Kako su službe Duška Markovića koristile svoje doušnike: Ahmo Hajdarpašić nagrađen za širenje vjerske mržnje, rovarenje po dijaspori i namještanje krivičnih djela drugim ljudima

Iako je naš portal u više navrata izvještavao o govoru mržnje koje je na društvenim mrežama širio Ahmo Hajdarpašić, crnogorski državljanin sa prebivalištem u Švajcarskoj, nadležni organi Crne Gore uopšte nisu reagovali niti bilo šta preduzeli po tom pitanju.

Imenovani je u kontinuitetu brutalno vrijeđao vjerska osjećanja pravoslavnih hrišćana do mjere da nije prezao ni od vrijeđanja Svetog Vasilija Ostroškog, najveće svetinje, ne samo pravoslavnih vjernika, već i vjernika drugih religija i verskih zajednica.
Podsjećamo na njegove objave na FB profilu prethodnih godina u kojima otvoreno iznosio najprimitivnije uvrede na račun pravoslavnih vjernika nazivajući Svetovasilijevski sabor u Nikšiću „paradom moštiju“ dok je za Svete mošti Svetog Vasilija rekao da „taj leš ne bi trebalo dugo držati da se ne uzčuje“.

Litiju vjernog naroda u Bijelom Polju je nazvao „gamadima zločinačkim“ a u komentaru epidemiološke situacije izazvane Kovidom 19 preporučuje da je „Spuž najbolje mjesto za karantin za Srbe“.
Veoma je znakovita njegova javna podrška bivšem premijeru Dušku Markoviću u namjeri da protjera pravoslavne sveštenike iz Crne Gore nakon izbora u avgustu 2020. godine, pri čemu sveštenike naziva „krvometnicima“ i „bradatim spodobama“.

Podrška Dušku Markoviću od strane Ahma Hajdarpašića nije iznenađenje, budući da je Hajdarpašić dugogodišnji potkazivač službi bezbjednosti, najprije jugoslovenskih i vojnih pa zatim crnogorskih, angažovan poodavno na kompromitujućem osnovu, kada je ucijenjen i uz oproštaj teških inkriminacija i zamjenu za zatvorsku kaznu, vrbovan da radi za vojne organe da bi u kasnije bio povezan sa SDB Crne Gore.

U povezivanju Hajdarpašića sa SDB Crne Gore važnu ulogu je odigrao jedan vojni činovnik, čiji je član porodice zaposlen u Upravi policije, poznat po računici da nikada neće biti otkriven zbog toga što je protivzakonito primao dvije plate, jednu od ANB a drugu od Vojske Jugoslvije, što je navelo čak i Mila Đukanovića da, s punim pravom, zaustavi njegovo napredovanje u službi.
Službe kojima je rukovodio Duško Marković Hajdarpašića usmjeravaju prema nekim krugovima u kojima se on kreće, najviše u Rožajama i Baru, a posebno prema uticajnim licima u dijaspori, prije svega u Švajcarskoj, Sarajevu i Luksemburgu.
Kao dugogodišnji doušnik i šaptač ANB i Uprave policije Hajdarpašić je, kako nezvanično saznajemo, nagrađen i uz dobru apanažu usmjeren prema licima iz dijaspore u Švajcarskoj i BiH, ali i prema bošnjačkim sredinama u Crnoj Gori.

I ne samo to, službe ga koriste i za određivanje raznih prljavština, poput denunciranja, namještanja krivičnih djela drugim ljudima, podvalama, lažnim prijavama a nisu mu strane ni teže aktivnosti, što je uglavnom činio u vrijeme kada je službama rukovodio Duško Marković. Ahmove usluge su koristili i pojedini istražni organi i tužioci, prije svega Vesna Jovićević i Željko Tomković iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Sve što čini, čini za novac koji mu se, prema nekim nepotvrđenim saznanjima, izdaje iz sredstava Uprave policije a koja se nigdje ne evidentiraju, što je, samo po sebi, skandalozno.
Hajdarpašić je bezbjednosno interesantna osoba po mnogo osnova a bio je, po svemu sudeći, u kontaktu i sa licima koja se dovode u vezu sa ubistvom Duška Jovanovića.
Hajdarpašić je dostupan nadležnim organima Crne Gore pa se postavlja pitanje – zašto u ovom slučaju niko do sada nije reagovao na govor u kome se u negativnom i krajnje uvredljivom kontekstu pominje Sveti Vasilije Ostroški, Srpska Pravoslavna Crkva i pravoslavna vjera.
Postoji samo dilema da li Hajdarpašić uvrede na račun Crkve i pravoslavnih vjernika iznosi sam ili to čini po nalozima neke strukture, uticajnog pojedinca, interesne grupe, eventualno službe, odnosno dijela državne administracije u Crnoj Gori.

Podsjećamo tužilaštvo i sve nadležne da se pod govorom mržnje podrazumijeva svaka komunikacija kojom se omalovažava pojedinac ili grupa na osnovu rasne, nacionalne, vjerske i neke druge pripadnosti.