IN4S

IN4S portal

Kako su Englezi izdali Dražu: Krajem rata ignorisali 100.000 četnika

Nema sumnje da bi 100.000 prekaljenih ratnika generala Mihailovića mogli da imaju presudnu ulogu u pozadini “Gotske linije” i omoguće Saveznicima da odseku sve snage Vermahta na Jugoistoku i tako završe rat 1944. godine

Draža sa Amerikancima

Britanski premijer Vinston Čerčil je 21. oktobra 1944, po povratku iz Moskve, svratio u Štab generala Vilsona, u Napulju. Nemci su se bili povukli iz Dalmacije. Vilson je predložio da se sa tri divizije iskrcaju kod Zadra, Splita i Dubrovnika i krenu ka Trstu u cilju ugrožavanja pozadine Keselringovih snaga na “Gotskoj liniji”. Plan je bio predložen Britanskom Kombinovanom generalštabu 24. oktobra na odobrenje. Posle pada Rijeke, Vilson je imao nameru da pojača snage na šest divizija i otseče Keselringa od Balkana i Austrije. Kombinovani generalštab je odobrio da produži glavnim snagama ka Bolonji, a da “iskrca slabe snage u pristaništima Dalmacije u cilju uznemiravanja povlačenja nemačkih trupa sa Balkana“.

Nemačke snage Komande jugoistoka su se u to vreme povlačile preko Crne Gore i Sandžaka. Snage generala Mihailovića bile su u dobrom operativnom položaju postavljene da spriječe to povlačenje. Đeneral je 21. oktobra preko Živka Topalovića, i britanskog ambasadora u Rimu, ponudio generalu Vilsonu da mu stavi na “raspoloženje 50.000 boraca radi produženja borbe protiv Nemaca. Ako predlog ne bi bio prihvaćen, Mihailović je želeo da zna da li se saveznički komandant ma u kom obliku zanima za sudbinu Jugoslovenske nacionalne vojske, koja je prva otpočela rat za oslobođenje na Balkanu i uvek bila najodlučniji pobornik demokratije”! Odgovora nije bilo.

General Mihailović je ponovio zahtev Topaloviću da uputi novi apel Saveznicima, što je učinjeno 13. novembra, ponovo generalu Vilsonu. U tom apelu je rečeno:
“Pre 20 dana ja sam molio svoga prijatelja dr Živka Topalovića da Vas izvesti kao savezničkog Vrhovnog komandanta u Sredozemlju, da sam ja voljan da stavim pod Vašom komandom 50.000 naoružanih i uvežbanih boraca radi nastavka borbe protiv zajedničkog neprijatelja, bilo na Balkanu bilo na kome drugom bojištu prema Vašem nahođenju. Jako žalim što do sada nisam primio odgovor… Grupisao sam 20.000 ljudi, pod komandom đenerala Trifunovića, na teritoriju između reke Tare i Lima. Kako se Nemci povlače kroz Novopazarski sandžak ka Bosni, i ka frontu u Italiji, moje trupe bi mogle onemogućiti ovaj prolaz. Imam nameru da zatvorim ovu važnu saobraćajnu arteriju. Kako su moje trupe bez municije, ja Vas molim da što pre pošaljete misiju kod đenerala Trifunovića, da ga snabdete pogodnim oružjem, i vojničkom opremom, i da ga upotrebite za izvršenje ove veoma važne operacije. I dalje ostajem pri svojoj ranijoj ponudi, te sam Vam na punom raspoloženju sa ostatkom svojih trupa koje se sada nalaze u Bosni. Nemci su se povukli sa cele dalmatinske obale. Posle toga ustaše su pozvale partizane i predale im svu vlast. Za vreme povlačenja Nemaca, koji su se nesmetano povlačili ka severozapadu, ni jedna partizanska puška nije opaljena na neprijatelja u povlačenju. Ustaše svuda sarađuju s komunistima pri napadima na srbska sela. U plamenu su sva srbska sela u okolini Zadra, Obrovca, Benkovca i Skradina. Narod u masama beži u planinu… Vlada Šubašićeva ne predstavlja nikog ni politički ni nacionalno”!

Trupe generala Mihailovića bile su vrlo operativne za upotrebu i sprečile bi povlačenje Nemaca da se priključe trupama Hitlerovog maršala Keselringa u Italiji, koje je svakako imao u vidu i Britanski Kombinovani generalštab, ali odgovora nije bilo.

Najzad, kad je maršal Aleksander zamenio generala Vilsona u Italiji, i postao vrhovni komandant za Sredozemlje, Mihailović smatrajući ga ličnim prijateljem još iz 1942. godine kada mu je pomogao protiv Romela u Africi, po treći put je uputio svoj predlog. Tako je dr Topalović uručio maršalu Aleksandru pismo, čiju je kopiju, potom, predao britanskom i američkom ambasadoru u Italiji. U njemu je, sem ostalog, stajalo:

“Postoje tri važne grupe snaga: grupa od 10.000 do 12.000 boraca, pod neposrednom komadom Mihailovića, na Majevici; grupa od oko 45.000 boraca, od kojih su 30.000 Srbijanci, a 15.000 Crnogorci, pod komandom generala Trifunovića, na prostoru između reka Tare i Pive. U blizini Skadra ima koncentrisano oko 40.000 Nemaca i više od 100.000 civilnog stanovništva… Najvažniji je problem da se unište nemačke snage oko Skadra. Partizanske snage u Crnoj Gori i snage pod komandom Trifunovića, treba da budu stavljene pod Savezničku komandu i upotrebljene za uništavanje nemačkog garnizona u Skadru, pre nego što padne veliki sneg…
Teško je zamisliti da se Savezničke komande neće ticati sudbina stotine hiljada jugoslovenskih građana i znatnih vojnih snaga…”! Ali odgovora nije bilo!

Nema sumnje da bi 100.000 prekaljenih ratnika generala Mihailovića mogli da imaju presudnu ulogu u pozadini “Gotske linije” i omoguće Saveznicima da odseku sve snage Vermahta na Jugoistoku i tako završe rat 1944. godine, ako već nije bila prihvaćena ponuda kapitulacije nemačkog izaslanika Šterkera u Štabu generala Mihailovića. Da je to bila realna situacija sa sigurnim ishodom potvrđuje i američki predsednik Truman koji je u tekstu povodom dodeljivanja najvišeg priznanja stranim komandantima vojski za zasluge u ratu napisao da je “general Dragoljub Mihailović izvanredno se istakao kao glavni zapovednik Jugoslovenskih oružanih snaga i docnije kao Ministar vojni organizujući i vodeći krupne snage otpora protiv neprijatelja, koji je okupirao Jugoslaviju, od decembra 1941. do decembra 1944. godine”.

Treba li jačeg argumenta dokazivati kada se u vojnom pogledu završio Drugi svetski rat u Kraljevini Jugoslaviji i da se, potom, iz političkih razloga, sve do 15. maja 1945. godine, dogodio smišljen genocid nad Srbima u kontinuitetu?!

(tekst preuzet sa fejsbuk grupe Srpska stvar)

Podjelite tekst putem:

8 thoughts on “Kako su Englezi izdali Dražu: Krajem rata ignorisali 100.000 četnika

  1. Zanimljivo je da u islamu postoji jedan propis -takija,koji kaže da musliman smije da laže
    kada se oseća dovoljno ugroženim.U savremenom rječniku se to zove ketman.
    E sad kad čovjek pogleda šta piše umobolni masja (komlen,fiko,crn.betoven) vidi
    zapravo svu mimikriju naših komšija odrođenih.
    U svojoj bolesnoj uobrazilji da su im za sve krivi Srbi (valjda fenomen osjećaj krivnje zbog prevjere predaka) oni nastavljaju viševjekovnu borbu protiv sebe samih.
    Kada gledam ove lažne migrante kako siluju i kradu po Njemačkoj i ostalim zemljama koje su im naivno dale utočište pomislim šta bi bilo da masja i slični njemu postanu većina u CG kao što su nekad bili.

  2. Mislis na onu pjesmu o Cosovicu,a nije losa . Cosovicu u kucu ti kamenje,neostavi vino uz pecenje,ako si na to mislio nijesi pogrijesio!

  3. Naredba KPJ za Crnu Goru 05. 02. 1942. godine: „Strogo pov.
    NAREĐUJEMO: Komandantima i političkim komesarima sa područja: Kolašina, Mojkovca, Berana, Bijelog Polja i Andrijevice, da odmah bez razmišljanja ili traženja nekih dodatnih obavještenja pod hitno organizuju napad na Vasojevićko pleme, jer su oni veliki – Srbi. Njih treba najstrožije kazniti tako – ubijajući sve redom, sve za koga se zna da nije za našu ideologiju. Ne rukovodeći se na pol i starost, žene i djecu ne pitajući nikoga za krivce. Kuće konfiskovati, a potom zapaliti stoku zaplijeniti. Ukoliko bi neko od partizanskih vojnika pokušao da ne postupi po ovoj naredbi, komandanti imaju takve na licu mjesta streljati. Prilikom napada na Vasojeviće partizanska vojska mora dobro voditi računa, da ne dođe do sukoba između njih i okupatorske vojske, koju naše partizanske jedinice ne smiju da napadaju, pridržavajući se strogo naredbe Vrhovne partizanske komande izdate 27. 12. 1941. godine, a sa kojom su upoznati svi naši komandanti i politički komesari i povjerenici. Ovu naredbu izdaje rukovodstvo KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak.

    Vlado Martinović – Bajica
    Milovan Đilas
    5. februara 1942. godin

  4. Da je izvor Politikin zabavnik čovjek bi posumnjao u ovu priču. Ali kada je objavljeno na Facebook-u onda nema sumnje da je istina.
    Čerčil ne bi bio jedan od najvećih svetskih državnika u II sv.ratu da nije na vrijeme uočio “da se četnici mnogo posvećenije bore protiv komunista nego protiv njemaca“ i okrenuo im leđa. Kakva ironija sudbine, umjesto da se upuste u borbu protiv njemaca bili su prinuđeni da se povlače zajedno sa njima (negdje u to vrijeme četnički štab je bio u povlačenju u istočnoj Bosni). I francuski pokret otpora je bio slabo naoružan pa je bio prinuđen da se zajedno sa njemcima povlači iz svoje države. Saveznici pomažu partizane koji zajedno sa ustašama pale srpska sela a ne pomažu Dražu koji je pomogao englezima u borbama protiv Romela u sjevernoj Africi. Zamišljam četnike u Sahari i kako ih velike brade štite da im pijesak ne ulazi u usta. Nijesam znao da je ovo postao humoristički portal.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *