Karte
Milica Bakrač
Piše: Milica Bakrač
Kupili smo karte, voz će svakog trena…
Eh, dugog li dana onom koji čeka.
Kupili smo karte! Kroz polja zelena,
uskoro krećemo… čuju se daleka
voljenja i tajne… Ručak na sred stola…
U rancima šminka. Čokolada. Knjige.
Kupili smo karte. Što dalje od bola
da otputujemo. U prtljagu – brige
ostaju, za dane dok još sunce pamte.
U trenutku jednom srušio je pisak
sve žarke želje sad uzalud plamte,
opominjući novo, strašno doba,
na još jedan njegov udarac i vrisak.
Kupili smo karte jer smrt je seoba…
Sestrice mila….srbinova nagorkinjo vilo….tvoji stihovi nadimaju bratske grudi, tvoje rime volju, vjeru i nadu bude. Nagone suze oku gorskome kao kad grune iskra iz kamena gorskog.
Blago rodu i domu tvome i braći tvojoj diljem Vaseljene što imaju tebe slavuja i junaka potonjeg doba.
Kakve rime! Dučić i Rakić bi tako nešto pjevali, da su ovom jadu svjedočili.