Kanonizovana Prepodobnomučenica Stefanida Skadarska Dečanka i Bitoljska, „najčudesnija srpkinja dvadesetog vijeka“

Sveti Arhijerejski Sinod Makedonske Pravoslavne Crkve – Ohridske Arhiepiskopije na svojoj redovnoj sjednici koja je održana u četvrtak 11. aprila 2024. godine, pored razmatranja više pitanja i događaja vezanih za crkveni život, Sinod je na predlog Sinodske komisije za kanonizaciju svetih, odlučio da u diptih svetih unese i novojavljenu prepodobnomučenicu Stefanidu Skadarsku Dečansku i Bitoljsku.

Sveta Stefanida Skadarska Dečanska i Bitoljska (Stevka Đurđević 1887-1945), velika podvižnica koja je rođena u Vraki kod Skadra.

Njena molitvenoispovjedna pisma pronašao je blaženopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kao student teologije 1963. godine u carskoj lavri manastiru Visoki Dečani.

Prepodobna Stefanido Skadarska Dečanska i Bitoljska moli Boga za nas!

Tropar, glas 8:
Kćeri Tišine * glavu tvoju venac netljeni krasi * Hrista ljubljenog Ženika tvoga. * Njemu se od detinjstva sva predajući * nebesku mudrost si zadobila * i shvativši trulež i sujetu sveta, * Njemu si se, Stefanido, svim srcem i krvlju priljubila, pojući: * „Pa neka se čini što god hoće na ovome svijetu * neka se obrće – prevrće * mene (s) Hristom niko rastaviti neće.“

Kondak Kondak, glas 8.

Bogomudra mati prepodobnomučenice Stefanida * jezik večnosti zavolevši, * i truležna usta svoja zatvorivši, * ti Bogoliku dušu svoju ispuni sladošću tajnog razgovora sa Hristom, * jedinom utehom i ljubavlju tvojom, ispovedajući: * „Ovoliko sa Hristom živim * koliko sa Njim slatko razgovaram.“

Povodom kanonizacije Svete Stefanide Skadarske Dečanske i Bitoljske, čtec, himnograf i teolog Blažo LJ.Danilović spjevao je u njenu čast i pjesmu

Čtec i himnograf Blažo LJ. Danilović: Sveta Stefanida Skadarska

Sveta Stefanida Skadarska

U grad Skadar na rjeci Bojani
Đe su mnogi nikli velikani
Roda Srbskog i Srbske države
Koga pamte i u kome slave
Živog Boga i Svece njegove
Stasavaće čedo što će nove
Duhovnosti upoznati tajne
A u krilu Crkve Pravoslavne
Divno djete kao dar Gospoda
Bješe Stevka od Đuričić roda
Ova duša rodila se mlada
Baš u Vraku blizu Skadra grada
Još od rane njezine mladosti
Zemaljskih se odrekla sladosti
I ka Bogu život upravila
Ne bi li mu bolje poslužila
Kad joj sedam godina bijaše
To dijete radošću sijaše
Svoju dušu bezazlenu čistu
Predala je na čuvanje Hristu
Pošto sama nauči da čita
Sa duhovnom hranom dušu pita
U kućici pored doma svoga
Gospoda je proslavljala Boga
Ništa zemno privuklo je nije
Sa molitvom divnu dušu grije
A tamo će Bogu se moliti
Pa će sami Gospod dozvoliti
Da upozna divnog svjetilnika
To je Viktor Skadarski Vladika
Kojemu će dušu otvoriti
A on će joj ispovjednik biti
I na pravi put je uputiti
Mnogi tada neće ni slutiti
Kakav biser među njima sija
Kod Svetog će ići Vasilija
Da se njemu moli Svetitelju
Ne bi li koj uslišio želju
Da nevjesta Hristova postane
I da život cijeli ostane
Svjetlost što će u tami da sjaji
Da se mladi dive naraštaji
U ta teška i ratna vremena
Želja joj je bila uslišena
Ratni vihor kada je duvao
Sami Gospod s neba je čuvao
Te provodi u molitvi dane
I Hristove prima Svete Tajne
U ratu je mnoge pomagala
I hranu im besplatno davala
Al’ zlo vrjeme dođe i nevolja
Svud je muka đe je Bogomolja
Te su tako iz Skadra bijela
Porodice i Crkva cijela
Progonjeni od vlasti novije
Ni Vladika Viktor osta nije
No je mora Skadar ostaviti
U Dečane život nastaviti
A Stevkina porodica tada
Morala je skloniti se iz grada
Te u Klinu dođe kod Drenovca
Stevka svoga duhovnoga oca
Predat htjela zaboravu nije
Piše pisma s njima dušu grije
Poput svakog duhovnoga čeda
Vladiki se stalno ispovjeda
Pišući mu šta joj je na duši
Hristu služi obraza ne suši
No mu tople molitve prinosi
Ni sa čim se mlada ne uznosi
Tu se vidi kakvim duhom diše
Tu stremljenja svoga srca piše
I tako je služila Gospodu
A na ponos i na ukras rodu
Iz svega se moglo viđet toga
Kakvo ima nadanje na Boga
Jevanđeljski bili su primjeri
Koliko je predala se vjeri
Živoj vjeri u Gospoda Hrista
I kakvim joj sjajem duša blista
Da je bila vjere ogledalo
Iz tih spisa njenih se saznalo
I tako je život provodila
Da bi samo Hristu ugodila
I tako je za jednu priliku
U Dečane vidjela Vladiku
Nikolaja Velimirovića
Toga orla što duhovnog pića
Davao je i mnoge napaja
Ko Episkop Ohridskoga kraja
On će njenu vjeru prepoznati
I u Bitolj k sebi je pozvati
Monahinja posta Stefanida
Boga moli srca rane vida
Sirotište đe Bogdaj bijaše
Stefanida ko dragulj sijaše
I ne može čovjek ispisati
Kakav život ona će živjeti
To je bila tajna srca njena
A vjera je držaše plamena
Al’ će i tu podnijeti muke
Od zlokobne zlikovačke ruke
Prebili su ovu isposnicu
I za Hrista Boga Mučenicu
Te će tako i život skončati
I malo se o tom može znati
Duša čista postrada za Hrista
Te u Carstvu Nebeskom zablista
Divna djeva Vaskrsloga Hrista
Kojemu je sebe posvetila
I čistotom sebe osvetila
A njezino ime se razglasi
Kad Dečanski dadoše monasi
Njena pisma svom bratu u Hristu
Teologu Radoviću Ristu
Te se moga umiriti nije
Sve dok njeno ne sredi žitije
Mitropolit naš Amfilohije
Te je ova Svetiteljka nova
Baš iz Vrake roda Srbinova
Zablistala kao zvijezda Rajska
Ko Bitoljska Vračka i Skadarska
Mučenica koja sjajem blista
Kod Gospoda Cara Slave Hrista.

Čtec i himnograf Blažo LJ. Danilović

(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)