila otužna govorancija sindikalke iz podgoričke Gimnazije, koja za sebe reče da ima ,,EGZOTIČNU“ diplomu i predstavi se višom rasom, sve dok ne upotrijebi jedan, vjerovatno Čirgićev izraz, rekavši: ,,…ne bih se ja BAKĆALA…“