Kako su advokati jednim činom „sahranili“ Sudsko vijeće

Piše: Tanja Ćorić

„Pred dobrim sudijom više vrijede dokazi nego svjedoci“

Ova sjajna misao velikog Cicerona nameće nam pitanje šta bi on danas, da je kojim slučajem to moguće, rekao na krešendo farsičnog krivično postupka, od milošti nazvanog “Državni udar“ i kako bi reagovao na kapriciozni stav sudskog vijeća sa sve sudijom Suzanom Mugošom na čelu.

Posle, bezmalo, dvije godine trajanja ovog sudskog postupka protiv lidera DF, bivšeg generala iz Srbije i izvjesnih zanatlija i ljudu koji sa vojnim vještinama imaju dodira i znanja taman koliko izgleda i sudeće Sudsko vijeće o pravdi i pravu, i najvećem nevjernom Tomi je, posle gledanja jučerašnjeg glavnog pretresa, sve postalo jasno, odnosno – ništa više nije jasno.

“Pravni rat“ koji se vodio između predsjednice Sudskog vijeća i branilac okrivljenih, na glavnom pretresu, dostigao je kulminaciju i rasplet, gdje advokati odbrane okončaše isti, jednom za svagda, svojom apsolutnom pobjedom i gordo, uzdignute glave, napustiše sudilište. Malo čudno, ali istinito. Presude nema, zna se kakva će biti, a advokati pobijedili.

S tim u vezi, nebitno kakva će biti presuda, a i to nam je svima jasno, da ne sumnjamo nešto, u anale crnogorskog pravosuđa pa i šire, jer sumnjam da je takav primjer zabilježen od početaka rimskog prva (ako pitate Katnića, on misli na grčko) pa do sada, kod nas popularnog Strazbura, u koji se svako malo, svaki ogorčeni građanin zaklinje – do Strazbura ću ići, nije zabilježeno da su advokati odbrane i svih okrivljenih, a ima ih da se pobrojati ne mogu, u znak otpora neznanju, besmislu, instruiniranosti, bahatosti, neetici, napustili glavni pretres i to u trenutku kada treba da daju završne riječi u odbrani svojih klijenata.

Naime, posle gostovanja najčuvenijeg zaštićenog svjedoka na Balkanu Sinđelića, kako li se već zove, u jednoj tv emisiji gdje, mrtav hladan reče da je sve slagao u svjedočenju u ovom krivičnom procesu, da je to morao, a tek nakon ekskluzivnih snimaka na našem portalu istog svjedoka, na kojima se povjerava da je morao da laže, da sebi spasi glavu, kod stručne javnosti (konkretno pravosudne) se moglo jasno čuti da je sudija Suzana Mugoša dužna da preotvori glavni pretres, da se ispitaju navodi iz javnih izjava Sinđelića. Takođe,  da se utvrdi da li isti može i dalje imati status svjedoka saradnika, pa tek nakon toga nastaviti proces i otpočeti njegovu završnu fazu. Ali, ne lezi vraže, ako bi to uradila, i onako nesrećno sročena optužnica, već demontirana u toku postupka od strane ovih istih advokata, pala bi u vodu, i od gotovog eto veresije.

I zalud su advokati odbrane stručno, precizno i detaljno na glavnom pretresu ukazivali da mora da se izvede dokaz uvidom u snimak izjava Sinđelića, koji su sudu dostavili pred početak pretresa ( a ne sumnjamo da je sudija gledala Sinđelića na portalima i tv-u prethodne večeri i toga dana, psujući mu sve najmilije i kunući svoju sudbinu gdje ga je ikada i srela), jer od tog dokaza zavisi ishod čitav krivičnog postupak, uzalud su se pozivali na odredbe ZKP-a, sudija Mugoša se kočoperno i osiono držala svog tumačenja ZKP-a, ne pokušavajući ni da razmisli o datom predlogu za izvođenje dokaza.

Ipak, video snimci Sinđelićevih izjava nisu dobri za zdravi razum, a u onoj formi ni za njenu dalju karijeru.

Prostim jezikom objašnjeno, sudija zahtijeva od advokata odbrane da daju svoje završne riječi, u kojima su, svi do jednog, bez sumnje, dominantno obesmislili upravo iskaz Sinđelića dat na glavnom pretresu. E pazite sad paradoksa, odbrana napada iskaz Sinđelića u završnim riječima. Sudija Mugoša, i ako je to trebala prije davanja završnih riječi, hipotetički, a što je ravno nemogućem, da se ne zavaravamo, tek nakon davanja završnih riječi, prihvata predlog branilaca okrivljenih i izvodi dokaz uvidom u izjave Sinđelića, ukida mu status svjedoka saradnika i šta sad?

Branioci bi morali da spreme nove završne riječi, u kojim sad moraju da brane Sinđelića, tj svoju odbranu baziraju na tome da je isti prvi put lagao, ne bilo mu rečeno, lagao a , kako vidimo, i jeste.

Dakle, totalni apsurd, koji su branioci pokušali da objasne sudiji , međutim i ako to ona dobro zna, šta imaju pravo i pravda sa odredbama ZKP, kad ih tumači sudije Mugoša.

I onda, scena u kojoj advokati, i sami obespravljeni tokom postupka, kažnjavani novčanim kaznama do besomučnosti, onemogućeni da brane svoje klijente kako im to profesija i zakon nalaže, jednim potezom “sahranjuju“ dalju karijeru sudskog vijeća.

Suočeni sa besmislom i apsurdom sud i sudija, kao po komandi, u odbrani svoga digniteta, časti, profesije, etike, pravde i istine, u odbrani svojih branjenika, ustaju i napuštaju glavni pretres, u trenutku, da napomenemo, kada treba da daju završne riječi. I da sve bude još interesantnije, njihove kolege, advokati angažovani po službenoj dužnosti od strane, upravo tog istog suda, ne mareći za to što za svoje odbrane primaju pristojne nadoknade od tog istog suda, u znak solidarnosti sa svojim kolegama, ustaju i napuštaju sudnicu. Muk. A onda aplauz, svakog iskrenog pobornika pravde i istine.

Alal vjera, majstori!

Naravno, ne treba zaboraviti da sudija glasom hladnim kao da izvlači kuglice na tomboli, odreza po hiljadu evra kazne advokatima, ali, ako nek se puni Budžet, sve za državu, ipak je ovo „državni udar“.

I šta sad, pitaju se mnogi? Ništa, posle ovog danas, u ovom sudskom postupku može da bude bilo šta, sve je nebitno, sve je apstraktno. Ostaje samo jedna činjenica, događaj koji će se, možda nekada i izučavati u pravnim naukama, kako su nekada neki advokati ostavili neke sudije da sjede same sa sobom i misle šta ih je snašlo.

I da, hipotetički, pretpostavimo i jedan scenario, a u kojem bi dobro bi bilo da sad svi ovi advokati otkažu punomoćja svojim klijentima, odnosno traže razrešenje ako su imenovani po službenoj dužnosti, i tim činom dovedu sud u pat poziciju, da ne može da vodi dalje postupak. Kada sud, shodno odredbama čuvenog ZKP, krene da angažuje nove advokate po službenoj dužnosti, ti advokati, pretpostavimo, odbiju da budu branioci (na šta imaju pravo), i bukvalno svi advokati se solidarišu sa svojim kolegama. Zvuči kao dobra ideja, makar za sjekiraciju ovog sudskog vijeća i dobro je što se ovo dodatno zakomplikovalo, ipak su to advokati, i to ponajbolji.